Vučić u klin – Dodik u ploču

I dok Aleksandar Vučić Vučić tvrdi jedno, Milorad Dodik uporno ponavlja drugo (Marko ?okovi? / Tanjug)
I dok Aleksandar Vučić Vučić tvrdi jedno, Milorad Dodik uporno ponavlja drugo (Marko ?okovi? / Tanjug)

Piše: Mladen Mirosavljević

Usvajanjem Zakona o radu i, istog dana, proturanjem kontroverznog Zakona o Ministarstvu unutrašnjih poslova u Narodnoj skupštini i posebno ovogodišnjim obilježavanjem Dana Republike Srpske, predsjednik ovog bosanskohercegovačkog entiteta Milorad Dodik se trijumfalno vratio na političku scenu jači nego ikada. Poslije 20 godina, ove godine je, kako je u svakom momentu i na svakom mjestu isticano i naglašavano, posebno svečano obilježen Dan Republike Srpske 9. januar i krsna slava Republike Srpske Sveti Stefan, najsporniji dio ovog praznika.

Naravno da sada već i mala djeca znaju zašto se Dan Republike Srpske ove godine obilježava svečano kao nikada do sada – kao prkos odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine da je Dan Republike Srpske neustavan. I tako je poslije odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine počela euforija i propagandna kampanja na koheziji Srba u Republici Srpskoj, iako još uvijek njeni građani ne znaju šta piše u odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

“Neće nama tamo neki [član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednik Stranke demokratske akcije] Bakir Izetbegović, Alijin sin, i Ustavni sud tamo neke Bosne i Hercegovine određivati šta mi smijemo slaviti. Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine… Bosna i hercegovinaH će se raspasti na odlukama koje donose tri stranca i dva Bošnjaka. To ne može niko očuvati i to je slijed raspada koji je neminovan”, izjavio je Dodik, dodavši da će se “Bosna i Hercegovina i dalje raspadati, bio Milorad Dodik u politici ili ne, zato što se ne može naći bazični konsenzus ni o jednom pitanju”.

‘Sveta obaveza’

Dodik je naglasio da je nemoguće prihvatiti da Bošnjaci uporno i u kontinuitetu, korak po korak, umanjuju Republiku Srpsku, što radi Bakir Izetbegović na politici njegovog oca i “Islamske deklaracije”, koja je sada najvažniji dokument “Islamske države”. Dodik je to sjajno iskoristio, obezbijedivši podršku kompletne opozicije.

“Republika Srpska je nastala 9. januara 1992. godine, a svoju međunarodnu verifikaciju, kao jedan od dva ravnopravna entiteta u Bosni i Hercegovini, dobila je Dejtonskim mirovnim sporazumom. Republika Srpska je realnost i njen dan nastanka nije moguće osporiti bilo kakvim dekretom, makar to bio i Ustavni sud Bosne i Hercegovine”, poručio je predsjednik Srpske demokratske stranke i najveće opozicione stranke u ovom bh. entitetu Mladen Bosić.

“Naša sveta obaveza treba da bude da Republiku Srpsku čuvamo i razvijamo kako bi ona bila pravednije i prosperitetnije društvo za sve njene građane. Republika Srpska mora da bude ekonomski snažnija, socijalno pravednija i komotna za sve koji žive u njoj”, kazao je Bosić u čestitki povodom Dana Republike Srpske.

A upravo o tim temama je bilo najmanje riječi u čitavoj slavljeničkoj euforiji, koja je neupućene više mogla podsjetiti na neposredne godine nakon kraja rata, nego na državu koja želi da aplicira za ulazak u Evropsku uniju. Sve aktuelne teme su gurnute u drugi plan, kao što su se u drugom planu našli i svi opozicioni političari, čije stranke inače učestvuju u vlasti na nivou Bosne i Hercegovine i koje je Dodik proglasio izdajničkim.

Proslava Dana Republike Srpske bila je potpuni Dodikov trijumf i vrhunac ekstaze neodgovornog populizma. Da se za mjesec dana održavaju izbori za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, na što pretenduje, Dodik bi trijumfovao.

Proslava u inat

Da je mogao suvim zlatom platiti, Dodiku ne bi uspjelo ono što je uspjelo Bakiru Izetbegoviću sa inicijativom i Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine sa odlukom o neustavnosti Dana Republike Srpske. I oni koji nisu do sada slavili taj praznik, pa čak nisu ni znali zašto se slavi, počeli su se zaklinjati da će ga slaviti – u inat.

Vlast to nastoji ne samo podstaknuti, nego i kapitalizovati u svoju korist, promovišući sebe u čuvare Republike Srpske, a opoziciju u izdajnike i saveznike muslimana u Bosni i Hercegovini, koji žele da unište Republiku Srpsku.

Sâm predsjednik entiteta ovih dana je obnovio u javnosti priču o planu u pet tačaka za rušenje Republike Srpske: prva je – kriminalizacija samog predsjednika, druga – urušavanje Vlade, treća – Skupština, četvrta – entitetska radio-televizija, a peta – policija. Ustvrdio je da je to organizovani plan, koji predvode Britanci, a provodi ga opozicija sa Draganom Čavićem i Bakirom Izetbegovićem. Iako je to demantovao entitetski ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač, Dodik goni svoje.

Toj najnovijoj navodnoj zavjeri dodatnu dimenziju dao je predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, koji je u izjavi entitetskim medijima rekao kako je od stranih diplomata obaviješten da postoji plan za rušenje vlasti u Republici Srpskoj rušenjem njenog predsjednika i ocijenio kako se radi “o personalizaciji problema kao svojevremeno u slučaju Slobodana Miloševića”.

Uzalud je šef bosanskohercegovačke diplomatije Igor Crnadak, u zajedničkom istupu pred beogradskim medijima sa šefom diplomatije Srbije Ivicom Dačićem, na primjeru Nikolićeve izjave pokazao kako ponekad i “podrška Republici Srpskoj” – ako se svede na podršku jednoj političkoj opciji i jednoj ličnosti u njoj – može biti politički nepoželjna. On je, naime, rekao kako su vodeće opozicione stranke u Republici Srpskoj jedinstvene u zaštiti njenih interesa.

“Ipak, ne možemo da budemo zajedno sa vlastima u Republici Srpskoj na pitanjima ekonomskog uništenja Republike Srpske, na pitanjima kriminala i korupcije i ako je odluka predsjednika Nikolića da ih podržava u tome, to je njegovo pravo, ali je i moja obaveza da to kažem”, kazao je Crnadak.

Vučić kao miritelj

Na to se niko nije ni osvrnuo, kao što se više ne osvrće ni na svakodnevne prijetnje ministra bezbjednosti Bosne i Hercegovine Dragana Mektića o borbi protiv kriminala i hapšenjima u Republici Srpskoj. Očito je da Mektić mora još mnogo toga naučiti, ako je, naravno, uopšte poenta u tome što govori.

Zbog svega se sa velikim iščekivanjem očekivao dolazak srbijanskog premijera Aleksandra Vučića, kao trenutno najmoćnijeg čovjeka u Srba. Najavom da će kompletna Vlada Srbije prisustvovati obilježavanju Dana Republike Srpske, uprkos odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o neustavnosti tog praznika, Vučić je doveo u pitanje sve ono što je učinio tokom 2015. godine – od odlaska u Srebrenicu do razmjene posjeta najviših predstavnika dvije države u Beogradu i Sarajevu.

Ipak je na kraju vlastite, više puta ponovljene izjave o poštovanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine doveo u pitanje svojom najavom i direktnim guranjem prsta u oko odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, iako ona još nije stupila na snagu. I kako će se postaviti u srpsko-srpskim razmiricama, ali i prema Bosni i Hercegovini i poziciji Republike Srpske u njoj.

Svima je, naravno, jasno da je Vučić stigao u Banju Luku, osim zbog ambicije učvršćivanja svoje pozicije i u Republici Srpskoj, kao pomiritelj među posvađanim srpskim liderima u Bosni i Hercegovini, čime će tu svoju poziciju i najlakše učvrstiti.

Ko koga voli

I dok Vučić tvrdi jedno, Dodik uporno ponavlja drugo: “Mi volimo Srbiju, u Sarajevu bi voljeli da volimo Bosnu i Hercegovinu, ali mi smo tu jer smo primorani. Za svaki od tri naroda u Bosni i Hercegovini bi bilo bolje da ima svoju državu.”

Vučić je došao sa “brojnim članovima Vlade”, kao što je i najavljivao, i održao govor koji bi mogao bilo ko potpisati. Uopšten, pomiriteljski, sa pričom o svijetu promjena i tehnoloških dostignuća. “Naša obaveza je da čuvamo i budemo garant teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine – to činimo i činićemo”, bio je izričit Vučić.

I dok je Vučić udarao u klin, Dodik je udarao u ploču. Njegov dugi, “udrobljeni” govor bio je dijametralno suprotan sa svom dosadašnjom retorikom i političkim stavovima. Govor okrenut prošlosti.

Već sljedeći 9. januar pokazaće šta je ostalo od Dodikove retorike. Bez obzira na sve, on je ispunio svoj cilj, naročito onaj predizborni. Da se sva priča sa ekonomije, krize, dugova i afera prebaci na nacionalno pitanje i rasprave o patriotima i izdajnicima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO