Republika Srpska zakoračila ka ‘policijskom entitetu’

Pljačkaši su pripadnici elitne policijske jedinice, za koju je ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač i emotivno vezan (Al Jazeera)

Piše: Mladen Mirosavljević

Bio je to vjerovatno dan koji bi ministar unutrašnjih poslova bh. entiteta Republika Srpska Dragan Lukač najradije preskočio u životu, jer mu je bio težak i privatno i profesionalno. Lukač je lično potvrdio da je sedam osoba, među njima pet pripadnika entitetske Specijalne policije, uhapšeno zbog sumnje da su 22. septembra prošle godine izvršili oružanu pljačku blindiranog kombija na autoputu Banjaluka – Gradiška, iz kojeg je ukradeno više od 300.000 evra transportovanih u Zagreb.

Osim neviđene blamaže da je riječ o pripadnicima elitne policijske jedinice, za koju je ministar Lukač i emotivno vezan, jer je ranije bio njen komandant, neugodno zvuči i činjenica da je riječ o jedinici kojoj je Lukač, kao ministar, posvetio posebnu pažnju, što u njenom kadrovskom što u materijalnom jačanju. On je u nastupu za medije naveo da je “to pojedinačni slučaj i da ga ne treba dovoditi u vezu sa cijelom policijom RS-a”, uz napomenu da nema kolektivne odgovornosti i da je “njegova ostavka na raspolaganju svakog dana onom koji ga je i imenovao na funkciju koju obavlja”, dok direktor policije tvrdi da je ovaj slučaj dokaz da nema zaštićenih.

“Ovo je plus MUP-u, a ne loš imidž, jer je riješen slučaj”, kazao je Lukač te dodao da je MUP odlučan da se bori protiv kriminala u svojim redovima.

Cijela afera je pala u vrijeme kada je, zajedno sa novim zakonom o radu, Vlada RS-a po hitnom postupku u entitetsku Skupštinu uputila i zakon o policiji. Zakonom je predviđeno da Ministarstvo o svim pitanjima od značaja za bezbijednost obavještava i predsjednika RS-a i da provodi i njegove odluke.

I međunarodna saradnja

U zakon je ugrađena i odluka entitetske vlade objavljena u Službenom glasniku RS-a 23. decembra 2013. godine o obrazovanju savjeta za zaštitu ustavnog poretka “kao stručno tijelo predsjednika RS-a”. Zakonom se proširuju mjere u primjeni policijskih ovlašćenja, izdavanja naređenja, utvrđivanja identiteta, a sve prema policijskoj procjeni. Naglašeno je i da policija može da privede građane bez pisanog naloga suda u slučaju da se građanin ne odazove na razgovor.

Direktor policije, uz saglasnost ministra, ograničava ili zabranjuje kretanje lica na određenim javnim i drugim mjestima i područjima, dok ne prestanu razlozi zbog kojih su mjere uvedene. Zakonom se uvode i dva nova policijska ovlašćenja – prikupljanje obavještenja za lica za koja je vjerovatno da bi mogla dati obavještenja o krivičnom djelu ili prekršaju, počiniocu ili drugim važnim okolnostima i protivdiverzioni pregled, a sve s ciljem što efikasnijeg obavljanja poslova i zadataka iz nadležnosti Ministarstva.

U jednom članu novog zakona navodi se da entitetski MUP može ostvarivati međunarodnu saradnju. Zanimljivo je da je zakon podržala i koalicija Domovina, sastavljena od bošnjačkih stranaka, čiji pojedini predstavnici tek sada tvrde da zakon zadire u nadležnosti države.

Opozicija je tražila da se zakon vrati u redovnu proceduru, tvrdeći da je on “korak ka uspostavljanju policijske države”. Pošto su svi bili skoncentrisani na usvajanje zakona o radu, zakon o unutrašnjim poslovima je prošao bez ikakvih reakcija i tek ovih dana počinje da izaziva određenu pažnju. Slična situacija se dogodila i kada je Narodna skupština RS-a 5. februara 2015. godine usvojila Zakon o javnom redu i miru, uprkos oštrim osudama i protivljenjima domaće javnosti, medija i civilnog društva. Najveće međunarodne organizacije od OEBS-a, Evropske komisije, Human Rights Watcha do ambasada SAD-a i Velike Britanije u Bosni i Hercegovini osudile su ovaj zakon, uz ocjenu da je pojam javnog prostora preširoko definisan i omogućava njegovu zloupotrebu.

Transparency International BiH i Klub novinara Banjaluka – Udruženje BH novinari podnijeli su Ustavnom sudu RS-a zajedničku Inicijativu za pokretanje postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti Zakona o javnom redu i miru. Podnosioci inicijative predlažu Ustavnom sudu da donese rješenje kojim pokreće postupak za ocjenu ustavnosti spornih odredbi Zakona o javnom redu i miru i donese odluku da osporeni članovi nisu u saglasnosti sa Ustavom RS-a, s obzirom na to da predstavljaju direktno kršenje prava na slobodu misli i opredjeljenja, uvjerenja, kao i javnog izražavanja mišljenja i mirnog okupljanja i udruživanja. Priča se, za sada, završila na inicijativi i bez očitovanja Ustavnog suda.

Nije nebitna ni činjenica da su stranke vladajuće koalicije u redovnu skupštinsku proceduru bile uputile i Nacrt zakona o javnosti rada neprofitnih organizacija, kojim je bilo ograničeno njihovo djelovanje, ali zbog njegove rigidnosti nije stigao poslanicima na izjašnjavanje.

Dodik na vjetrometini

Ako samo ovlaš ovih dana obratimo pažnju na pravi verbalni rat predsjednika RS-a Milorada Dodika i predstavnika opozicije, u kojem se ne štede “epiteti” o kriminalcima, izdajnicima, potrebi za liječenjem i slično, uz otvorene najave hapšenja za kriminal, pa i entitetskog predsjednika Milorada Dodika, u čemu se posebno ističe ministar bezbjednosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić, i opozicionih čelnika, postavlja se logično pitanje da li sve to ima svoju uzročno-posljedičnu vezu. Usvajanje svih pomenutih zakona i najave hapšenja sa pozicione i opozicione strane, kao i pompezno obilježavanje Dana RS-a 9. januara kao nikada do sada, a zbog odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o njegovoj neustavnosti, dovelo je političku scenu u RS-u do usijanja.

Počela je međusobna bitka do samouništenja, u kojoj se otišlo toliko daleko da su političke netrpeljivosti poprimile lični karakter, a svi problemi u RS-u pali su u drugi plan. Dok su se Dodikovi najbliži saradnici, kao i koalicioni partneri, vješto izvukli iz cijele priče, njega su ostavili na vjetrometini kao onog koji treba da odgovara za sve njih.

A on, kao samonametnuti simbol najpatriotskijeg Srbina i branioca RS-a odavno izašlog iz svojih ustavnih okvira, bije svoju odsudnu bitku na sve ili ništa, u kojoj se ne štede i ne biraju sredstva. Ni politička, ni zakonska, ni nacionalna homogenizacija, zasnovana na etnonacionalizmu i u situaciji u kojoj je govor premijera Srbije Aleksandra Vučića na svečanosti povodom Dana RS-a u Banjaluci o budućnosti Srba na ovom prostoru zazvučao kao glas sa druge planete i glas razuma koji se u RS-a trenutno ne nazire.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera