Kako je Irak vratio Ramadi i zašto je to važno

Bitka za Ramadi trajala je duže od ostalih bitaka za druge gradove, kao naprimjer Tikrit, koja je trajala duže od mjesec dana
Bitka za Ramadi trajala je duže od ostalih bitaka za druge gradove, kao naprimjer Tikrit, koja je trajala duže od mjesec dana

Piše: Ibrahim Al-Marashi

Iračani su u 2016. godinu ušli uspjehom svoje vojske koja je zauzela ISIL-ovo sjedište u Ramadiju, centru iračke pokrajine Anbar. U pogledu onoga što 2016. donosi, vojna dinamika koja je dovela do pada Ramadija poslužit će kao dugoročni nagovještaj ISIL-ove sposobnosti da opstane u Iraku.

Na prvi pogled, pad Ramadija ne izgleda značajan za dugoročnu borbu protiv ISIL-a. Nedavna pobjeda vraća ISIL na status quo od maja 2015, kada su iračke snage preotele Tikrit od ISIL-a krajem aprila, ali su nedugo zatim izgubile Ramadi. Iračkim snagama je trebalo nekoliko mjeseci da se vrate na ovaj status quo. Sve u svemu, ova pobjeda je izgledala kao poraz, budući da je Irak uspio vratiti Ramadi, ali je pri tome u velikoj mjeri uništio grad.

Ipak, dugoročno gledano, pad Ramadija jeste pobjeda u pogledu lekcija primijenjenih na strateško-političkom nivou i evolucije taktike iračke vojske, što nagovještava značajan korak unazad za ISIL.

Duga bitka 

U pogledu taktike na bojištu, bitka za Ramadi trajala je duže od ostalih bitaka za gradove kao npr. za Tikrit, koja je trajala duže od mjesec dana.

U oktobru 2015. su u Ramadiju iračke sigurnosne snage (ISF), zvanična vojska iračke države, stigle do predjela Albu Farraj na sjeveru grada. U toku narednog mjeseca, ISIL je oslabljen nakon što je koalicija sirijskih i iračkih kurdskih milicija uspjela zauzeti Sinjar na sjeveru, što je prekinulo ISIL-ovu transportnu rutu od svog centra u Al-Raqqi u Siriji do Mosula u Iraku.

Tek tri mjeseca kasnije, 22. decembra, počeo je konačni napad da se dopre do centra Ramadija, a ISIL-ovo sjedište je palo 28. decembra, pet dana kasnije. Razlog zbog kojeg je sve teklo sporo vjerovatno je pripremanje iračkih snaga za zadavanje konačnog udarca, kao i pokušaj da se to učini sa što manje civilnih žrtava.

Dok su u bici za Tikrit učestvovale prvenstveno šiitske milicije, u bici za Ramadi učestvovala je regularna vojska zajedno sa borcima iz sunitskih plemena. Ovo nije bila toliko bitka za grad koliko bitka u kojoj će iračka država pokazati da i dalje ima nacionalnu vojsku i da je spremna sarađivati sa sunitskim plemenima.

Prvi put su borbeni avioni F-16 kojim su upravljali irački piloti iz iračkih zračnih snaga izvršili napade na ISIL-ove pozicije. Njihovo je učešće možda bilo simbolično u poređenju sa američkim zračnim napadima, ali bez obzira na to, značajna je činjenica da postoje iračke zračne snage.

Prije nego je ISIL ušao u Irak, iračke zračne snage su se sastojale od flote aviona Cesna opremljenih projektilima Hellfire za gađanje meta na tlu.

Nadalje, iračke vojne snage, prema podacima Instituta za ratne studije, sastoje se od Odjela za borbu protiv terorizma, formacija iz Osme iračke vojne divizije, lokalne policije i plemenskih boraca iz pokrajine Anbar.

Sunitskim plemenskim borcima je dozvoljeno učešće vjerovatno iz političkih razloga, budući da je Ramadi grad sa sunitskom većinom. Bio je to pokušaj da se ublaže sektaške tenzije kada su većinom šiitski borci zauzeli grad Tikrit sa sunitskom većinom.

Ponovna izgradnja nacionalne institucije Iraka

Na drugom nivou, uloga koju su odigrale iračke nacionalne snage u padu Ramadija također ima implikacije za kreiranje inkluzivnog osjećaja pripadništva iračkoj naciji. Od ljeta 2014. počelo se diskutovati o tome da li se može tvrditi da iračka nacija i dalje postoji.
Ako je suditi po programu državne iračke TV stanice Al-Iraqiyya, irački nacionalizam i dalje opstaje, budući da program obiluje neprestanim izvještajima sa fronta i slikama iračkih vojnika u akciji dok u pozadini sviraju nacionalističke pjesme.

Kada gledate ovaj kanal nema mjesta nevjerici. Ova TV stanica je jedna od rijetkih iračkih državnih institucija koje mogu tvrditi da je iračka nacija opstala.

S padom Ramadija, iračka vojska, o kojoj se mnogo priča na ovom kanalu, sada može tvrditi i da predstavlja nacionalne težnje Iraka. Svaki Iračanin će znati da je nacija podijeljena između kurdskih Pešmergi i šiitskih milicija. Za legitimnost premijera Haidera al-Abbadija, iračka vojna pobjeda u Ramadiju je pokazatelj njegove sposobnosti da bude na čelu onoga što je ostalo od iračke države i nacije.
Ono što ostaje da se vidi nakon pada Ramadija je sposobnost iračke vojske da razvije doktrinu, ili niz lekcija naučenih u borbi koje se mogu primijeniti na bitku za Mosul. U članku koji je objavio BBC stoji da je iračka vojska imala koristi od krivulje učenja tokom višemjesečne kampanje da se ISIL istjera iz Ramadija.

Irački pobunjenici su u pobuni koja je izbila 2003. prvenstveno koristili tzv. taktiku „napadni i bježi“ protiv američkih i iračkih snaga, taktiku koja je tipična za gerilsko ratovanje namijenjeno da oslabi neprijateljevu odlučnost. Stoga se američka misija obuke fokusirala na to da se pobrine da nova iračka vojska može da se nosi sa ovim tipom borbe.

ISIL predstavlja drugačiji tip pobunjeničke grupe koja drži gradove i teritoriju, zbog čega su iračke vojne snage morale biti obučene za ustrajnu urbanu borbu gdje se oslobađaju jedna po jedna ulica, jedna po jedna kuća.

Ova transformacija obuke iračke vojske od kontrapobunjeničkih taktika do urbane borbe objašnjava zašto je tako dugo trebalo da ih počnu primjenjivati na bojištu, napravivši sigurnosni vakuum koji su popunile kurdske Pešmerge i iračke šiitske milicije.

ISIL drži teritorije u Iraku i Siriji od 2014. zbog brojnih državnih i nedržavnih aktera koji se bore protiv ISIL-a i zbog njihovog neuspjeha da se udruže u borbi protiv ove grupe. Primjera radi, nekoliko država je uključeno u izvođenje zračnih napada protiv ISIL-a u Iraku i Siriji, od SAD-a, Velike Britanije, Francuske, Rusije i Irana i odnedavno iračkih zračnih snaga u Ramadiju.

Ali do pada Ramadija, ISIL-u su teritoriju oduzimali nedržavni akteri kao što su sirijske kurdske milicije i iračke šiitske milicije. Iračka vojska se tek pridružila decentraliziranoj vojnoj koaliciji zajedno sa kurdskim Pešmergama i iračkim šiitskim milicijama na terenu, u kombinaciji sa stranim nacijama koje pokrivaju većinu zračnog prostora. U 2016. ostaje da se vidi da li iračke sigurnosne snage mogu oduzeti ISIL-u teritoriju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

 



Povezane

Jedanaest pripadnika iračkih protivterorističkih snaga ubijeno je u eksploziji u centru Ramadija, grada koji je donedavno bio pod kontrolom grupe ISIL. Inače, posljednjih dana u tom gradu živote je izgubilo 60 iračkih vojnika i pripadnika sunitskih plemena.

Više iz rubrike Piše
POPULARNO