Rezolucija o Srebrenici – ništa nismo naučili

Piše: Mladen Mirosavljević

Atmosfera koja se stvorila u Srbiji i Bosni i Hercegovini povodom Prijedloga rezolucije o Srebrenici u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija nije skoro zapamćena, a podjele koje je produbila među ovdašnjim narodima biće dugoročne, još jednom potvrdivši koliko je bosanskohercegovačko društvo duboko podijeljeno i da se nalazi u agoniji zamrznutog sukoba.

Šta reći o Srebrenici i rezoluciji iz ugla građanina Bosne i Hercegovine i Srbina, kada je u bh. entitetu Republika Srpska, ali i Srbiji, stvoren opštepolitički konsenzus oko toga da je bilo kakva rezolucija koja bi se usvojila anatema za Srbe i svako ko drugačije kaže, taj kleveće i laže.

Bosanskohercegovačko društvo je duboko podijeljeno i nalazi se u agoniji zamrznutog sukoba.

Nisu pojedine zemlje pokušale da anatemišu Srbe zato što su stvarno počinili genocid, nego je trebalo kazniti Srbe zato što nisu pristali na ucjene i ultimatum. “Zato što su odoleli pritiscima da se uvedu sankcije Rusiji i zato što beskompromisno poštuju istinu i pravdu”, izjavio je srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić. Kako je naveo, “u Srebrenici se desio užasan zločin, koji je osudila cela Srbija, a rezolucija koju je predložila Velika Britanija imala je za cilj da samo srpski narod bude osuđen za, ni manje ni više, jedini genocid svetskih razmera”.

Bitka širih razmjera

Predsjednik RS-a Milorad Dodik kaže da niko ne negira ogroman zločin u Srebrenici, pozvavši na formiranje zajedničke komisije koja bi napravila konačan izvještaj, koji bi bio obavezujući za sve. A Igor Davidović, bivši ambasador Bosne i Hercegovine u Briselu i Vašingtonu i savjetnik predsjednika entitetske Narodne skupštine, ocijenio je da je njemačko-britanska inicijativa imala za jedan od ciljeva da nam svima pokaže ko su sada lideri na području Zapadnog Balkana, ko kreira određena politička rješenja i odluke koje se nas tiču. Da je povodom Srebrenice očito pokrenuta bitka širih razmjera smatra i predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Mladen Ivanić.

Slično razmišlja i veliki dio građana u RS-u, koji iz čitave atmosfere koja je stvorena izvlače zaključak da se rasprava o rezoluciji pretvorila u raspravu i nadmetanje da se preko rezolucije kreiraju politički pobjednici proteklog rata i politički gubitnici i da se izjašnjavanje o rezoluciji u Bosni i Hercegovini svelo na izjašnjavanje jesi li za Bošnjake ili Srbe.

Tako je rezolucija i Srebrenica isplivala u javnosti kao jedan od ključnih simbola zamrznutog rata u Bosni i Hercegovini, za koji svi u njoj vjeruju da još nije okončan i da će to na kraju biti u njihovu korist. Pri tome je uočljivo ponašanje kao da se ne radi o obilježavanju 20. godišnjice zločina u Srebrenici, nego kao da tek treba utvrditi šta se tamo dogodilo i koje su stvarne razmjere tog zločina.

Narodna skupština RS-a svojevremeno je usvojila dokument u kome se vrlo jasno govori šta se dogodilo u Srebrenici.

Uočljivo je, takođe – i kod Nikolića, i kod Ivanića, i kod Dodika – izbjegavanje riječi genocid, kao da izgovaranjem te riječi anatemišu sopstveni narod i po prvi puta obznanjuju šta se u Srebrenici dogodilo. Kao da se neusvajanjem rezolucije u Savjetu bezbjednosti UN-a taj zločin relativizirao i kao da je usvajanje rezolucije o tome u Evropskom parlamentu i Kongresu SAD-a, u odnosu na Savjet bezbjednosti, maltene nebitno.

Iako je marta 2010. godine Skupština Srbije donijela Deklaraciju o Srebrenici, u kojoj se navodi da najoštrije osuđuje zločin izvršen nad bošnjačkim stanovništvom na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde, iako je i Narodna skupština RS-a svojevremeno usvojila dokument u kome se vrlo jasno govori šta se dogodilo u Srebrenici, iako je upravo komisija Vlade RS-a utvrdila broj žrtava u Srebrenici, što je zvanično objelodanio tadašnji predsjednik RS-a Dragan Čavić, to njen sadašnji predsjednik Dodik uporno negira.

Suočavanje sa genocidom

I Nikolić i Dodik prihvataju da je u Srebrenici počinjen težak zločin, ali ne i genocid. Presudu Međunarodnog suda pravde u Hagu, opšteprihvaćenu kvalifikaciju zločina u Srebrenici kao genocida, Dodik poriče i uporno negira, smatrajući je “najvećom prevarom 20. vijeka”. U Srbiji i RS-u genocid se relativizuje i uporno nastoji izjednačiti priča o Srebrenici i srpskim žrtvama.

Zato niko i ne pokušava – ni u Srbiji, ni u RS-u – da objasni kada će, ko i na koji način Srbe suočiti sa činjenicom da se u Srebrenici dogodio genocid, a na drugim mjestima takođe strašni zločini, i da se moraju suočiti sa tim, ma šta god o tome sada njihovi političari mislili. Da će kad-tad morati da dođe generacija srpskih političara koja će imati moralni integritet da jasno progovori o prošlosti i da se ta prošlost počne izučavati kako se ne bi nikada više ponovila.

Istoriju će pisati neko drugi, a nama će ostati samo da lamentiramo kako nas niko ne voli; osim Rusije, naravno.

Rasprave i tenzije koje su stvorene oko rezolucije o Srebrenici samo su raspršile još jednu od iluzija da su vlasti u Srbiji i RS-u proevropske, da su spremne da se zaista suoče sa onim što se događalo devedesetih godina, da to okvalifikuju na pravi način, pa i po cijenu da moraju osuditi sopstvenu prošlost. Ukoliko to ne učine, istoriju će pisati neko drugi, a nama će ostati samo da lamentiramo kako nas niko ne voli (osim Rusije, naravno). Do tada nam se nameće percepcija rata u Bosni i Hercegovini na način kao da u međuvremenu nije prošlo 20 godina u kojima ništa nismo naučili.   

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera