Reforme ili politička kontrola pravosuđa

Ko se u BiH još sjeća nebulozne kovanice „strukturalni dijalog u pravosuđu“ iza koje se krio pokušaj dogovora svih zainteresovanih strana o reformi pravosuđa u državi? 

Od velike priče, mnogobrojnih sastanaka i optimističnih izjava o napretku u dogovorima, nije ostalo ništa, pa se tog čuvenog dijaloga više niko i ne sjeća. Ali je zato, od svetog trojstva zdravstvo, školstvo i sudstvo u kojem se ne zna kome je potrebnija hitna reforma, pravosuđe postalo top tema na bh. političkoj sceni, zahvaljujući prvenstveno inicijativi entitetskih stranaka iz Republike Srpske.

Dok SNSD zdušno zagovara reformu Ustavnog suda BiH i, u ladici već odavno drži ranije najavljenu odluku o referendumu o Sudu i Tužilaštvu BiH; SDS, koji učestvuje u vlasti na nivou BiH, se uključio u trku tražeći u Parlamentarnoj skupštini BiH raspravu o Sudu, Tužilaštvu i Visokom sudskom i tužilačkom savjetu BiH, prijeteći referendumom ako do rasprave ne dođe.

Da li će najnovija odluka entitetskog Ustavnog suda da je, zbog proceduralnih razloga, Narodna skupština Republike Srpske povrijedila vitalni nacionalni interes Bošnjaka, odnosno da je rukovodstvo Skupštine prekršilo Ustav, bar nakratko smiriti, ili pak još više rasplamsati vatru oko pravosuđa?

Odluku su svi prihvatili, ali se koplja lome oko motiva izigravanja uhodane skupštinske procedure, svima dobro poznate. Da li je odluka o rezultatima referenduma namjerno poslata mimo procedura, kako bi se spriječilo dalje procesuiranje članova Komisije za sprovođenje referenduma u Tužilaštvu BiH, kako tvrdi opozicija, a posebno Milorada Dodika, ili – upravo suprotno tome – isključivo kako bi odluka što prije bila objavljena, čime bi i rezultati referenduma postali zvaničan akt Republike Srpske?

Dodik otvorio novi front

Skloniji sam da povjerujem tvrdnjama opozicije jer je sasvim vidljivo da je od početnog potcjenjivanja i ignorisanja svima postalo jasno da saslušanja u Tužilaštvu BiH nisu samo pro forme i proceduralna, nego da itekako mogu imati posljedice po sve aktere neposredno vezane za nepoštivanje odluke Ustavnog suda BiH o zabrani njegovog održavanja.

Svjestan takve situacije, kao i činjenice da se poeni zarađeni pred lokalne izbore na održavanju referenduma po svaku cijenu, ne samo da ne mogu više kapitalizovati, nego da zbog toga mora progutati žabu, entitetski predsjednik Milorad Dodik je otvorio novi front.

Nastojeći sanirati štetu proizašlu iz održavanja referenduma po svaku cijenu i, uprkos opštem protivljenju, pa i iz Srbije, a da je zauzvrat postigao malo ili ništa, Dodik ubrzano za to nastoji naći krivca u Sarajevu. Prije svega u poziciji Ustavnog suda BiH, u kojem sjede i troje sudaca stranaca, ali i u koaliciji na nivou države, u kojoj učestvuje Savez za promjene koji je u entitetu opozicija i, koji Dodik neprestano okrivljuje i proglašava nacionalnim izdajnicima i probošnjačkim kolaboracionistima.

Zato je on obznanio da je spreman prijedlog zakona o Ustavnom sudu BiH, te da preostaje da se usaglase detalji sa HDZ-om BiH i strankama Saveza za promjene, ako to žele, prije nego što bude upućen u parlamentarnu proceduru. Dodik je rekao kako smatra da je rješavanje statusa Ustavnog suda BiH važnije od evropskog puta i da to pitanje treba da bude riješeno ove zime.

On je naglasio da postoji i konsenzus Hrvata o ovom pitanju, te pozvao predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Mladena Ivanića i opoziciju iz Republike Srpske da se ujedine o ovom pitanju. Dodik je rekao da na nivou BiH ne može biti donesena više nijedna odluka, niti zakon dok na dnevni red ne bude stavljen i usvojen zakon o Ustavnom sudu, koji će eliminisati strance iz tog suda.

Zašto Dodik uporno gura ideju o promjeni ustrojstva Ustavnog suda, iako svjestan činjenice da je nemoguće postići konsenzus na nivou BiH o njegovoj reformi i zakonu kojim bi se eliminisalo prisustvo stranih sudija i kod odlučivanja, naprimjer u Ustavnom sudu BiH, uveo princip etničkog glasanja što bi dovodilo i do blokada u njegovom odlučivanju? Kao i da bi se zbog usvajanja zakona morao mijenjati Ustav BiH, što takođe nije sada realno.

S jedne strane, Dodik pričom o reformi pravosuđa, a prije svega Ustavnog suda BiH, nastoji pronaći žrtvu za sve nedaće vezane za odluke Ustavnog suda, a posebno one vezane za potencijalne referendume, a s druge strane tu priču nametnuti kao ključnu priču pred predstojeće opšte izbore i ponovo na fonu stare priče o nacionalnoj ugroženosti i potrebi nacionalne homogenizacije, dobiti i opšte izbore kroz dvije godine.

U paketu s tim, Dodiku opozicione stranke iz Republike Srpske koje učestvuju u vlasti na nivou države trebaju ponovo poslužiti za dalje diskreditovanje kao probošnjačke i izdajničke ukoliko ne budu saglasne sa zahtjevima iz Republike Srpske, posebno ako odole Dodikovom pritisku da potencijalno budu spremne i za povlačenje iz institucija na državnom nivou. U svemu tome nipošto ne treba zanemariti ni na taj način preventivno djelovanje da se pričom o reformi u pravosuđu spriječi aktiviranje „krupnih“ predmeta koji leže u Tužilaštvu BiH i čiji trag može da dovede i do nekih najviših bh. političara, uključujući i Dodika.

Bez ‘nedodirljivih’

Iniciranjem rasprave u Parlamentarnoj skupštini BiH, gdje joj je i mjesto, SDS nastoji izbjeći tu zamku, i sam koristeći Dodikovo oružje ukoliko do rasprave ne dođe – referendum. Tako sada na jednoj strani imamo SNSD i HDZ BiH a na drugoj SDS, a svima im treba pristanak SDA da bi do te rasprave i došlo, ili eventualno do usvajanja novog zakona o Ustavnom sudu BiH.

Savršeno je jasno da SDA neće ni razgovarati o promjeni sadašnjeg ustrojstva Ustavnog suda dok je sasvim realno da pristane na raspravu o stanju u pravosuđu, zbog čega bi SDS ispao „jak“ zbog svoje kočopernosti i, nepotrebnih, prijetnji referendumom ponavljajući Dodikovu grešku.

Kako god da se priča završi, a neće brzo i lako, ostaje činjenica da se u BiH stvorio opšti konsenzus o potrebi razmatranja stanja u pravosuđu u Parlamentarnoj skupštini i da se počne sa rješavanjem nagomilanih problema. Ali ne na način da ta reforma dovede do potpune političke kontrole nad pravosuđem i stvaranjem dodatne nedodirljivosti, sadašnjih nedodirljivih, nego da se jasno kaže zašto rezultati u pravosuđu nisu ni blizu ulaganjima i potrebama bh. društva i da rasprava ne posluži u dnevnopolitičke svrhe.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera