Mektić nikad žešći, niko i ne haje

Svakim danom najuticajniji bh. političari pokazuju koliko su spremni za evropske integracije i provođenje preuzetih i potpisanih reformskih obaveza.

Recimo, tročlano državno Predsjedništvo je na taj put, na opšte oduševljenje, konsterniranih, građana, krenulo novim trotoarom ispred zgrade u kojoj stoluje, a novčana brojka utrošena za trotorar izaziva blagu nevjericu.

Predsjednik entiteta Republika Srpska se ponovo, nakon sastanka u Banjaluci sa ministrom inostranih poslova Slovačke, i predsjedavajućim EU Miroslavom Lajčakom, maltene zakleo da Republika Srpska ostaje privržena evropskom putu BiH i da je najsposobnija da odgovori na upitnik Evropske komisije koji bi BiH trebalo da dobije početkom decembra.

A, nemalo prije toga „grmio“ je, i to mu je sada glavna politička mantra, da je nadležnost Republike Srpske prenesena u 68 slučajeva na BiH, što je konkretno navedeno i u dokumentu “Spisak prenesenih nadležnosti sa nivoa RS na BiH”, a većina prenesenih ingerencija pokazala se, po njemu, štetnom za institucije i stanovnike Srpske. Zbog toga Dodik traži njihovo vraćanje na nivo entiteta, na što mu član predsjedništva BiH, i predsjednik SDA, Bakir izetbegović odgovara da bi to bilo vraćanje u 1991. godinu.

Paralelne realnosti

Uprkos svemu prilikom sarajevskog, zvaničnog susreta sa ministrom inostranih poslova BiH Igorom Crnadkom, pomenuti Lajčak je bio jasan da je pozitivno to što BiH ostvaruje napredak na evropskom putu i pohvalio sve tri vlade što ustraju na tome.

„Imamo dogovor o Mehanizmu koordinacije, dogovor o adaptaciji SSP-a, ima konkretnih koraka vezanih za agendu reformi i vidjeli ste da je EU reagovala adekvatno. Vi ste podnijeli aplikaciju u februaru, a mi smo u septembru kao Vijeće za praćenje Evropske komisije naložili da vam se da upitnik. Vidi se da, ako BiH radi svoj dio posla, da je EU spremna da uradi svoj“, rekao je Lajčak. I sve tako na tom evropskom putu, koji i kao novoizgrađeni autoputevi u BiH imaju neki dio, ali nemaju početak i kraj i ne zna se gdje ustvari vode, mada svi putnici uredno plaćaju putarinu.

Ja, ipak vjerujem, i saglasan sam sa njim, u Republici Srpskoj anatemisanom Visokom predstavniku međunarodne zajednice u BiH Valentinu Incku, koji se prilikom nedavnog boravka u Štokholmu sastao sa višim zvaničnicima u švedskoj vladi i parlamentu.

Incko je tom prilikom rekao i to da “u BiH postoje dvije paralelne realnosti. Prva je pozitivna – put integracije u EU, što je rezultiralo pozivom Vijeća EU Evropskoj komisiji da predoči mišljenje o spremnosti BiH za članstvo u EU. Druga realnost je negativna. Još uvijek se osporavaju država BiH i državne institucije. Još uvijek se osporavaju ustavni poredak BiH i vladavina prava.”

Saglašavajući se sa Inckom, logično mi se nameće pitanje da li onda BiH može sa dvije takve realnosti, realno, i iskreno, težiti ka evropskim vrijednostima, pa i samom članstvu u EU. Uzmimo samo jedan, od najnovijih, takvih primjera prosto nepoznatih u polunormalnim državama, a kamoli onima koje apliciraju za članstvo u EU.

MIlijarde u privatnim džepovima

Da državni ministar bezbjednosti Dragan Mektić javno, i dramatično, izjavi da je “sve vrijeme svog mandata proveo radeći sa bezbjednosnim agencijama u nastojanju da animira i podstakne borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. Korupcija je duboko ušla u sve sfere našeg društvenog, ekonomskog i političkog života”, rekao je, na što se niko nije ni osvrnuo. Kao ni na njegovu konstataciju da korupcija i kriminal sprečava razvoj BiH i nanosi ogromnu štetu ovoj državi, proizvodi direktne posljedice kao što su pad standarda i siromaštvo.

I ne samo to. Ministar je direktno, kao jednog od ključnih krivaca za takvu situaciju, apostrofirao Tužilaštvo BiH. “To je postalo zabrinjavajuće, poprima jednu enormnu zabrinutost. Tužilaštvo BiH je osnovano sa ciljem da se bavi sprečavanjem, otkrivanjem i procesuiranjem najtežih oblika korupcije i kriminala. Ako nemamo tu rezultat, možemo to direktno vezati sa činjenicom da se ne možemo boriti sa tim problemom”, bio je jasan ministar Mektić. I opet – nikom ništa.

Bio je ministar još konkretniji. Kada je u pitanju Bobar banka, Mektić kaže da je nevjerovatno to što se dešavalo sa ovim slučajem u Tužilaštvu BiH. “Najavljivan je kao krupan i težak kriminalan predmet. U najmanju ruku se očekivalo da takvi predmeti moraju imati prioritet. Ali je Tužilaštvo u to ušlo na takav neozbiljan i neodgovarn način. Desetine puta su najavljivane optužnice, ali je optužnica daleko. Sumnjam da će uopšte biti moguće okončati predmet, on je izgubljen za Tužilaštvo zbog nemarnosti tužioca.”

Da podsjetimo riječ je o propasti banke koja je imala 250 miliona maraka depozita, od kojih su 90 miliona bili depoziti građana, a ostalo je nerazjašnjeno šta je sa 130 miliona maraka.

Mektić je javno, kao ministar bezbjednosti, potvrdio i ono što svi u ovoj državi znamo. Kako kaže, milijarde i milijarde štete je načinjeno ovoj državi i prebačeno u privatne džepove. “Neko smatra da je to normalno stanje. Političke elite su omogućile ovakvu pljačku i krađu i direktno učestovale u njoj. Ako čekate podršku politike, nećete je dobiti. Imaju sve instrumente i alate da se upuste u takve borbe. Činjenica je da je korupcija ušla u pravosudni sistem i ozbiljno smo ugroženi kako izaći iz tog stanja”, poručio je Mektić. Ali njega očito niko ne shvata ozbiljno, ni njega kao ministra, ni njegovu moć koju bi kao takav trebao da ima, ni ono što je izrekao.

Političarima je očito bitnija šargarepa koju im je ponudio Lajčak i podrška koju imaju od raznih međunarodnih centara moći kao i međusobna saglasnost oko bilo kakve nesaglasnosti na unutarpolitičkoj sceni nego konstatacija da sistem jednostavno ne funkcioniše kada su u pitanju temeljni problemi.

Jedino što niko još nije ponudio jasan odgovor na pitanje na usnama svakog građanina: dokle će BiH, kao kobajagi, da ispunjava sve upitnike i administrativne agende koje joj se dostavljaju i na taj način ubrzano biti na evropskom putu, a s druge strane, recimo one ekonomske, biti sve bliže grčkom scenariju sa prekomjernom potrošnjom i zaduživanjem naše djece. Jer na Mektićeva pitanja, i odgovore, ionako se niko ne misli ni osvrnuti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera