Izbjeglička kriza: Gdje su zemlje Zaljeva?

Više od 12.000 tvitova pokazuje da postoji podrška javnosti da se prime izbjeglice u Saudijsku Arabiju (EPA)

Piše: Afzal Ashraf

Slika trogodišnjeg dječaka Aylana Kurdija koji se utopio, kako potrbuške leži na plaži, imala je veliki simbolični efekat na Evropu. Ova slika je na Evropu ostavila jači utisak nego velike tragedije više od 2.500 ljudi svih uzrasta koji su preminuli ili nestali pokušavajući doći do Evrope ili tragedija 71 osobe, uključujući i četvero djece, koji su se ugušili u kamionu u Austriji.

Čak su evropski lideri poput premijera Velike Britanije Davida Camerona, koji su ranije bili neskloni prihvatanju izbjeglica, odgovorili obećanjem da će prihvatiti veći broj sirijskih izbjeglica.  Dobronamjerna kakva i jesu, ova obećanja su pokazatelji koliko je kriza velika u istoj mjeri u kojoj je to i beživotno tijelo malog Aylana.

Izbjeglica iz Sirije, zbog rata koji tamo traje, ima više od četiri miliona. Dodajte tome još gotovo dva miliona izbjeglica koje bježe od progona u Afganistanu, Iraku i Somaliji i ovo postaje kriza koju ni prevelike količine evropske darežljivosti ne mogu riješiti.

Velike su šanse da će se ova kriza dodatno pogoršati. Rat u Jemenu, zbog kojeg gotovo 80 posto tamošnjeg stanovništva treba humanitarnu pomoć, i dugogodišnji sukob u Libiji tek će se osloboditi svog tereta raseljenih i očajnih ljudi. Kada do tog dođe, to bi moglo značiti još nekoliko miliona izbjeglica koje napuštaju ovu regiju.

Rješenje, naravno, treba biti okončanje ovih sukoba i progona. Ali nema znakova da će ijedan od ovih sukoba uskoro prestati.

Pomiješane reakcije

Osim što izbjeglička kriza zahtijeva hitno rješenje, ona pokreće i ključna pitanja o prirodi i politici vodstva u arapskom i muslimanskom svijetu.

Zapadna Evropa po običaju izbjegava bilo kakvu povezanost sa krizom vjerskog ili rasnog identiteta, ali nisu svi tako stidljivi.

Visoki zvaničnici u istočnoj Evropi otvoreno su iskazali svoju nespremnost da prime muslimanske izbjeglice.

Britanska političarka Sayeeda Warsi, koja je i sama muslimanka, prizvala je u sjećanje inicijativu Kindertransport, u sklopu koje su spašene hiljade djece, uglavnom jevrejske, iz Evrope prije Drugog svjetskog rata, kao model kojem treba težiti tokom trenutne krize. Po svoj prilici nije mogla pronaći nijedan odgovarajući primjer u novijoj islamskoj historiji.

Glavni rabin u Velikoj Britaniji, Ephraim Mirvis, citirao je svetu knjigu Jevrejima da pokrenu humanitarnu organizaciju za pomoć izbjeglicama.

O postupcima nekog bliskoistočnog lidera na ovu temu u Evropi nema gotovo nikakvih izvještaja. Ali obični ljudi iz te regije izražavaju svoj stid i frustracije putem društvenih mreža.

Popularni arapski hashtag “Arab Conscience” (arapska savjest) ističe da arapski svijet ignoriše arapske izbjeglice, koje traže spas na Zapadu. U drugoj kampanji zatraženo je od bogatih Zaljevskih država da olabave pravila u vezi prihvatanja izbjeglica.

Više od 12.000 tvitova pokazuje da postoji podrška javnosti da se prime izbjeglice u Saudijsku Arabiju.

Interes Zaljevskih država

Zašto su neke muslimanske vlade naizgled ravnodušne spram ove krize i zašto ljudi iz regije bježe u Evropu gdje traže sigurnost i prosperitet?

Razlog nije to što države iz regije nemaju kapaciteta da se nose s ovim problemom. Ova regija posjeduje nezamislivo bogatstvo. Izgradili su najviše zgrade, raskošne palače, spektakularna mjesta za molitvu i univerzitete tako velike da imaju vlastitu željeznicu.

Ova regija nema problem s nedostatkom prostora ili poslova. Milioni kvalifikovanih i nekvalifikovanih radnika uvoze se iz cijelog svijeta kao radna snaga koja održava životni stil, ambicije i kompanije u ovim državama.

Neki mogu zastupati stav da Zapad ima obavezu da riješi ovaj problem, jer je on uzrokovan miješanjem Zapada u stanje u ovoj regiji, počevši od sporazuma Sykes-Picot pa do nedavnih ratova u Iraku.

Bio taj argument validan ili ne, većina bliskoistočnih država ima koristi od historijskih sporazuma i nedavnih vojnih intervencija Zapada. U njihovom je interesu da se bave posljedicama, ako ni zbog čega drugog onda da održe status quo.

Drugi bi mogli reći da izbjeglice predstavljaju potencijalnu ekstremističku prijetnju. Međutim, ta prijetnja nije ništa manja za zapadne države koje su već prihvatile ove ljude.

Očiti neuspjeh muslimanskih vlada da se pobrinu za izbjeglice koji su također muslimani koriste ekstremisti u svojoj propagandi. Na različitim društvenim mrežama oni tvrde da je ovo još jedan dokaz “otpadništva” trenutnih muslimanskih vladara i njihovog prezira spram “ummeta”, tvrdeći da se samo njihova ”islamistička država” ili halifat može pobrinuti za dobrobit muslimana.

‘Oni žele da se vrate’

Šta god da zapadne države učine za izbjeglice, bit će to samo privremeno rješenje. Broj izbjeglica već je isuviše veliki za održiv program njihove raspodjele van regije.

Broj izbjeglica koje pristižu iz trenutnih sukoba i velika vjerovatnoća da će ih biti još iz ratova u Libiji i Jemenu mogla bi ovu krizu pretvoriti u katastrofu u narednim mjesecima.

Najsmislenije riječi u posljednje vrijeme izgovorio je trinaestogodišnji Arap koji je i sam izbjeglica. On nije izrazio želju za azil ili pomoć. On je tražio da se rat u Siriji zaustavi.

Njegova upečatljiva ljepota, bistar um i jasna artikulacija simboliziraju tragični gubitak dostojanstva njegovog naroda. Videosnimak njegovog plemenitog izazova postao je viralan.

U svakom zlu ima i nešto dobro. Ovo bi mogla biti prilika za arapske vlade da pokažu superiorno moralno i političko vodstvo.

Pomažući izbjeglicama uradit će više nego bilo kakvom retorikom protiv ekstremista i legitimiziranja njihove moći.

To će ovim režimima, prije svega, pružiti priliku da opravdaju svoju tvrdnju o islamskoj autentičnosti i ponesu se u skladu sa poslaničkim modelom “rahmat ul-alameen” – što znači milost za čovječanstvo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera 



Povezane

Među izbjeglicama ima visokokvalificiranih ljudi, baš kao i radnika koji su potrebni Evropi, smatra hrvatski zastupnik u Evropskom parlamentu Tonino Picula.

Published On 04 Sep 2015
Više iz rubrike Piše
POPULARNO