Turske opcije između Štita Eufrata i bitke za Mosul

Postoji vizija da se uporišta ISIL-a trebaju napasti prije perifernih oblasti (Arhiva)
Postoji vizija da se uporišta ISIL-a trebaju napasti prije perifernih oblasti (Arhiva)

Piše: Said al-Haj

Turski parlament je početkom mjeseca obnovio mandat vojsci za djelovanje izvan svojih granica, preciznije u Iraku i Siriji, što je izazvalo nezadovoljstva i proteste na strani centralne Vlade u Bagdadu, na čijem čelu se nalazi Haider al-Abadi.

Ovakva dešavanja poremetila su turske računice kada je riječ o narednim koracima u ove dvije države, a posebno u pogledu bitke za oslobođenje Mosula koji se nalazi pod kontrolom grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL).     

Bitka za Al-Bab

Nakon rekordne brzine u realizaciji prve i druge faze vojne operacije Štit Eufrata, odnosno oslobađanja JarablUsa od ISIL-a, a zatim i dubljeg prodiranja na teritoriju Sirije i osiguravanje mjesta Al-Rai, pažnja je usmjerena na treću fazu ove vojne akcije.

Treća faza operacije podrazumijeva oslobađanje grada Al-Bab, koji se nalazi nedaleko od Halepa, od kontrole ISIL-a ili učvršćivanje kontrole nad Manbijom i protjerivanju kurdskih milicija iz njega.

Međutim, pošto Sjedinjene Američke Države još pružaju podršku kurdskim snagama, što dokazuju i američke zastave istaknute na nekim od njihovih sjedišta, Turska iz plana isključuje dio koji se tiče ManbIja i donosi odluku da krene u pravcu Al-Baba.    

Za razliku od prvih koraka ove operacije, koji su prošli velikom brzinom i bez značajnijih gubitaka, prema predviđanjima koja se tiču oslobađanja grada Al-Baba bit će potreban duži vremenski period i bolje pripreme, pored toga da postoji i rizik od većih gubitaka.

Kao prvo, ova operacija iziskuje brojniju i opremljeniju vojsku koje će učestvovati u borbi, a zatim i osiguravanje i zaštitu tog područja, zbog udaljenosti AL-Baba od turske granice i velike površine teritorija pod kontrolom Slobodne sirijske vojske koje imaju tursku podršku.

Drugo, u poređenju sa Jarablusom i okolinom ovo područje naseljava veći broj stanovnika, što sa sobom nosi i rizik od stradanja civila te predstavlja veliki izazov na koji način izbjeći eventualne civilne žrtve.

Treće, očekuje se snažan otpor grupe ISIL zbog značaja koju grad Al-Bab ima za njih i vjerske simbolike sela Dabiq. Nezamislivo je da će se ISIL povući sa tog područja tako lako kao što je bio slučaj u Jarablusu.

Četvrto, logistički i vojni izazovi, uključujući i mine koje ometaju napredak vojnika.

Peto, zbog mogućnosti odlaganja bitke kako bi se usmjerili na Mosul ili Raqqu, shodno planu međunarodne koalicije.

Turska ovom bitkom želi ostvariti nekoliko ciljeva, od kojih su najvažniji sljedeći: obnoviti i održati legitimitet svog vojnog prisustva u Siriji kroz borbu protiv ISIL-a; zatvoriti put pred Demokratskim snagama Sirije – koje uglavnom čine kurdske milicije – prema Al-Babu, a time i uništiti ideju o uspostavljanju kurdske državice u koju se polažu nade da će geografski povezati tri odvojena područja; proširivanje teritorija koje kontroliraju zajedno sa grupama Slobodne sirijske vojske, u nastojanju da dođu do 5.000 kilometara kvadratnih.

Time bi se povećala mogućnost uvjeravanja Moskve i Washingtona u uspostavljanje sigurne zone (zone zabrane letenja) nakon što se osigura potrebna infrastruktura (teritorije slobodne od ISIL-a uz povratak pojedinih izbjeglica); potvrditi da je Slobodna sirijska vojska lokalni igrač koji se u stanju suprotstavili ISIL-u kao alternativa Jedinicama narodne zaštite i Demokratskim sirijskim snagama u američkoj strategiji, posebno u predstojećoj bici za Raqqu i jačanje svojih aduta za pregovaračkim stolom prilikom dogovara i iscrtavanja budućih geografskih i političkih karata, do kojih je Turska ponovo došla nakon zbližavanja s Rusijom i prvih koraka operacije Štit Eufrata. 

Mosul i Bashiqa

Turski planovi za Al-Bab prolongirani su kako bi se dao prioritet bici za Raqqu, što je u skladu s vizijom da se uporišta ISIL-a trebaju napasti prije perifernih oblasti. Pored toga, tu su još i logistički i vojni izazovi o kojima smo ranije govorili.

Međutim, američko-rusko neslaganje nakon najava prekida vatre dovodi do odgađanja bitke za Raqqu, dok se oslobađanje Mosula postavlja kao prioritet međunarodne koalicije predvođene SAD-om. Ovakva izmjena planova dovela je do rasprava i posljednjeg zatezanja odnosa na relaciji Bagdad-Ankara. 

Uprkos činjenici da je ono što je turski parlament uradio samo produživanje mandata vojsci za narednu godinu, bez provođenja bilo kakvih izmjena u redovima turskih snaga koje se nalaze u bazi Bashiqa u smislu njihovog broja, opreme ili misije koja im je povjerena.

Al-Abadijeva Vlada zaoštrava izjave u kojima se suprotstavlja ovoj turskoj odluci. Prema njima, turske trupe su na iračkoj teritoriji „okupacione snage“. Također, iračka strana nije se zaustavila samo slanju diplomatskih poruka putem podizanja žalbe pred Vijećem sigurnosti, nego prijeti i „regionalnim ratom“ ukoliko Turska ne povuče svoje trupe, rekavši da turske snage nisu „u šetnji u Iraku“.   

Izjave Ankare kretale su se između potvrđivanja njihove predanosti tome da se sačuva sigurnost Iraka i teritorijalni integritet ove države, zatim izjava kako su odlučni da neće povući svoje trupe, pa sve do toga da se Al-Abadijeve izjave razumiju kao „teške i provokativne“, kako je to izjavio turski premijer. On je uputio savjet Al-Abadiju da posveti pažnju „onome što on treba uraditi i da ne krivi Tursku“ koja mu pomaže u tome.

Prema turskim procjenama, podudarile su se želje mnogih strana za opstruiranje turskog učešća s ciljem da uskrate Turskoj bilo kakav utjecaj na budućnost Iraka. Ali Turska čini sve što je u njenoj moći kako bi i sama učestvovala, pored nadziranja obuke snaga u kampu Bashiqa, odnosno snaga Al-Hashd al-Watani čiji se broj procjenjuje na oko 3.000, te blizu dvije hiljade iračkih Pešmergi, prema minimalnim procjenama.    

Računice nakon ISIL-a

Jasno je da je stav Al-Abadijeve Vlade prema Turskoj prvenstveno politički i da se ne radi o pitanju suvereniteta. Iračka vlada ne samo da se nije protivila vojnom prisustvu drugih država, prema riječima Ankare, nego je vojni kamp postojao već duže vrijeme a da nije privlačio nikakvu pažnju. Nakon što je inicirana kriza od strane Bagdada u decembru prošle godine (kada je Ankara povećala broj vojnika u kampu) Vijeće sigurnosti je dalo preporuku ovim stranama da riješe pitanje kroz direktan bilateralni dijalog.   

Dakle, pitanje se tiče etape nakon ISIL-a, ukoliko se uzme u obzir da će oni koji budu učestvovali u operaciji „oslobađanja“ doprinijeti formuliranju strukture zajednice u Mosulu i iračke politike u budućnosti. Upravo iz tog razloga je mnogim stranama i stalo do toga da učestvuju u ovoj operaciji, počevši od iračke vojske, snaga Nacionalne mobilizacije, zatim Al-Hashd al-Watanija i Turske, pa sve do Kurdistanske radničke partija (PKK), što sve uveliko komplicira cijelu situaciju.  

Insistiranje Ankare na učešću – uz strane na koje se već računa – u bici za Mosul ima za cilj tri konteksta. Prvo, smanjiti opasnost sektaške polarizacije, što je bio jedan od glavnih razloga za pojavljivanje grupe ISIL, u slučaju da snage Narodne mobilizacije učestvuju u operaciji i stacioniraju se u pretežno sunitskom Mosulu. Drugo, učvršćivanje stanja stabilnosti na iračkoj političkoj sceni, što Turskoj daje relativnu ravnotežu u konkurenciji sa Iranom. Treće, opstruiranje pokušaja PKK i grupa koje su povezane s njima da dobiju međunarodni legitimitet kroz učešće u bici po uzoru na ono što je učinilo njihovo vojno krilo u Siriji, Stranka demokratske unije (PYD). 

Međutim, turski položaj se čini kao veoma slab, budući da se centralna vlada u Bagdadu protivi turskom prisustvu na svojoj teritoriji. Pored toga, pristižu i brojne američke izjave koje idu u korist Al-Abadija. U njima se naglašava potreba da Turska uskladi svoje stavove sa iračkom stranom po pitanju vojnog kampa Bashiqa i bitke za Mosul, budući da vlada Al-Abadija ima suverenitet u svojoj državi te da je njoj prepušteno donošenje odluka vezanih za Irak. Ankara se na ovaj način izlaže opasnosti od donošenja rezolucije Vijeća sigurnosti kojom bi se osudilo takvo ponašanje, nakon što su se promijenili neki od uvjeta koji su to ranije sprečavali, s obzirom na turske relacije sa Washingtonom i Rusijom.

Irak ima malu mogućnost inicijative, i to u političkom i zakonodavnom smislu, dok je Ankara dominantnija u vojnom smislu i s obzirom na stanje na terenu. Ako je Turska primorana da smanji tenzije sa Bagdadom, a Bagdad nije u stanju da se vojno suprotstavi Turskoj, te ako postoji goruća potreba regionalnih snaga da se suprotstave ISIL-u kopnenim putem, šta je onda rješenje?

Postoji i nekoliko mogućih scenarija da se zakonski zaobiđe stav Vlade Al-Abadija. I to na način da Al-Barzani, predsjednik sjeverne pokrajine Iraka, zatraži učešće Turske, ili da Turska učestvuje kao dio međunarodne koalicije koja se bori protiv ISIL-a. S tim da ove opcije nisu zajamčene i čine se nepoželjnim Americi. Washington želi da bitka ima jedinstveno rukovodstvo i visok stepen koordinacije daleko od bilo kakvih unutrašnjih neslaganja i trvenja sa strane.     

Pravo rješenje, dakle, leži u turskoj inicijativi za dijalog sa Vladom u Bagdadu koju će uvjeriti u vojno prisustvo Turske na teritoriji ove države i ciljeve koje time želi postići. Ova inicijativa podrazumijeva i spremnost Turske na to da centralna vlada preuzme nadzor vojnog kampa Bashiqa kroz potpunu koordinaciju sa njom u pogledu bitke za Mosul i snaga koje će učestvovati u njoj, te spremnost Ankare da vrši obuku bilo kojih snaga koje odabere Bagdad.    

A to znači, priznati suverenitet i poštivati odluke Bagdada uz učvršćivanje učešća turskih snaga u okviru međunarodne koalicije kako bi se postigli zajednički ciljevi. Riječ je o pitanjima o kojima su vođeni pregovori između Ankare i Bagdada, i koji su bili u poodmakloj fazi prije nego što su propali zbog iranskog pritiska. Izgleda da je Turska voljna ponovo aktivirati ovaj proces uz posredovanje Washingtona, ili možda Moskve, koja sada ima dobre odnose s obje strane.  

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Turske oružane snage su u sjevernom pograničnom pojasu Sirije uništile gotovo 70 položaja ISIL-a.

26 Sep 2016
Više iz rubrike MIŠLJENJA
POPULARNO