Hrvatska dobija prvu ‘dosadnu’ vladu

Niko nije mogao ocijeniti koliko će 'tvrd' biti Andrej Plenković kad se suoči s prvim golemim pritiscima interesnih grupa, piše autor (EPA)
Niko nije mogao ocijeniti koliko će 'tvrd' biti Andrej Plenković kad se suoči s prvim golemim pritiscima interesnih grupa, piše autor (EPA)

Piše: Davor Gjenero

Mnogi su potcjenjivali Andreja Plenkovića i bili uvjereni da je on samo “umiveno lice Hrvatske demokratske zajednice”, ili tek projekt nekolicine “wise guys”, starih iskusnih političkih “mačaka” iz te stranke. Nitko nije mogao ocijeniti koliko će “tvrd” biti Plenković kad se suoči s prvim golemim pritiscima interesnih skupina na njega. 

Učio je od dvojice “starih lisaca”, prepredenog diplomate Mate Granića i majstora parlamentarne procedure i pravnih akrobacija Vladimira Šeksa, a to se vidjelo tijekom cijelog procesa pregovaranja o definiranju koalicije s Mostom. Kad je Most počeo trošiti previše vremena u odnosu na ono što je Plenković predvidio, odjednom mu je na stol stavio dokaz o tome kako i bez njega ima dostatan broj potpisa, što ih za dobivanje mandata za sastavljanje vlade mora prezentirati predsjednici Republike, i tako je matirao sugovornike i završio pregovore.

Unatoč tome, ni jednog trenutka nije se ponašao kao nadmeni pobjednik, nego je vrlo skrušeno ponavljao kako je njemu koaliranje s Mostom važno i da tu koaliciju izgrađuje zbog zajedničkih vrijednosti i uvjerenja. U žižu političke arene Plenković je ušao početkom ljeta, kad je dotadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko srušio vladu u kojoj je do tada i sam bio potpredsjednikom i u kojoj je njegova stranka imala većinu resora.

Od početka je uz Plenkovića stajala mala skupina dobro obrazovanih HDZ-ovih političara, starih manje od 50 godina, sa snažnim europskim backgroundom. Činili su je dvoje europarlamentaraca, Davor Stier i Ivana Maletić, bivši ministar obrane i diplomat s velikim iskustvom Davor Božinović, bivši ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković i umirovljeni general Damir Krstičević. 

Vrlo brzo im se približio i uspješni ministar financija u dosadašnjoj tehničkoj vladi Zdravko Marić, a skupina je postala vrlo prepoznatljiva po centrističkom, umjerenjačkom političkom identitetu, naglašenom usmjerenju prema europskim vrijednostima i spremnosti za liberalizaciju društva i ozbiljne reforme. Uloge su bile brzo podijeljene, a odnos među ključnim akterima uspostavljen je kao matrični. Takav je bio tijekom cijele kampanje, a održao se i nakon izbora. Iz tog tima jedino je Ivana Maletić ostala u Europskom parlamentu i ne sudjeluje u Plenkovićevu kabinetu.

Prvi problem što ga je Plenković imao bila je činjenica da se u njegovu timu našlo čak četvoro potencijalnih ministara vanjskih poslova. Prvi je on sam, što nije problem, ali Stier, Božinović i Jandroković s punim su pravom pretendirali na to mjesto.

Stier, kao međunarodni tajnik i ideolog stranke, doista ga je i dobio. On je u političkom smislu drugi čovjek tima. Jandroković se zadovoljio “parlamentarnom diplomacijom”, a Božinović preuzeo položaj predstojnika Ureda premijera, čime je najavljeno da će se u kabinetu premijera pripremati važne odluke i definirati ključne politike.

Povratak Martine Dalić

Uz Zdravka Marića, uskoro se u užem premijerovu timu okupilo još nekoliko odlično obrazovanih makroekonomista, a najbolja vijest došla je na samom kraju procesa formiranja vlade – naime, da se nekadašnja ministrica financija Martina Dalić, s mjesta direktorice predstavništva Svjetske banke u Beogradu, vraća u Vladu. Dalić je napustila HDZ kad su u vrijeme Karamarkova vođenja stranke bili odbačeni njeni reformski programi, čak je i stranci vratila svoj parlamentarni mandat.

Ona je bila trn u oku stranačkog desnog krila, kao najljući protivnik bilo kakvoga prikrivenoga državno-socijalističkog modela. Preuzimanje mjesta potpredsjednice vlade i ministrice privrede u vladi stranke kojoj je prije dvije godine predbacivala manjak reformskih kapaciteta veliki je rizik za Martinu Dalić.

Ključne reforme, što ih Hrvatska mora provesti, osim onih javne administracije, ekonomske su reforme, a Dalić sada postaje najodgovornija za njih. Nezadovoljna stranačka desnica sigurno joj nije zaboravila stare sukobe, ali nitko se nije usudio javno dovesti u pitanje mandatarovu odluku. Dalić tako, uz Stiera, zauzima mjesto najbliže premijerove suradnice i osobe izravno odgovorne za provođenje reformi.

 Liberalna opozicija prema njoj ima silan respekt, mnogi su je, kad je napuštala HDZ, željeli vidjeti u svojim redovima, ali o tome nikad nije bilo ozbiljnog razgovora. Vjerojatno je da će za svoje politike Dalić imati više simpatija i potpore među zastupnicima Hrvatske narodne stranke i Istarskog demokratskog saveza negoli u dijelu kluba svoje vlastite stranke. To, međutim, niti njoj, niti premijeru Plenkoviću neće štetiti, jer na taj će način vlada povećavati svoj utjecaj u centrističkom polju, a za održavanje mira na desnici postoje uhodani stranački mehanizmi uspostavljanja discipline.

Prema van se činilo kao da se ključna bitka za iduću vladu vodi oko toga tko će upravljati siromašnim i relativno neutjecajnim Ministarstvom kulture. To ministarstvo raspolaže s tek 0,6 posto proračuna, ali je u prošloj vladi ministar Zlatko Hasanbegović iz ovog resora vodio ključnu “ideološku bitku” tadašnjeg vodstva HDZ-a, na čelu s Karamarkom. 

Hasanbegović nije dijete HDZ-ova desnoga stranačkog krila, nego čovjek iz Karamarkova prijateljskog kruga. Kao Hrvat muslimanske vjere, kao i Karamarko, čvrst je zagovornik bosanskohercegovačkog integralizma, a i nacionalnog jedinstva Hrvata i Bošnjaka-muslimana. To, naravno, nisu stavovi HDZ-ova “desnog krila”, pa se ono nikad niti nije posebno zagrijano zalagalo za očuvanje Hasanbegovićeve pozicije. Njegovi zagovornici su desnije od HDZ-ove desnice, uglavnom u “civilnom društvu”, pa je iz desnih nevladinih organizacija i dolazila glavna potpora Hasanbegovićevu ostanku na čelu Ministarstva kulture.

Plenković Hrvatsku vidi kao normalnu članicu Europske unije, pa tako ne želi ideološke borbe u društvu, nego provođenje javnih politika koje su ili dio europskih politika, ili su usklađene s europskim javnim politikama. Zato je odlučio resor kulture povjeriti vjerojatno najkompetentnijoj osobi kad je riječ o europskim kulturnim politikama, nekadašnjoj državnoj tajnici u Ministarstvu kulture, sada znanstvenici u jednom zagrebačkom institutu, koja se sustavno bavi javnim politikama u kulturi, Nini Obuljen Koržinek. 

Ona je bila autorica odličnog Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, kojim je ovaj javni medij bio doista “deideologiziran”, ali je, nažalost, taj zakon ukinut u vrijeme vlade Zorana Milanovića (Socijaldemokratska partija), kako bi se omogućila smjena uprave i uspostavljanje stranačke kontrole nad HRT-om.

Autoritet spram ‘desne kritike’

Sve što se događalo u Hasanbegovićevu mandatu obavljeno je prema tom Milanovićevom zakonu, koji je opet omogućio partijsko kadroviranje. Nevladine organizacije bliske desnici, kako bi je javno dezavuirale, konfabulirale su priče o korupciji, u koju da bi navodno bila upletena Obuljen. Plenković, koji želi europski orijentirano ministarstvo, na to se jednostavno nije obazirao, čime je dodatno osnažio svoj autoritet u odnosu na “desnu kritiku”.

Jedna od onih koji su izrazito zadovoljni razvojem političke situacije sigurno je predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović. U toku mandata Tihomira Oreškovića, u vrijeme dok je HDZ vodio Karamarko, bilo je očito njeno odmicanje od stranke koja ju je podržala na predsjedničkim izborima. 

Danas je očito i to da je svojim odlukama o raspuštanju Sabora i raspisivanju izbora pomogla Plenkoviću da inicijalno ovlada strankom i uspostavi svoj snažan tim, a da joj odabir i ministra vanjskih poslova i ministra obrane, jer to su resori u odnosu na koje ona ima ovlasti, izrazito odgovara. Već je javno objavila da će u narednom razdoblju, kad su u pitanju vanjska i sigurnosna politika, Hrvatska govoriti jednim jezikom. U njenim ovlastima bit će, prije svega, oblikovanje koncepta domovinske sigurnosti i reakcija na eventualne sigurnosne krize, a vlada će uz njenu potporu u fokusu vanjske politike imati Srednju Europu, ali i Bosnu i Hercegovinu.

Distanca od stranačke desnice najbolje se prepoznaje u politici prema Bosni i Hercegovini, pa je sigurno da u narednom periodu Hrvatska neće podupirati jednostrane avanturističke poteze, kakva bi bila politika “trećeg entiteta”, niti će ponavljati taktičke nesmotrenosti kakva je bio žurni posjet Stocu, u društvu samo političara iz HDZ-a Bosne i Hercegovine, što su je nedavno poduzeli bivši ministar Miro Kovač i bivši potpredsjednik vlade, sada predsjednik Hrvatskog Sabora, Božo Petrov.

Koliko god se u javnosti i u saborskoj raspravi susretao s irelevantnim napadima na svoj kabinet, Plenković u nove dane ulazi s golemom parlamentarnom potporom, i u uvjetima kad, unatoč buci zbog poraza desnice, polako počinje prevladavati novi politički diskurs. 

Milanović, zagovornik diskursa “ili mi, ili oni”, već tjednima nije javno ništa rekao, očito svjestan da je njegova retorika govor prošlosti. Plenkovićev uspjeh neće se mjeriti samo po ekonomskim rezultatima i uklanjanju skepse dijela europske politike prema Hrvatskoj, nego i po tome kako će uskoro pristojan i uključujući govor zamijeniti do jučer dominantni žargon isključivosti u hrvatskoj javnosti. Bude li u tome uspješan, Plenković će biti prvi predsjednik neke hrvatske “dosadne” vlade.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Podnošenje zahtjeva za članstvo u Evropskoj uniji je važno za BiH, to je politička prekretnica. Međutim, tek slijedi istinski početak dubinskog reformskog procesa da bi BiH postala kandidat za članstvo. To je vrlo detaljan i zahtjevan proces, kaže u intervjuu za Al Jazeeru Andrej Plenković, hrvatski zastupnik u Evropskom parlamentu. Crna Gora je na tom […]

Novoizabrani predsjednik HDZ-a Andrej Plenković obratio se javnosti.Iznio je svoj plan kojim namjerava voditi stranku i nastupiti na predstojećim vanrednim parlamentarnim izborima.  

Više iz rubrike Piše
POPULARNO