Ko je ‘veliki sotona’?

Piše: Hamid Dabashi

Teško da postoji oštrija i prodornija fraza od one “veliki sotona” kada je iranske vlasti, prvo ajatolah Homeini, a sada i ajatolah Khamnei, koriste kao šifru za SAD. Ali šta to zapravo znači? Šta znači kada danas, Khamnei, vrhovni vođa Irana, citira Homeinija, osnivača Islamske Republike, i SAD naziva “velikim sotonom”?

Homeini je počeo koristiti ovu frazu nedugo nakon Iranske revolucije (1977-1979.), i ova je metafora postala posebno značajna tokom iranske talačke krize (1979-1981.) i zadržala je centralno mjesto u vladajućoj ideologiji tokom posljednje tri i po decenije. Nedavno ju je Khamnei ponovo upotrijebio na perzijskom jeziku i to je savršena prilika da se o njoj razmisli i postavi pitanje šta bi mogla da znači.

U obraćanju velikoj grupi ljudi u Teheranu ovog mjeseca, Khamnei je počeo poželivši dobrodošlicu svojoj publici iz cijele države prigodnim citatima iz Kur'ana, podsjetivši ih u kratkim crtama na njihove vjerske obaveze tokom trenutnog mjeseca islamskog kalendara, a onda je brzo preusmjerio pažnju na iranski kalendar i mjesec šahrivar (august-septembar). Podsjetio je svoju publiku na čitav niz ključnih događaja, kako prošlih tako i sadašnjih, i posebno na zlodjela monarhije Pahlavi, izdaje organizacije Mujahideen-e-Khalq (MEK) i Saddama Husseina. Rekao je kako su svi oni imali aktivnu podršku SAD-a.

Ton upozorenja

Onda je pažnju usmjerio na mladu generaciju i naredio je da se odgovarajuće vlasti pobrinu da se ovi historijski znaci ne zaborave. Kako bi i sam tome doprinio, upotrijebio je značajnu alegoriju i uporedio ulogu SAD-a u Iranu sa ulogom egipatskog faraona, i prema tome, uporedio Homeinija sa Mojsijem.

Upravo je tu Khamnei citirao Homeinija, i SAD nazvao velikim sotonom, te objasnio da je izraz „veliki Sotona“ veoma značajan. Iblis je vođa svih šejtana (đavola) na svijetu. Ali kako Kur'an navodi, Iblis može samo zavesti ljude, on ih obmanjuje. SAD, međutim zavodi i ubija ljude. Prvo ih zavodi, a onda im nameće sankcije. Podiže zastavu ljudskih prava, pa ipak svaki dan na ulicama SAD-a od policije strada nevina, bezopasna osoba, huškanje na rat u Siriji, Iraku i drugdje, sve to SAD radi.

Ovdje je odjednom njegov glas poprimio naglašeni ton upozorenja: „Pa ipak, neki ljudi žele uljepšati i odlikovati ovog ‘velikog sotonu’ i pretvoriti ga u anđela.“ Odmah je očigledna činjenica da on ovu frazu koristi samo za domaću upotrebu. „Zaboravite na religiju, na revoluciju. Šta je s dobrobiti države? Šta je s razumom? Koja vrsta rezonovanja – koja čista savjest? – bi preobrazila SAD u prijatelja, u nekoga kome se može vjerovati? U spasonosnog anđela?“

Metafora je, do sada, izgubila bilo kakvu vezu sa SAD-om i postala unutrašnje pitanje:“Evo kakvi su oni, oni uljepšavaju svoj izgled. Nose kravatu, stavljaju losion poslije brijanja, ugodni su za oko. Oni varaju naivne ljude, velika iranska nacija je prognala ovog ‘velikog sotonu’ iz ove države. Ne bismo mu smjeli dozvoliti da se vrati. Sada kada smo ga izbacili kroz vrata, ne bismo mu smjeli dozvoliti da se vrati kroz prozor. Ne bismo im smjeli dozvoliti da pronađu utjecaj ovdje jer njihovo je neprijateljstvo beskrajno.“

Metaforički trik

„Veliki sotona“ je metaforički trik. Khamnei je uznemiren i duboko zabrinut. Od vremena kada ju je prvi put upotrijebio Homeini do ovoga trenutka kada je upotrebljava Khamnei, ova je fraza imala domaću funkciju: da odbaci i suzbije snažno iskušenje zavodljivaca „unutar“ Islamske Republike, sila koje žele da se ona otvori prema SAD-u, i s tim ciljem spletkare; sila u rasponu od ajatolaha Rafsanjanija do bivšeg predsjednika Khatamija.

Khamnei je svjestan ovih sila, osjeća ih i one ga plaše, jer će mu oduzeti najznačajniji i najpoštovaniji izvor legitimiteta: kur'ansko opravdanje teologije asketizma i otpora koji obilježava izvor destabilizacije njegove revolucionarne zablude iznutra, a ne izvana.

Kao apsolutna metafora neprijatelja, „veliki sotona“ je sadržan u samoj Islamskoj Republici, njenoj diskurzivnoj svijesti o sebi, u njenim prikrivenim i potisnutim željama, sada manifestovanim u neoliberalnoj noćnoj mori koju nuklearni sporazum uvodi u Iran.

Khamnei je iskren u svom strahu. On je navodno rekao: „Oni čekaju da mene više ne bude, za deset godina, da rade svoja zlodjela“. Vidi kako mu revolucija, kojoj je posvetio život, izmiče. Nije imao izbora, morao je dopustiti nastavak pregovora o nuklearnom sporazumu, a ipak prezire rezultate onoga što je odobrio.

On je pred kraj života postao šekspirovski tragični junak na mukama, kralj Lear, koji posmatra dok mu zbog njegovih vlastitih grešaka propada carstvo, i koji svojom retorikom otvara put ka vlastitom uništenju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera