Političko vozanje autoputem ‘9 januar’

Piše: Nađa Diklić

Vlada bh. entiteta Republika Srpska formirala je cestarine koje će se naplaćivati za korištenje autoputa Prnjavor – Doboj, a putnici će zadovoljstvo putovanjem trasom autoputa „9. januar“ plaćati od četiri do 20 konvertibilnih maraka (dva do 10 eura). Ništa čudno, reklo bi se, putarina se naplaćuje i na svim drugim autoputevima.

No, ovaj autoput koji je osim prevozne trase od jedne do druge tačke, prvenstveno iskorišten za političku propagandu, te tom prilikom svečano otvoren u jeku izborne kampanje i priče u vezi sa referendumom o Danu Republike Srpske i Svetom Stefanu, po kojem je i dobio ime „9. januar“, plaćen je 160 miliona eura. Za 36 kilometara, izvođaču svim radova u ovom bh. entitetu kreditnim sredstvima Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) koje će, također, vraćati građani ovog bh. entiteta.

Cijena jednog kilometra koštala je 4, 4 miliona eura (osam miliona maraka, bez kamata). Za razliku od autoputa Banja Luka – Gradiška, koji je na kraju završio u rijeci Savi i koji su stanovnici ovog bh. entiteta platili 15 miliona maraka po kilometru, čime je probijen europski prosjek za cijenu kilometra autoputa.

No, osim cijena koje su vrtoglave i bez kamatnih stopa, javnosti koja sticajem okolnosti treba trpiti i „ispade po društvenim mrežama“, za oko je zapao post na Facebooku Dušanke Majkić, zastupnice SNSD u Parlamentu BiH koja nam je poručila da je „ovo dar narodu Republike Srpske“. Da li to znači da oni kojima je u matičnim listovima ili na ličnoj karti grad iz ovog entiteta neće plaćati ove četiri ili 20 maraka? Taj dio ostao je nejasan. Jer, pokloni, darovi se ne plaćaju…

I taman kad smo definirali cijene i ko se može džabe voziti putem „9. januar“, novo iznenađenje nam priredi banjalučki aerodrom.

Za manje upućene, ovaj aerodrom ima više rupa nego neka kozja staza pod Romanijom koje se već godinama samo krpe. Da li bi ih krpili uopšte je veliko pitanje, ali eto, jednom dnevno ima let sa ovog aerodroma za Beograd.

Stručno osoblje

I dok se aerodrom raspada, prije par večeri javnosti u kako to vole reći mediji sa sjedištem u Banja Luci – „boljem bh. entitetu“, neki portparol nečega u Dnevniku kaže ne trepnuvši:

„Trebali bismo imati stručnije osoblje da ugovaramo te letove, a i prevodioce. Barem nekoga da zna strane jezike“. Citat potpun i završen.

U državi u kojoj skoro 45 posto mladih „čami“ na birou, nemoguće je naći prevodioce da ugovaraju letove za aerodrom iz čije piste trava raste, ali nije nemoguće naći 250 samostalnih stručnih saradnika koji, tek tako, honorarno rade pri Ministarstvu finansija RS?

Znači, taj „naš bolji entitet“ – ili NEMA ili NEĆE da angažuje ni stručno osoblje ni prevodioce kojih je desetina hiljada na Birou za zapošljavanje RS, ali ima ekonomista, da rade honorarno i „stručno“ za ministarstvo koje se samo dan nakon izbora zaduži 45 miliona maraka puštajući u promet trezorske zapise, jer kako je pojasnio ministar finansija Zoran Tegeltija – bila je povoljna kamata, iako nam novac nije neophodan!

Ako penzije kasne ili dječji dodaci, okrivit će nekoga od 250 honorarnih saradnika. Možda mnogo toga fali u Republici Srpskoj, ali barem imamo „samostalnih stručnih saradnika za ekonomiju“.

No, za sada niko ne progovara o totalnom krahu, na primjer, „Željeznica RS“. I dok svi najavljuju da će u ovom javnom preduzeću bez posla ostati najmanje 300 radnika, a sudovi rasprodaju imovinu da bi isplatili evidentan višak radnika koji dobivaju sporove sa „Željeznicama RS“, na pitanje „kada“ odgovor je „ne još“.

Reformska agenda

Niko neće jasno i glasno da kaže da je 300 radnika samo početak. U „reformskoj agendi“ koju su potpisali predstavnici Vlade ovog bh. entiteta, da bi dobili dio kredita MMF pristali su na potpunu reorganizaciju ovog preduzeća koje od rata posluje kao „gubitaš“ ili slikovito – da nema prijedorskog  „Mitalla“ koji šalje rudu u Federaciju BiH, pruge bi bile puste. Malo više nego sada.

Niko ne govori i ne spominje medicinske radnike u ovom bh. entitetu koji nemaju medicinsko osiguranje koje je krahiralo i u minusu je od pola miliona eura već godinu dana.

Ipak, naći će se neki samostalni stručni suradnik u Ministarstvu financija RS, kojem će „firma“ odbiti jedan honorar zbog svega navedenoga.

Ipak, kad EU ne da više para – tada se predsjednik ovog entiteta okrene ka Aziji. Nakon devetodnevne posjete, Dodik se vratio nazad sa 15 miliona maraka koje mu je ili „nam“ donirala kineska provincija Sečuan i kao predsjednik SNSD-a, stranke koja se ponovo „pobratimila“, sad sa kineskim komunistima. I nejasnim najavama kojima javnost ostaje uskraćena za odgovor- je li Dodik poklonio RiTE Gacko ili nije?

No, predsjednik Dodik kao da nije čuo da je Sjeverna Koreja malo dalje ili da je Mao Ce Tung odavno umro. Sad ćemo dobiti i spiskom. Takozvane „crne liste“ svih onih koji su se ikada i na bilo koji način zamjerili SNSD-u. A opštine, koje nisu izabrali SNSD na posljednjim izborima, ostat će prepuštene same sebi. Vlada, kako obeća predsjednik valjda svih građana ovog bh entiteta, ministri ili vlada – izvršna vlast entiteta RS uskratiti će im „bilo kakvu pažnju dok se ne konsoliduju“. Ili ne disciplinuju.

Preko putova, vozova, aviona… izgleda da se ovdje ništa nije pomjerilo unaprijed.

„Ko nije s nama, taj je protiv nas“, još uvijek u pojedinim dijelovima svijeta nije izašlo iz mode. Ili, previše mi pametujemo oko izbora u SAD-i i Trumpa, za entitet koji ne samo da ne ide naprijed već u slobodnom padu samo ponire.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera