Uloga SAD-a u Egiptu

Američki kratki 'medeni mjesec' sa demokratijom okončao je pred sami kraj vojnog udara u Egiptu, 30. juna 2013 godine (EPA)

Piše: Abdullahi Ibrahim

John Kirby, glasnogovornik State Departmenta, osudio je 18. augusta novi prošireni zakon protiv terorizma u Egiptu, izražavajući zabrinutost zbog mogućeg negativnog utjecaja novih odredbi na ljudska prava u toj državi. Međutim, naglasio je da će njegova zemlja biti uz Egipat u borbi protiv terorizma.

Američki glasnogovornik State Departmenta ukazao je da je neophodno pronaći ravnotežu između borbe protiv terorizma i očuvanja ljudskih prava, jer ovaj rat zahtjeva sveobuhvatnu strategiju zasnovanu na povjerenju između Vlade i naroda.

Ovakav „bešćutan“ američki stav po pitanju demokratije u Egiptu ostavit će zatečenim sve one koji se zalažu za demokratiju i rade na promoviranju ljudskih prava.

Svoje nade, koje su još prisutne, vezali su za američku bezuvjetnu podršku demokratiji, s obzirom na konstantne tvrdnje kako to predstavlja suštinsku vrijednost Amerike koju žele vidjeti kao dominantnu u svijetu.

Američki stav

Naravno, ovo nije prvo razočarenje u američki stav po pitanju demokratije u Egiptu. No, u kontekstu Bliskog istoka preovladava nada da će pobijediti one snage koje podržavaju američke planove u tom regionu. Snage koje se zalažu za ljudska prava jasnu američku podršku u korist svojih interesa dobile su tek nakon januarske revolucije 2011. godine. Tada se Amerika poklonila želji naroda koji se podigao na revoluciju nakon velike pometnje.

Od tada, svaka američka podrška demokratiji, koja se stavljala na test u Egiptu, izgledala je više kao neka vrsta odnosa sa javnošću. Ali to nije tako, ukoliko uzmemo u obzir sve geopolitičke okolnosti koje idu uz to.

U posljednje vrijeme, sve su prisutnije sumnje da Amerika niti jednog dana nije zaustavila naoružavanje Egipta.

Demokratija nije vrijednost koju Amerika može nipodaštavati i njome obmanjivati druge, pa čak i ako se ne ostvari sve ono što demokratija iziskuje. No, Amerika ne vidi nikakvu smetnju u tome da demokratiju stavi na drugo mjesto radi interesa njene nacionalne i strateške sigurnosti u svijetu u kome je ova država glavna sila i ‘dežurni policajac’.

Najbolji izraz za američku poteškoću usklađivanja njenih nacionalnih interesa i potrebe širenja demokratije pronašao sam u članku Breta Stephensa, stručnjaka za arapske poslove i usmjeravanje politike predsjednika Obame na Bliskom istoku (Foreign Affairs, septembar – oktobar, 2015.) U članku kaže da je demokratija dragocjena američka vrijednost, ali ona instinktivno može biti prijetnja američkim nacionalnim interesima.

Možda će se pokazati zbog čega je prevagnuo tas na stranu ovih interesa nauštrb demokratije ukoliko razmislimo o sučeljavanju motiva nacionalne bezbjednosti i demokratije u kontekstu situacije u Egiptu. Možda ćemo nekim slučajem dobiti priliku da damo prednost demokratiji, ne samo zbog toga što smo nadvladali motive ostvarivanja nacionalne sigurnosti, nego da to postane egipatsko pravo u očima Amerike.

Predsjednik Obama nije uspio utemeljiti svoj projekat na liberalnim tradicijama osnivača kako bi nadišao ove prepreke u svom znamenitom obraćanju Egiptu za vrijeme vladavine Hosnija Mubaraka u junu 2009. Pokret Kefaya protestovao je protiv njega u samom centru Kaira, ogorčeni zbog toga što on podržava demokratiju. Naknado su mu prigovorili zbog općenitih izraza o demokratiji kao neospornom pravu svakog bića, dok se u obraćanju nije direktno kritizirala tiranija Mubarakovog režima.    

U to vrijeme, Abdel Halim Kandil, opozicioni novinar, u intervjuu za INTER Press Service (IPS) izjavio je da mjerilo američkog načina razumijevanja  demokratije u Egiptu nije Obama nego Robert Gates, njegov sekretar odbrane. Ovaj posljednji okončao je svoj sastanak sa Mubarakom stavljajući naglasak na to da američka pomoć neće biti „mrkva“ za Egipat u cilju podizanja standarda zaštite ljudskih prava. 

Američki kratki ‘medeni mjesec’ sa demokratijom okončao je pred sami kraj vojnog udara, 30. juna 2013. Obama je iskazao tugu zbog masakra na Rabi'i i Nahdi te žaljenje zbog propuštene prilike koja se pružila nakon odlaska predsjednika Mursija s ciljem otvaranja puta pred demokratijom koju egipatski narod zaslužuje. Tada se dokazao princip koji je i dalje dominantan u američko-egipatskim relacijama, a to je da Amerika, u čijim relacijama sa Egiptom ne smije biti poremećaja ili prekida, još predstavlja potporu režimu koji je izvršio vojni udar u podsticanju na ostvarivanje demokratije.

Vojni udar    

Podsjećanja radi, zvanična Amerika izbjegava nazvati vojni udar njegovim pravim imenom, vojni udar, strahujući da bi zbog toga imala zakonsku obavezu zaustaviti svaku vrstu vojne i ekonomske pomoći Egiptu. No i pored toga, Amerika se povinovala oluji krugova koji se zalažu za ljudska prava, te je otkazala redovne vojne manevre poznate kao „Blistava zvijezda“ sa egipatskom vojskom, zaustavila isporuku određene vojne opreme, poput lovaca F-16, projektila Harpoon i tenkova M1A1. Naravno, nije se odustalo od svima znane vojne i ekonomske podrške Egiptu, niti je ista prolongirana.    

U posljednje vrijeme, sve su prisutnije sumnje da Amerika niti jednog dana nije zaustavila naoružavanje Egipta. Paul Qatenqiqar, novinar specijalista za pitanja Bliskog istoka na tu temu je napisao: „Prema američkim statističkim podacima, Amerika je, u vrijeme embarga, izvezla u Egipat različite vrste oružja u vrijednosti preko 150 miliona dolara, te Apache helikoptere vrijedne preko 170 miliona dolara, i to samo u oktobru 2014. godine.“

Obama otkriva svoju veliku nelagodu zbog neuspjeha da podrži demokratiju u Egiptu. Upravo zbog toga nije odgovorio na pitanje novinara o tom neuspjehu. No glasnogovornica State Departmenta izjavila je da zaustavljanje podrške ne predstavlja opciju s obzirom na veoma jake relacije s Egiptom i američke interese u regiji, pored toga  postoji uvjerenje kako će saradnja s Egiptom pomoći demokratske reforme te okončati izborom civilne vlade. To je ono na što se Amerika obavezala i u tom kontekstu će pratiti razvoj događaja u budućnosti.    
 
Zaštita američkih interesa potom doživljava oštar zaokret zbog izazova koji nameće organizacija islamska država Iraka i Levant (ISIL), stava u pogledu Jemena te osiguravanja američko-iranskog sporazuma. Takve okolnosti umnogome su utjecale na odgađanje pitanja egipatske demokratije u američkoj politici.

U februaru 2015. godine zvanično se počinje ukidati zabrana izvoza oružja Egiptu u kontekstu formiranja arapske koalicije protiv Husa u Jemenu. Zakon o inostranoj pomoći, donesen 2015., oslobodio je američku administraciju tereta, dopuštajući joj da zanemari, u interesu američke nacionalne sigurnosti, uvjete Kongresa da se u Egiptu stabiliziraju demokratski principi prije nego što dobije svoj udio u američkoj pomoći.

Sekretar vanjskih poslova iskoristio je ovu olakšicu 12. maja 2015. da podnese zahtjev Kongresu u kojem se traži američka pomoć za Egipat. Otvoreno se davala prevaga geopolitičkim interesima nad demokratijom na osnovu poruke sekretara Kongresu u kojoj stoji da su ga na nepoštivanje uvjeta Kongresa po pitanju oružane pomoći Egiptu nagnali zahtjevi nacionalne sigurnosti. Pored toga, oni žele da Egipat ima centralnu ulogu po pitanju stabilnosti i mira u regionu, kao i da ustraje na mirovnom sporazumu sa Izraelom, saradnji u borbi protiv terorizma, suzbijanju širenja nuklearnog oružja, pružanju podrške američkim vojnim operacijama, zatim naporima u uklanjanju prepreka za uspostavljanje mira, te sigurnosti plovidbe Sueckim kanalom.

Svako ko bude čitao pismo koje je sekretar uputio Kongresu uvidjeće koliko je veliko američko odstupanje od ranijeg bavljenja pitanjem demokratije u Egiptu. Sekretar je u kratkim crtama spomenuo stanje ljudskih prava u Egiptu. No, nije pronašao lijepu riječ da o tome nešto kaže sem toga da će se povećati zastupljenost žena u parlamentu, pružiti zaštita Koptima te im se dozvoliti  izgradnja crkve u znak sjećanja na poginule u Libiji. Također će se povećati subvencije za naftne derivate, dodatno poboljšati uslovi za investiranje, te je spomenuo i kako je Al-Sisi prvi egipatski predsjednik koji je posjetio kršćanski forum. I to je sve.

Jasno je da geopolitička situacija na Bliskom istoku prijeti američkim interesima na razne načine. Kockanje s tim da će Amerika dati prednost demokratiji nad onim što iziskuju njeni interesi siguran je gubitak. Egipatska vlada nastavit će ostvarivati dobit na pogoršanju geopolitičke situacije jer ima ključnu poziciju u ovom nestabilnom regionu. Ali to ne znači da u očaju trebamo dići ruke od nagovaranja Amerike da se posveti pitanju demokratije u Egiptu kao američke vrijednosti koju je Obama toliko dugo zagovarao.

Nešto poput ovoga zahtijeva kombiniranje taktika, počevši od činjeničnog stanja radi promoviranja demokratije s dosta fleksibilnosti i ustrajnosti. Treba početi sa prihvatanjem američkog plana za nastavak dijaloga sa Egiptom kako bi se postepeno potaklo na slaganje u pogledu demokratije. Uspješan rat protiv terorizma, u američkoj doktrini kao što smo vidjeli, usko je povezan sa učešćem ljudi u vlasti. Sada predstoji izazov na koji način učiniti demokratske snage i lobije za ljudska prava izvornim i priznatim partnerom u američko-egipatskom aranžmanu i to u po pitanju sljedećeg:  

– Da se grupa Muslimanska braća ukloni sa terorističke liste, budući da same Sjedinjene Američke Države, koja se inače ne sustežu od neselektivnog optuživanja mnogih boraca za terorizam, nisu vidjeli niti jedan razlog da uvrste Muslimansku braću na ovu listu.  

Nema sumnje da su skrivene namjere državnog aparata, kada mu se u potpunosti daju odriješene ruke na osnovu novog zakona o terorizmu, potpuno iskorjenjivanje pokreta Muslimanska braća u Egiptu. Sasvim je nelogično očekivati da Amerika u ovom slučaju da prednost ljudskim pravima nad ‘instinktom’ očuvanja nacionalne sigurnosti i ostvarivanja vlastitih interesa.

– Da se Amerika obaveže da će onima koji strahuju za demokratiju u Egiptu pokazati opipljiv napredak kroz dijalog sa Egiptom koji sama naziva konstruktivnim.

– Da se isti ti dušebrižnici, zabrinuti nad stanjem ljudskih prava u Egiptu, osamostale u planiranju vršenja utjecaja na tok američkih razgovora i njihovih rezultata. Među ovim planovima jeste i ono što je vezano za suštinske promjene zakona o terorizmu nedavno usvojenom u Egiptu. Kako tvrde organizacije za ljudska prava, zakon nadilazi definiciju terorizma u Ujedinjenim nacijama, odnosno da je to svaki postupak kojim se nameće volja unošenjem straha kod pojedinih stanovnika, vlada, ili međunarodnih organizacija, bez obzira da li se to vršilo ubijanjem, nanošenjem teških ozljeda ili pak uzimanjem talaca. Suprotno  tome, egipatski zakon općenito inkriminira političko djelovanje.

Razumljiva forma

Lobisti u oblasti prava otvoreno se suprotstavljaju ovom zakonu zbog pravnih principa koji nalažu da svaki zakon mora biti iskazan u preciznoj i razumljivoj formi kako ne bi došlo do njegove zloupotrebe, te da ljudi tačno znaju šta predstavlja krivično djelo shodno slovu zakona. To iziskuje ponovno formuliranje zakona kako bi se precizno determinirao šta konkretno spada u djelo terorizma.

Nema sumnje da su skrivene namjere državnog aparata, kada mu se u potpunosti daju odriješene ruke na osnovu novog zakona o terorizmu, potpuno iskorjenjivanje pokreta Muslimanska braća u Egiptu. Sasvim je nelogično očekivati da Amerika u ovom slučaju da prednost ljudskim pravima nad „instinktom“ očuvanja nacionalne sigurnosti i ostvarivanja vlastitih interesa.

Aktualna egipatska vlast neće se zadovoljiti ukoliko se ne ostvare ovi interesi, poput poštivanja starog ugovora sa Izraelom, borbe protiv terorizma i svih novih interesa. Međutim, nećemo propustiti priliku da ovu „otetu“ državu, u mjeri u kojoj možemo, natjeramo da uvaži načela demokratije kao „američke“ vrijednosti ukoliko se nastavi ovakav razvoj događaja.

Pored toga, oslanjanje na uspjeh u nagovaranju zvanične Amerike da poštuje ove vrijednosti predstavlja krajnju odvažnost koju su pokazali islamski legalistički pokret i egipatske demokratske snage kroz svoju žrtvu tokom čitavog perioda revolucije.
 

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera