Imperijalistička potreba Izraela da gradi zidove i zabranjuje knjige

Izraelski ministar obrazovanja Naftali Bennett želi ograničiti šta učenici čitaju i misle u školama (EPA)

Piše: David Palumbo-Liu

U svom čuvenom eseju “Zid i knjige” argentinski pisac Jorge Luis Borges piše da je kineski car koji je naredio gradnju Velikog zida također odgovoran i za uništavanje knjiga. Za Borgesa, ti potezi su pokazatelji careve želje da ogradi Kinu i od vanjskoj svijeta i od ideja. Borges ide toliko daleko da kaže da su ova dva čina uobičajena za sve despote, napisavši: “Paljenje knjiga i građenje utvrda su uobičajeni zadaci careva”.

U zadnjoj sedmici 2015. godine je izraelski ministar obrazovanja Naftali Bennett djelovao na sličan imperijalistički način. On je predložio trajnu aneksiju Zapadne obale te je zabranio da se jedna knjiga izučava u izraelskim školama. Oba čina su izazvala međunarodni skandal.

Bennet je 28. decembra u obraćanju Klubu izraelske zemlje u Knessetu kazao: “Došlo je vrijeme da kažemo da Izrael je naš… Da pređemo sa strateške odbrane na proces pokretanja implementacije izraelskog suvereniteta nad teritorijama pod izraelskom kontrolom u Judeji i Samariji”. Čini se da je nevažno to što je ta kontrola nezakonita prema međunarodnom pravu. Klub izraelske zemlje se zalagao za popuštanja ograničenja za gradnju naselja na Zapadnoj obali.

Svako ko obraća pažnju na dešavanja iz Izraelu može posvjedočiti da je pod režimom premijera Benjamina Netanyahua ekstremna desnica prkosila međunarodnom pravu kao nikada prije i da je još snažnije nastavila svoj kolonijalni projekt ugnjetavanja, otimanja zemlje i imovine i anektiranja.

Iako je Bennett godinama imao slične ideje, s vremenom je postao sve agresivniji, pa je tako nedavno kazao da je “prisilio premijera Benjamina Netanyahua da povuče skorašnje izjave o mogućem jednostranom povlačenju Izraela iz Zapadne obale tako što je premijeru smjestio verbalni ‘metak među oči'”. A sve to u ime stvaranja dominantno jevrejske države u kojoj bi živjeli samo Jevreji.

Bennettovo zabranjivanje knjige ovu viziju jevrejske dominacije proširuje i u svijet književne mašte.

Zabranjena knjiga

Zašto je djelo Dorit Rabinyan nazvano “Gader Haya” (doslovno prevedeno kao “Živica”, ali u engleskom jeziku poznato kao “Život na granici”) zabranjeno za izučavanje u srednjim školama? Jednostavno zato što se usuđuje da predstavi romantični odnos između Jevrejke i Arapa.

Prema navodu Haaretza: “Među razlozima za izuzeće knjige Gader Haya autorice Dorit Rabinyan… navedena je potreba za održavanjem, kako se tvrdi, ‘identiteta i baštine učenika u svakom sektoru’ i zbog uvjerenja da su ‘intimni odnos između Jevreja i nejevreja prijetnja individualnom identitetu’. Ministarstvo obrazovanja je također iskazalo zabrinutost da ‘mladi ljudi adolescentske dobi nemaju sistematski stav koji uključuje razmatranje značaja održavanja nacionalno-etničkog identiteta naroda i značaj miješanja rasa”.

Važno je shvatiti kako je ovaj strah od miješanja rasa, jednog od simbola rasizma, godinama dio ozračja u Izraelu. Opširno se izvještavalo o ultraortodoksnim odredima protiv miješanja rasa koji su proganjali i maltretirali Jevrejke koje su se zabavljale sa Arapima. Takvi napori su prodrli i u izraelsko obrazovanje.

Godine 2008., primjera radi, škole u Kiryat Gatu su pokrenule program kojim bi spriječile jevrejske djevojke da se zabavljaju sa “izrabljivačkim Arapima”, izvijestio je Haaretz. U okviru programa je bio edukativni videosnimak nazvan “Spavanje sa neprijateljem”.

Sada je takva vrsta čistunske politike doprla do samog vrha državne administracije i proširila se na cenzuriranje same ideje o miješanim vezama. Nastavnici, političari i pisci u

Izraelu ne prihvataju mirno takav razvoj događaja. Izraelski pisac Haim Be’er je, primjera radi, za Haaretz kazao da je ta odluka “zbunjujući i opasan čin”: “Naftali Bennett ne treba da se miješa u ovo”, kazao je Be'er.

“Sutra će zabraniti djelo ‘Iza ograde’ jer se junak autora Hayima Nahmana Bialika zaljubljuje u kršćana. A Bennett će formirati komitet zadužen za nadzor odnosa u književnosti”.

Merav Michaeli, član Cionističke unije zadužen za disciplinu i provedbu politike stranke, povezao je ovaj potez sa neujednačenim ograničenjima u vezi glasanja i cenzure: “Horde Arapa su na putu ka biralištima, Arapi uzimaju naše djevojke – to su dvije strane iste medalje. U mjestima gdje su ljudi diskvalificirani očito je da su diskvalificirane i knjige u kojim su oni predstavljeni kao ljudi. Na mjestu gdje su izdvojeni ljudi čiji stavovi su neprihvatljivi za vladu, jasno je da su književna i umjetnička djela također cenzurirana”.

Apsolutna separacija

Michaeli je upravu. Vrsta obrazovanja koje Bennett želi da održi je vrsta radikalne i apsolutne separacije, vrsta nepomirljivih razlika.

A ovdje se ne radi o prostom slučaju isticanja zasebnih, ali jednakih. Radi se o isticanju različitosti u kombinaciji sa dominantnošću, rasnoj nadmoći, te o potpunom naporu za segregacijom i održavanjem te segregacije. To je u suprotnosti sa onim što bi trebalo biti osnovna svrha izraelskog obrazovanja: da pomogne učenicima u Izraelu da razmišljaju o problemima i mogućnostima veza između Izraelaca i Arapa na temeljan i humanistički način.

Ono što je posebni štetno i uskovidno u vezi ove vrste cenzure je da ona prodire mnogo dublje od pojave u političkim govorima; onda napada samo srce mašte. Ljudima se sada govori da jednostavno ne mogu imati određene misli, posebno one misli kojim se može zamisliti život drugačiji od onog koji diktira država.

Pod ovim okolnostima, u kojim Izrael pripaja teritorije, raseljuje narod iz njihovih domova i sa njihove zemlje, gdje ograđuje velike dijelove nezakonito okupirane zemlje i gdje sada ograđuje maštu, svjedočimo antidemokratskom režimu nezainteresiranom za mišljenje svijeta ili za međunarodne zakone.

I upravo je to razlog zašto je zemlja investirala milione dolara kako bi porazila bojkote i pokrete kojim se traže sankcije i obustava ulaganja, jer su se takvi potezi pokazali uspješni u slučajevima kada države zakažu.

Zbog takvih akcija je međunarodna zajednica postala svjesna šta se dešava, a obični ljudi su se aktivirali kako bi se probili kroz zidove dezinformacija i predrasuda koje su izraelsku vladu štitile od istrage i propitivanja.

Desničari u Izraelu se danas ne kreću polako, već punom parom grabe naprijed i usput se obrušavaju na sve što smatraju prijetnjom njihovoj čistoći, uključujući i na ljubav.

U ovoj novog godini, moramo djelovati za drugačiji način zamišljanja svijeta.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera