Kriza Muslimanske braće i izazovi tranzicije
Piše: Khairi Omar
Unutar organizacije Muslimanska braća trenutno postoje brojne nesuglasice, uz napomenu da se one svode na dimenzije organizacijske strukture, zbog čega se nameću brojna i važna pitanja o tome jesu li Muslimanska braća u stanju prevazići ovu krizu i iskoristiti je za ostvarivanje promjena koje bi im pomogle na daljoj formulaciji internog i eksternog pravca. Bez obzira koliko su važni napori da se izađe iz krize, izlaz bez jasno određenog puta dovest će do njenog ponavljanja, a time stvoriti i nove izazove zbog nedostatka kriterija i uvjeta neophodnih za promjene.
Trenutna kriza u kojoj se nalazi organizacija Muslimanska braća proizilazi iz organizacijskog ustroja uspostavljenog u februaru 2014. godine, kada je formiran Komitet za upravljanje poslovima organizacije, što je u to vrijeme promovirano kao uvod u promjene i reforme unutrašnje strukture i organizacionih nivoa. Međutim, dolaskom krize pojavila su se neslaganja oko toga šta se zapravo desilo u tom periodu, i da li je riječ o prijenosu odgovornosti ili samo upravnih ovlasti, što predstavlja veoma značajno pitanje sa stanovišta odlučivanja i politike delegiranja. Ovo pitanje predstavljalo je srž diskusije i sukoba koji se pojavio krajem 2015. godine.
Predložena je ‘inicijativa parlamentaraca’ koja usvaja nova pravila kao što su odgovornost, transparentnost i inkluzivni izbori, što je dosta progresivniji prijedlog od drugih zalaganja, budući da nastoji razviti sveobuhvatan okvir za prevazilaženje trenutne krize. No, održavanje izbora na svim nivoima ne vodi samo po sebi ka ulasku u fazu reformi. Naprotiv, važno je izgraditi viziju koja će pomoći da se premosti liderska praznina i dovesti do faze unutrašnjih reformi. Možda će prijedlog „parlamentaraca“ prevazići administrativne i regulatorne nesuglasice i približiti se obnovi legitimiteta i vraćanja principima odgovornosti, jer su to pravila koja čine suštinske karakteristike svih zrelih pokreta.
„Moglo bi se reći da je sadašnja kriza rezultat gomilanja problema tokom protekle tri decenije, bez jasno određenih okvira za njihovo rješavanje na temelju zadovoljstva i prihvatanja svih strana, te da upravljanje sporovima u vremenu krize predstavlja jedan od najvažnijih izazova da se postigne dogovor o prelasku na novu fazu.“
Međutim, drugi proglasi i inicijative imaju defanzivni i opravdavajući karakter koji se odlikuje polarizacijom. Tako su, tokom proteklih mjeseci, u potpunosti utonuli u elaboriranje trenutne situacije prilikom čega je stvoreno stanje administrativnih nesuglasica, što ukazuje da postoji problem u razumijevanju vanjskih izazova sa kojima se suočava pokret i trenutne situacije u kojoj se nalaze. Organizacijski položaji su dominirali glavninom rasprava, što ukazuje na smanjivanje prilika za pronalazak rješenja i stvaranje dodatnih komplikacija. Proglasi koji su razmatrani u odbranu organizacijskih struktura i njihovog legitimiteta, nadišli su intelektualne norme Muslimanske braće, od kojih su najznačajnije nepristrasnost i samoodricanje, što ukazuje na akumulaciju negativnih pojava koje generiraju jaz u sistemu vrijednosti unutar grupe.
Pronalazak rješenja
Moglo bi se reći da je sadašnja kriza rezultat gomilanja problema tokom protekle tri decenije, bez jasno određenih okvira za njihovo rješavanje na temelju zadovoljstva i prihvatanja svih strana, te da upravljanje sporovima u vremenu krize predstavlja jedan od najvažnijih izazova kako bi se postigao dogovor o prelasku na novu fazu. To se najbolje pokazalo kroz kolektivne inicijative i pokretanje ljudskog potencijala u cilju započinjanja procesa promjene i pronalaska alternativa za politiku pristranosti, selektivnosti i lojalnosti koja je odredila značajke jednog dugog perioda. Može se smatrati da prigovori na organizacijske pozicije predstavljaju znak složenosti krize, što smanjuje šanse za dijalog o karakteristikama predstojećeg razdoblja u djelovanju organizacije, kao i istraživanje eventualnih prepreka za prelazak organizacije u instituciju.
Kada se posmatraju komponente i pozadine krize, očigledno je da se kriza pojavljuje među skupinama koje su vodile Muslimansku braću dugi vremenski period, bez obzira da li se radi o članovima Maktab al-Irshada (upravljačka struktura) ili njihovim pomoćnicima, naročito u periodu nakon januarske revolucije. Ova tačka potiče raspravu o pojavi ovakvih i drugih sporova, budući da su u njih involvirani, uz pojedine izuzetke, oni koji pripadaju organizacijskoj školi koja korespondira organizacijskoj orijentaciji pokreta, te je vrlo bliska u svojoj intelektualnoj strukturi koja po svojoj prirodi naginje konzervatizmu.
Ovu sumarizaciju ne umanjuje ono što je inicirano u pogledu postojanja razlika u stavovima i politici prema aktuelnim problemima, niti to ima svoje opravdanje u stvarnosti. U razdoblju od januara 2011. do juna 2013, još uvijek se nisu mogle uočiti suštinske razlike između nivoa rukovodstva unutar samog pokreta, uprkos dovoljnoj otvorenosti političkog sistema da se otkrije raznolikost ideja i trendova. Bilo je to razdoblje koje je pružilo priliku da se iskristaliziraju efikasni mehanizmi i sadržaji na nivou same organizacije Muslimanska braća ili stranke Sloboda i pravda.
Ovo iziskuje opreznost u prihvatanju tvrdnje da su intelektualna pitanja ta koja su formirala jedan od izraza krize, s obzirom na odsustvo raznolikosti i intelektualne inicijative i različitih intelektualnih napora tokom tranzicijskog perioda nakon januarske revolucije. Politika i stavovi organizacije Muslimanska braća temelje se na praktičnoj percepciji, a ne na principu intelektualne percepcije. Ovo se moglo jasno primijetiti u različitim politikama, u prvom planu na početku ulaska u predsjedničke izbore pod pritiskom mogućeg raspuštanja parlamenta, bez jasne percepcije koliko je zahtjevna ova politička borba i koliko toga iziskuje na unutrašnjem i vanjskom planu.
Kao rezultat sve manjeg teorijskog i intelektualnog doprinosa, dolazi do konsolidacije tradicionalističkog karaktera u političkom djelovanju, gdje se povećava oslanjanje na mobilizaciju i okupljanje velikog broja ljudi u suočavanju sa situacijom i političkim pitanjima. Navedeno ukazuje na dominaciju birokratskog modela, u vrijeme koje je dozvoljavalo pojavu drugih sredstava i metoda za predstavljanje ostalih kvalitetnih mogućnosti koje su na raspolaganju. Možda je upravo takva partikularnost u sagledavanju stvari predstavljala veliki dio komponenti trenutne krize, gdje se spor uglavnom vodi oko organizacijskog pitanja, s obzirom da je to okosnica i oslonac pokreta Muslimanska braća, što je uveliko olakšalo i intenzivno pojavljivanje u medijima u cilju iznošenja različitih mišljenja kako bi se doprlo do što većeg broja ljudi uz pomoć nekonvencionalnih sredstava.
‘Širenje haosa’
Problem je u tome da nije jasno u kojoj su mjeri informacije i izjave precizne, uprkos argumentiranju kako je Vijeće Šura to koje ima legitimitet. Uvlačenje ovog djela pokreta u organizacijske odgovornosti predstavlja još jedan način za smanjivanje sposobnosti rješavanja sporova vezano za različite verzije nekoga događaja ili da se utvrdi o čemu se zapravo vodi spor. Time se slabi prisustvo neutralne strane koja nije uključena u aktuelna neslaganja, što je još jedna dimenzija koja pojašnjava pojavljivanje sporova u medijima i širenje haosa sa dostupnim informacijama.
„Uprkos težnji Muslimanske braće da prerastu u instituciju tokom prethodnih decenija, ova kriza je otkrila koliko su nejasna mjerila na kojima se želi formirati osnova tranzicije posebno ono što se vezuje za diferencijaciju između individualnog i organizacijskog modela u kontekstu konsultacija prilikom donošenja odluka.“
Jedna od rasprava koja se ticala glasnogovornika za medije pokazala je izrazitu polarizaciju, što reflektira dva značajna problema koja bi se zasigurno trebala razmotriti. Kao prvo, da je sukob izašao iz okvira uobičajenih obrazaca sa kojima se Muslimanska braća ranije nosila i, drugo, odsustvo adekvatnog okvira za kontroliranje sukoba ili same krize. Stoga je prelazak krize sa svim njenim sadržajima u medije nešto što ne ukazuje na otvaranje pokreta prema javnosti u onoj mjeri u kojoj ukazuje na to da unutar pokreta nisu dovoljno trasirani putevi koji bi doveli do rješavanja ili suprotstavljanja ovim problemima.
Uprkos brojnim polemikama po pitanju oslanjanja na princip ‘šure’ (dogovora) u legitimitetu administrativne strukture ove organizacije, pojavile su se različite verzije vezano za prirodu odluka iz februara 2014. i maja 2015. u smislu nivoa delegiranja i prenošenja nadležnosti na ‘Vrhovni administrativni komitet’, s obzirom na razilaženje stavova o samom Komitetu u pogledu imenovanja i izbora. Navedeno, također, predstavlja jednu stranu problema definiranja uloge ovog Komiteta i implikacija odluka donesenih u razdoblju od izbijanja krize, bez obzira radi li se o pitanju portparola ili raspuštanja „ureda za krizu“, te drugim pitanjima koja su bila obuhvaćena odlukama.
Očekivalo se da će izbijanje revolucije biti dodatni motiv da se krene sa politikama koje će karakterizirati dinamičnost, od kojih je možda najznačajnija revidiranje ideja razvoja koje su zaustavljene prije nekoliko godina. Međutim, podrška kontinuitetu strukture i politike koje su formirane pod pritiskom sigurnosnih agencija u prethodnom periodu bila je iznenađujuća. Nije iskorišten ni period političke otvorenosti, bez jasnog pojašnjenja o razlozima koji su zaustavili Muslimansku braću da se postave na taj način tokom perioda izbora 2009. godine uz svu problematiku koja je pratila navedene izbore, bez iznošenja ideje za etabliranje novoga legitimiteta koji bi pratio brze promjene ili im na neki način parirao.
Individualni i organizacijski model
Izbijanje sadašnje krize odraz je niske svijesti o značaju promjena u internom i eksternom okruženju, posebno po pitanju medijskog eksponiranja, ubrzanja komunikacije i podizanja svijesti.
Uprkos težnji Muslimanske braće da prerastu u instituciju tokom prethodnih decenija, ova kriza je otkrila koliko su nejasna mjerila na kojima se želi formirati osnova tranzicije, posebno ono što se vezuje za diferencijaciju između individualnog i organizacijskog modela u kontekstu konsultacija prilikom donošenja odluka. Ovaj problem je rezultat kolebanja u završetku revizije pravila ili postavljanja novih pravila upravljanja tokom kriznih situacija. Ovdje nije dovoljno ispuniti samo ono što podrazumjevaju procedure kako bi se dao legitimitet onome što se dešava, s obzirom da su procedure zauzele veliki prostor u diskusijama tokom proteklih godina i nisu uključivale mnogobrojne unutrašnje i vanjske promjene.
Prema internim regulativama i običajima, veliki broj pravila u vezi sa zadatkom Vijeća Šure nisu dovoljna. S jedne stane, smanjuje se zadaća Vijeća pred formiranjem blokova unutar organizacije, dok se s druge strane nalazi pod velikim utjecajem općih principa vezanih za kulturu odgoja i organizacijskih uvjerenja, i partikularne percepcije ‘iskrenosti, požrtvovanosti i poslušnosti’ kao i proširivanje opsega delegiranja i povjerenja, te drugih centralnih vrijednosti koje su spriječile da se unaprijedi princip odgovornosti i transparentnosti. Zbog toga su doprinosi šure unutar Muslimanske braće dali skromne rezultate u unaprjeđivanju pokreta i nisu imali sposobnost da dođu sa novim usmjerenjima i efikasnim metodama koje bi korespondirale brzim i dinamičnim promjenama u društvu.
Možda su trenutni problemi ti koji nameću novu formu izazova koji se manifestiraju u nejasnoći alternativa i oblicima promjena rukovodstva unutar organizacije što pojašnjava kolebanje u poduzimanju koraka za rješavanje ovog partikularnoga pitanja čime bi se intenzitet krize umanjio. Također, odražava i aspekt selektivnog odabira opcija tokom dužeg vremenskog perioda. Suočavanje sa ovom problematikom zahtijeva oslanjanje na efikasnost članova, budući da su oni vitalni okvir za ono na čemu počiva organizacija Muslimanska braća. Možemo reći da trenutni smjer krize pojačava mogućnosti zatvaranja u unutrašnje probleme, što predstavlja stanje najbliže negativnoj adaptaciji koje je u svojoj suštini daleko od bilo kakve promjene ili unaprjeđenja.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera