Mišljenja

Savjet hrvatskoj predsjednici: Što misliš o BiH, ne govori

Kolinda Grabar-Kitarović je upozorila da bi Federacija BiH mogla reagirati na referendume Milorada Dodika, što bi izazvalo ozbiljnije sukobe (Ivo ?agalj / Pixsell)
Kolinda Grabar-Kitarović je upozorila da bi Federacija BiH mogla reagirati na referendume Milorada Dodika, što bi izazvalo ozbiljnije sukobe (Ivo ?agalj / Pixsell)

Piše: Davor Gjenero

O najnovijoj polemici, koja se zapodjela između hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i najmoćnijeg čovjeka u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska Milorada Dodika, mnogo govori već i to posredstvom kojih medija se ona odvija. Hrvatska predsjednica govorila je za portal DefenceNews, koji se bavi pitanjima obrane i nacionalne sigurnosti, a na svojoj naslovnoj stranici napominje da nije publikacija Vlade SAD-a, a Dodik joj odgovara iz Sankt Peterburga. Predsjednica je intervju za DefenceNews dala dok je bila u Halifaxu, u Kanadi, na ženskom panelu o nužnosti NATO-saveza na Forumu nacionalne sigurnosti.

O hrvatskom je viđenju stanja u Bosni i Hercegovini Grabar-Kitarović govorila, prije svega, s aspekta hrvatske nacionalne sigurnosti, a temeljna joj je poanta bila uplitanje Rusije u krizu u Bosni i Hercegovini i iskorištavanje RS-a za blokiranje europske i euroatlantske perspektive države, ali i za mnogo opasnije pretvaranje Bosne i Hercegovine u poprište hladnoratovskog sukoba Rusije i Zapada. Predsjednica je istakla nedavni protuustavni referendum u RS-u, kao mogući uvod u seriju takvih izazova, ali i upozorila na to da bi entitet Federacija Bosne i Hercegovine mogao reagirati na secesionistički proces što ga je pokrenuo Dodik, a to bi izazvalo još ozbiljnije sukobe.

O tome što je u intervjuu, koji je većim dijelom bio posvećen pitanjima nacionalne sigurnosti Hrvatske, hrvatska predsjednica rekla uglavnom postoji konsenzus unutar NATO-saveza i Europske unije. Jedina “prijateljska” opaska, što je zapadni diplomati izriču na ono što govore predstavnici hrvatske vlasti, savjet je da Hrvatska to ne govori. Neke srednjoeuropske države diplomatskim su kanalima poručile hrvatskim vlastima kako bi bilo bolje da, kad je riječ o Bosni i Hercegovini, hrvatska diplomacija njima prenese svoje stavove i ideje, a da će ih predstavnici tih država rado zastupati u međunarodnoj politici.

Ruski interesi u Hrvatskoj

Kad je riječ o hrvatskom međunarodnom položaju, on se očito dramatično promijenio. Još donedavno činilo se kako Rusija nema nikakvog bitnog interesa u Hrvatskoj, a u bilateralnim su se odnosima otvarala samo dva pitanja: ruski interes “zaštite” investicija u Hrvatskoj i to što se Hrvatska obvezala dati državnu zgradu u Zagrebu za potrebe ruske ambasade, a nije to učinila. Odjednom, nakon promjene izvršne vlasti i nakon što je uspostavljen kabinet Andreja Plenkovića, Hrvatska se našla pod velikim pritiskom ruske politike. Opće je mjesto da režim Vladimira Putina nastoji utjecati na unutarnje procese u brojnim europskim državama i u njima ojačati protueuropske političke opcije i one koje zagovaraju suradnju s Rusijom, a rezerve prema euroatlantizmu.

U hrvatskoj političkoj areni nije bilo otvorenih euroskeptika, niti protivnika NATO-saveza, na koje se moglo računati kao na protu-EU saveznike Rusije, ali euroatlantizam nije bio “na zastavi” prethodnim hrvatskim vladama, kao što to jest i sadašnjem premijeru, i sadašnjoj predsjednici Republike. Koncept koji je predsjednica Grabar-Kitarović od početka svog mandata promicala kao svoj ključni međunarodni projekt – vertikalnu integraciju EU-a i stvaranje savezništva na prostoru od Jadrana do Baltika i Crnog mora – u Moskvi su sada počeli doživljavati kao koncept stvaranja sanitarnog kordona prema zoni ruskog utjecaja.

Plenkovićev posjet Ukrajini, koju je odabrao kao svoje drugo odredište za diplomatski posjet, a prvo izvan užeg susjedstva, dodatno je probudio nezadovoljstvo Rusije, pogotovo što je posjetu dano simbolično značenje – dogodio se na treću obljetnicu proeuropske revolucije u Ukrajini, a cilj mu je bio, osim otvaranja ukrajinskog tržišta za hrvatsku privredu, potpora proeuropskoj ukrajinskoj administraciji i podsjećanje EU-a na obveze što ih je Unija preuzela prema toj zemlji. Sve to bilo je dovoljno da se Hrvatska, koja je donedavna bila zemlja koju Rusija nije ozbiljno akceptirala, nađe među onima koje su, poput baltičkih republika ili Poljske, prve među članicama EU-a na udaru pritiska Putinove Rusije.

Entitetski gospodar

Odgovarajući na nekoliko rečenica što ih je predsjednica Grabar-Kitarović izgovorila u pro-NATO mediju, koje nisu niti prvi put izrečene, niti su nešto o čemu još u vrijeme održavanja ilegalnog referenduma u RS-a ne bi postojala suglasnost svih zapadnih saveznika, “na prvu loptu”, odmah iz Petrograda, Milorad Dodik jasno je pokazao kako se u proteklih nekoliko godina njegova pozicija dramatično promijenila. Utjecajni zagrebački filozof politike pred neku je godinu rekao kako Dodik, doduše, preko vikenda hoda po svom entitetu i drži govore protiv Zapada i EU-a, ali da preko tjedna, kao entitetski gospodar, intenzivno radi na ostvarivanju ekonomskih interesa zemalja toga Zapada u Banjoj Luci i cijelom entitetu. Dok je bilo tako, on kao da nije bio na radaru zapadnih saveznika.

Nakon odlaska predsjednika Ive Josipovića, odnos Hrvatske prema Dodiku i RS-u dramatično se promijenio. Josipović je pokušavao igrati pomirljivu ulogu, službeno je posjetio Banju Luku, a njegovi suradnici ostavili su prostor za interpretaciju kako je jednom prilikom Dodiku čak čestitao sporni Dan RS-a. Vlada Zorana Milanovića poigravala se implicitnom potporom “trećem entitetu”, podilazila Dodikovu političkom partneru Draganu Čoviću i tako do neke mjere išla na ruku Dodikovoj politici. Kompletiranjem sadašnje administracije, stvaranjem jedinstvenog tima koji o politici prema Bosni i Hercegovini ima jedinstven stav, a čine ga predsjednica, novi premijer i njegov ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier, u Zagrebu su nestali i tračci razumijevanja i simpatija prema Dodiku i njegovoj politici.

Stvaranje jedinstvene hrvatske pozicije o tome kako je hrvatski državni interes očuvanje cjelovite Bosne i Hercegovine, i istovremeno svrstavanje Hrvatske kao jedne od država koje čine prvu crtu blokovske podjele i kordona prelijevanja utjecaja Rusije na Europu, polemika poput ove, koja se stvorila između hrvatske predsjednice i šefa bh. entiteta, vjerojatno će postati nešto posve uobičajeno.

Predsjednica će i dalje u međunarodnoj javnosti otvoreno govoriti o hrvatskoj politici nacionalne sigurnosti, a u tom će diskursu vjerojatno blokovska podijeljenost i čvrsto hrvatsko svrstavanje uz euroatlantske strukture biti sve naglašeniji. Dodik, pak, u sve većoj mjeri postaje oruđem u rukama ruske politike, pogotovo u današnjim uvjetima, kad se unutar političke arene u Srbiji vodi borba između jasne proruske linije i linije sadašnjeg premijera Aleksandra Vučića, koji bi htio održati sadašnje stanje, koja postaje sve teže održivo, dakle – i Rusija, i EU. Time će u sve većoj mjeri biti obilježena i hrvatska politika prema Bosni i Hercegovini.

Vrag je uvijek u detaljima

Temeljni okvir zajedničke politike Vlade i predsjednice prema Bosni i Hercegovini vrlo je prihvatljiv i prijateljski te naglašava potrebu očuvanja cjelovitosti Bosne i Hrecegovine i stvaranja održivih demokratskih institucija. Vrag je, međutim, uvijek u detaljima. Hrvatska politika nikad nije naučila temeljne lekcije diplomatske obazrivosti prema susjednoj državi, koja upućuje i na to da se ne bi smjelo olako “savjetovati” i predlagati rješenja za budući konstitucionalni okvir susjedne države.

To, naime, govori o svojevrsnom paternalističkom odnosu Hrvatske, a od paternalizma do nepoželjnih političkih intervencija samo je mali korak. Isto tako, retorikom o neravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini hrvatska politika kompromitira svoju “neutralnost”. I kad tome dodamo nepovoljnu okolnost za kreatore hrvatske politike, da je njihov utjecaj na političku klasu Hrvata u Bosni i Hercegovini manji nego što je utjecaj vođa Hrvata u Bosni i Hercegovini na procese u Hrvatskoj, ograničenja hrvatske politike postaju vrlo uočljiva.

Unatoč tome, hrvatski političari i dalje nisu savladali važnu diplomatsku lekciju o diskreciji i oprezu, pa suviše lako izriču rečenice za koje bi bilo bolje da ih prepuste nekome drugom. Unatoč iskrenim dobrim namjerama, nedostatak takta može bitno poremetiti bilateralne odnose.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Predsjednik bh. entiteta Republika Srpska reagirao je na izjavu hrvatske predsjednice da je referendum o Danu RS-a bio tek prvi korak i da se može očekivati još referenduma.

30 Nov 2016
Više iz rubrike Piše
POPULARNO