Žestoke podjele među talibanima

Piše: Misbah Allah Abdul Baqi

Vijest o smrti vođe afganistanskih talibana, Mullaha Mohammeda Omara Mujahida, stigla je u vrijeme kada se pokret talibana pripremao za drugi krug pregovora sa afganistanskom vladom u jednom turističkom mjestu nedaleko od glavnog pakistanskog grada.

Izvori otkrivaju da je talibanski lider preminuo još 2013. godine, no ovdje se nameće pitanje zašto je baš sada objavljena vijest o njegovoj smrti i to nakon toliko vremena te kakve će to posljedice ostaviti na budućnost talibana? 

Čini se kako je odabir ovog momenta da se u javnost pusti vijest o smrti talibanskog vođe u uskoj vezi sa pakistanskim pritiscima na ovaj pokret kako bi se započeli pregovori sa afganistanskom vladom.

Pakistansko političko i vojno rukovodstvo dalo je obećanje afganistanskoj vladi da će izvršiti pritisak na talibane i prisiliti ih na početak pregovora sa afganistanskom vladom. U protivnom će morati napustiti pakistanske teritorije, dok će njihovo rukovodstvo biti uhapšeno.

Pakistanski premijer prvi put upućuje prijetnje talibanskom pokretu u Kabulu. Kazao je: „Neprijatelj Afganistana ne može biti prijatelj Pakistana!“

Međutim, nakon što Pakistan usporava sa realizacijom svojih obećanja, predsjednik Afganistana šalje tajno pismo pakistanskom premijeru 1. juna 2015. godine. Pojedini dijelovi tog pisma procurili su u medije u to vrijeme. U pismu se od premijera traži da pakistansko rukovodstvo ispuni obećanja na koje su se sami obavezali.

Pritisak Pakistana

Kao rezultat pritiska pakistanske vlade na talibane, delegacija ovog pokreta učestvovala je u pregovorima koji su se nedavno održali u turističkom mjestu Murree nedaleko od pakistanske prijestolnice Islamabada.

U isto vrijeme, politički ured ovog pokreta u Kataru protivi se ovakvim pregovorima. Tim povodom izdaju i saopćenje u kojem stoji da su oni jedina ovlaštena strana za obavljanje ovakvih razgovora.

Odnosi između talibana i pakistanske vlade uveliko su se pogoršali.

Pojedine talibanske vođe potom se usmjeravaju ka Iranu kako bi pronašli alternativu za Pakistan. Teheran ih prima s dobrodošlicom i daje obećanje da će ispuniti prazninu koja je nastala nakon što im je Pakistan odustao pružiti pomoć.

S obzirom da je strana koja je iskazala svoje protivljenje mirovnim pregovorima sa afganistanskom vladom u Pakistanu, naročito politički ured iz Katara, ostvarivao svoj legitimitet preko vođe pokreta Mullaha Muhammeda Omara, Pakistan ih pokušava lišiti tog legitimiteta kako ne bi mogli osujetiti započete pregovore.

Iz tog razloga Pakistan nalaže frakciji, koja se već ranije odvojila od talibana i sebe naziva Fidai Mahaz (Fidai front), da omogući da vijest o smrti Mullaha Omara procuri u medije. Pakistanska vlada, također, upućuje i zvaničnu obavijest afganistanskoj vladi o smrti talibanskog lidera, čime se legitimitet te strane sada dovodi u pitanje.

Vijesti koje su procurile u javnost upravo u ovom trenutku pokazuju nam da su se odnosi između talibana i pakistanske vlade uveliko pogoršali, te da su stigli do prijelomne tačke.

Takva situacija posebno se ističe po pitanju grupe koja se suprotstavlja pakistanskom tutorstvu nad pokretom, ili se protivi – sve do sada – pakistanskom posredovanju u pregovorima između talibana i afganistanske vlade.

Plasiranje ove vijesti u javnost, upravo u trenutku kada se pokret suočava sa prijetnjama grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL) na teritoriji Afganistana te sa problemom različitih stavova u pogledu pregovora sa afganistanskom vladom, ima veoma negativne posljedice po ovaj pokret.

Tri grupe

Isprva se činilo da je pokret talibana prevazišao prepreke u vezi sa odabirom nasljednika Mullaha Omara. Tako je za novog talibanskog lidera izabran Mullah Akhtar Mohammad Mansour, koji je u posljednje vrijeme obavljao funkciju zamjenika vođe pokreta nakon što su Mullaha Baradara, prethodnog zamjenika vođe talibana, uhapsile pakistanske vlasti.    

Vrhovno vijeće afganistanskih talibana (shura rahbari) sastalo se nedavno u blizini pakistanskog grada Quetta gdje su za svog novog vođu izabrali Mullaha Akhtara Mohammeda Mansoura. Potom je održan i sastanak na kojem su učestvovali različiti vojni i civilni lideri ovog pokreta, učenici vjerskih škola, vjerski učenjaci i šejhovi – prema zvaničnom saopćenju talibana. Sastanak se održao u blizini grada Quetta i tom prilikom su prisutni položili zakletvu Mullahu Mansouru kao emiru ”Islamskog emirata”, prema njihovim riječima.  

No, kako se čini, unutar talibanskog pokreta postoje žestoke nesuglasice, na što upućuje i saopćenje koje je izdala porodica Mullaha Omara, a koje je objavljeno na službenoj stranici. U njemu stoji:

„Pošto se preminuli emirul-muminin, Bog mu se smilovao, uvijek zalagao za jedinstvo, i u tome je u velikoj mjeri uspijevao, te u namjeri da ostvarimo tu njegovu želju, izjavljujemo da se naš stav u pogledu imenovanja njegovog nasljednika ukratko svodi na to da se prilikom odabira vodstva i rukovodstva Islamskog emirata treba uzeti u obzir stav vjerskih učenjaka, boraca i važnih ličnosti koje su imale veliku ulogu u osnivanju afganistanskog Islamskog emirata, njegove stabilnosti i učvršćivanja njegovih fundamenata. Njihova mišljenja po ovom pitanju trebaju se poštovati. Ukoliko se to desi, onda to znači da se želja za ostvarivanjem jedinstva, za koju se zalagao sam emirul-muminin, ispoštovala. Ukoliko se ova želja ispoštuje, naša porodica spremna je služiti novom vođi, no ukoliko ona ne bude ispoštovana, mi nećemo stati ni na jednu stranu niti se okrenuti protiv bilo koje frakcije, bez obzira bila to frakcija Mullaha Akhtara Mohammeda Mansoura ili neka druga.“  

Ovo saopćenje, koje je objavljeno nakon izbora Mullaha Akhtara Mohammmeda Mnasoura za vođu talibana, upozorava na to da pokretu talibana prijete podjele u narednom periodu.

U javnosti se pojavilo otvoreno neslaganje između tri grupe unutar pokreta, dok bi ovakve nesuglasice u budućnosti mogle dovesti i do podjela. Grupe koje su javno obznanile svoje postojanje su sljedeće:

– Grupa Mullaha Akhtara Mohammeda Mansoura, koja je do danas smatrana za najistaknutiju grupu unutar pokreta talibana. Ono što u velikoj mjeri pomaže ovoj grupi da prevaziđe interne probleme jeste njihov organizacijski status koji je na snazi već neko vrijeme (gotovo dvije i po godine). Mullah Mansour ostaje na funkciji zamjenika Mullaha Omara, vodi pokret u njegovo ime te provodi radikalne promjene u strukturi samog pokreta. Sa vodećih funkcija udaljava osobe s čijim radom nije zadovoljan i upoznaje se sa svim vojnim i civilnim vođama pokreta.   

Ali, bez obzira na sve ove ovlasti, on ipak ne posjeduje karakteristike svoga prethodnika. On nije jedan od osnivača talibana niti je jedan od najstarijih članova ovog pokreta. Mullah Mansour ne uživa ni legitimitet koji je njegov prethodnik dobio na osnovu svog zalaganja, te je imenovan od grupe učenjaka u to vrijeme koje pokret okuplja pod nazivom „Vijeće istaknutih učenjaka“.

Pojava sve većeg broja grupa koje slijede ISIL-ov pravac predstavlja još jednu prijetnju za ovaj pokret, s obzirom da ove grupe izvode veoma žestoke napade na njihove položaje, naročito u istočnim pokrajinama.

Pored toga, Mullahu Mansouru nedostaje i emocionalna veza koja je Mullaha Omara povezivala sa članovima njegovog pokreta. S druge strane, nailazi i na suprotstavljanje veoma važnih i utjecajnih ličnosti unutar pokreta, što uveliko otežava njegovu misiju očuvanja jedinstva talibana.  

– Grupa Mullaha Mohammeda Hassana Rahmanija i Mullaha Abdel Razzaqa. Ova velika grupa protivi se imenovanju Mullaha Mansoura za vođu talibanskog pokreta. Na čelu grupe nalazi se Mullah Hassan Rahmani, namjesnik Kandahara u vrijeme talibanskog režima. Predstavljao je centralnu figuru unutar pokreta u to vrijeme, te Mullah Abdel Razzaq, ministar unutrašnjih poslova talibanskog režima.

Prema ovoj grupi, imenovanje Mullaha Mansoura za vođu talibana predstavlja udar na legitimitet, stoga pokušavaju okupiti ljude oko Mullaha Yaqooba (26), sina Mullaha Mohammeda Omara, koji je prije nekoliko godina diplomirao na jednoj vjerskoj školi u pakistanskom gradu Karačiju.

No njihovi pokušaji da nagovore talibanske vođe na to nisu ostvarili željeni rezultat, budući da su svjesni kako iza ove grupe stoji pakistanska strana te da je to jedna od najistaknutijih grupa  unutar talibanskog pokreta koja bi u budućnosti mogla imati i određeni značaj.

– Grupa Fidai Mahaz (Fidai front) j grupa koja se odvaja od fronta Jalaluddina Haqqanija. Ovu grupu predvodi Mullah Najib Wardak. Riječ je o veoma maloj, ali značajnoj grupi. Po svemu sudeći, ovu grupu pomaže pakistanska strana.

Prijetnja ISIL-a

Analitičari smatraju da se pokret talibana nakon smrti vođe i osnivača samog pokreta suočava sa najtežim razdobljem od svog postanka. Pored prijetnji koje su se nadvile nad jedinstvom ovog pokreta, usljed nesuglasica po pitanju imenovanja nasljednika preminulom vođi, tu su i pritisci s pakistanske strane da se sjedne za pregovarački sto sa afganistanskom vladom, što s druge strane steže obruč oko ovog pokreta. 

S treće strane, pojava sve većeg broja grupa koje slijede ISIL-ov pravac, predstavlja još jednu prijetnju za ovaj pokret, s obzirom da ove grupe izvode veoma žestoke napade na njihove položaje, naročito u istočnim pokrajinama.

U isto vrijeme, novi lider talibana nema karizmu koja mu je u ovakvim okolnostima neophodna. Stoga analitičari predviđaju da će sudbina pokreta biti sljedeća:

1. Veliki dio ovog pokreta prihvatit će pregovore sa afganistanskom vladom i pridružit će se režimu u Kabulu, posebno ukoliko opcije koje trenutno kontroliraju vladu pripreme teren za to i pakistanska vlada se prikloni strani pregovora sa svojim vojnim resursima, te se postigne dogovor o rješenju afganistanskog problema kroz razgovore i dijaloge.

2. Radikalne grupe unutar ovog pokreta pridružit će se ISIL-u, posebno grupe koje naginju selefizmu, što se zapravo i dogodilo u istočnim regijama Afganistana. Nešto poput ovog doprinijelo bi jačanju ISIL-a na račun talibana.

3. Pojedine grupe nastavit će se određeno vrijeme i dalje boriti kao talibanski pokret.

Suprotno ovom mišljenju, postoje i oni koji smatraju kako će pokret talibana biti u stanju sačuvati veći dio svog entiteta uz otcjepljenje nekih manjih grupa.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera