Sisijeva vladavina straha

Abdul-Fattah al-Sisi se 'prodao' za nacionalistu spasitelja, koji će dovesti stvari na svoje mjesto (Reuters)
Abdul-Fattah al-Sisi se 'prodao' za nacionalistu spasitelja, koji će dovesti stvari na svoje mjesto (Reuters)

Piše: Rami G. Khouri

Od kako je egipatski predsjednik Abdul-Fattah al-Sisi preuzeo vlast prošle godine, njegova država sve više liči na ojačanu sigurnosnu državu. Njegova metoda upravljanja je metoda koja isisava život iz demokratskih i pluralističkih aspiracija kojima milioni Egipćana teže nakon ostavke predsjednika Hosnija Mubaraka 2011. godine. Sudeći prema terorističkim napadima u Kairu i sjevernom Sinaju prošle sedmice, izgleda da pogoršava, umjesto da poboljšava sigurnosnu situaciju u državi.

Učinak Sisijeve vlade tokom ove i protekle godine trebao bi uzbuniti cijelu regiju, jer egipatske inovacije, bilo pozitivne ili negativne, utječu i na druge arapske države. Također bi trebao ubrzati neka ozbiljna razmišljanja u prijestonicama na Zapadu, koje tvrde da promoviraju demokratski pluralizam i vladavinu zakona. Da li je najbolji pristup Zapada prema Egiptu danas da nastavi kao i do sada poslovati sa Sisijevim diktatorskim režimom?

Egipat je zaglavio s vodstvom koje je dospjelo na vlast putem direktne intervencije oružanih snaga i političkim sistemom koji radikalno ograničava svaki glas protivljenja.

U junu i julu 2013. godine, tada feldmaršal Sisi, poveo je niz antivladinih protesta kada je vojska pomogla da se svrgne izabrani predsjednik Muhamed Mursi, član Muslimanske braće. Sisi je inspirirao milione pobješnjelih Egipćana koji su žudili za snažnim nacionalističkim vođom, sposobnim da zaustavi krvarenje u ekonomskom, političkom i sigurnosnom sektoru nakon godine nesigurne i sve problematičnije vladavine Muslimanske braće. Za razliku od Mursija, pod čijom su vlašću struja i benzin bili sve manje dostupni, Sisi se prodao za nacionalistu spasitelja, koji će dovesti stvari na svoje mjesto. On je projicirao volju i sposobnost da povede Egipćane do stare slave, kada su bili političke, kulturne i ekonomske vođe arapskog svijeta.

Dvije godine nakon što je, uz pomoć vojske, svrgnut Mursi, Egipat je zaglavio s vodstvom koje je dospjelo na vlast putem direktne intervencije oružanih snaga i političkim sistemom koji radikalno ograničava svaki glas protivljenja. Podrška koju su Egipćani pružili Sisiju vratila je državu u stanje koje se može porediti s diktatorskim danima predsjednika Gamala Abdela Nassera. Nasser je postavio presedan za vojnu vladavinu i uveo oštru kontrolu na protok informacija i znanja, ubjedljivo dva najveća ograničenja ljudskog i nacionalnog razvoja u arapskom svijetu od 1952. godine.

Populacija sve brojnija

Egipat sada plaća cijenu. Kroz doslovnu svaku nepristrasnu procjenu stanja ljudskih prava, demokratizacije i vladavine prava. Nakon što je Sisi izabran, ukinuo je veliki broj subvencija za osnovne potrebe i povećao poreze, u nastojanjima da riješi dugogodišnje probleme u egipatskoj ekonomiji i zaustavi otjecanje prihoda koje je prijetilo dugoročnoj solventnosti ove države. Pa ipak, egipatska ekonomija se bori da ide ukorak sa sve većom populacijom: svake godine se rađa blizu 1,5 miliona Egipćana, povećavajući populaciju koja, prema procjenama, trenutno iznosi 90 miliona.

Svjetska banka izvještava da su Sisijeve reforme pokrenule neke prvobitno pozitivne trendove. Stopa ekonomskog rasta, koja se povećala za 2,2 posto u 2014. godini, trebalo bi se gotovo udvostručiti u narednoj fiskalnoj godini. Očekuje se da će egipatski budžetski deficit opasti na 11,3 posto bruto domaćeg proivoda, u poređenju sa 12,8 posto u 2014. godini. Problem je u tome što egipatska ekonomija ne napreduje prirodno. Pokreću je masivne injekcije pomoći, koja iznosi više od 25 milijardi dolara i dolazi od Saudijske Arabije, Kuvajta i Ujedinjenih Arapskih emirata, kao i od SAD-a i drugih bogatih zemalja. Ovo vjerovatno nije održivo.

U pogledu ‘osnovnih prava’, koja uključuju pravnu zaštitu i slobodu izražavanja, Egipat je zauzeo 98. mjesto među 102 države.

Štaviše, Svjetska banka je predstavljala slične cifre za Egipat između 2006. i 2010. godine, kada su se društveni problemi, ekonomska stagnacija i politički problemi gomilali mnogo brže od šestpostotne godišnje ekonomske ekspanzije. Upravo su ovi uslovi bili iskrica koja je pokrenula revoluciju u januaru 2011. godine. Ti isti pritisci će se vjerovatno ponovo nagomilavati u narednim godinama i Sisi bi se mogao i sam suočiti s nezadovoljstvom, aktivizmom i nemirima svojih građana kada postane jasno da njegove reforme neće brzo poboljšati situaciju u kojoj živi većina Egipćana.

Ne bismo smjeli previdjeti, kao ranijih godina prije 2011, negativni utjecaj kombinacije političke kontrole i ekonomskih ograničenja na obične Egipćane. Primjera radi, položaj Egipta je znatno pogoršan prema Indeksu vladavine zakona u sklopu projekta World Justice, koji mjeri kako građani doživljavaju vladavinu zakona u oblastima kao što su korupcija, otvorena vlada, osnovna prava, sudstvo te red i sigurnost. U pogledu “osnovnih prava”, koja uključuju pravnu zaštitu i slobodu izražavanja, Egipat je zauzeo 98. mjesto među 102 države, koliko ih je učestvovalo u istraživanju.

Ukupno 547 smrtnih kazni

U izvještajima egipatskih i međunarodnih grupa za ljudska prava kritizira se sve veći pritisak države na lične i političke slobode. Ugledni Egipatski centar za ekonomska i socijalna prava naveo je u nedavnom izvještaju da je vlada zatvorila, podigla optužnicu protiv ili osudila najmanje 41.000 ljudi u periodu između jula 2013. i maja 2015. godine. Veliki broj zatvorenika držan je u zatvoru bez suđenja, a drugi su jednostavno nestali u zatvorskom sistemu koji puca po šavovima. U izvještaju piše da je kapacitet zatvora na 160 posto, a policijskih stanica na 300 posto.

Egipćani se sve više brinu zbog broja članova Muslimanske braće i drugih političkih aktivista koji su uhapšeni ili su naprosto nestali. Iz grupe Egipatska koordinacija za prava i slobode kažu da je zabilježeno više od 210 takvih slučajeva od maja. Podaci o ovim incidentima se prosljeđuju radnoj grupi za prisilne nestanke Ujedinjenih naroda, koja bi trebala dovesti do veće međunarodne kontrole razvoja u državi.

Hiljade ljudi su i dalje u zatvoru, jer pripadaju Muslimanskoj braći ili drugim ljevičarskim grupama, ili grupama studentskih aktivista koje je Sisi zabranio.

Problem je dobiti dan da se pojavite pred sudom, s obzirom da su masovna suđenja stotinama optuženika rezultirala doživotnim zatvorom, ili čak smrtnom kaznom. Ukupbno 547 ljudi, uključujući i bivšeg predsjednika Mursija, osuđeno je na smrt u toku prošle godine. Vjerovatno će veliki broj smrtnih kazni biti umanjen ili poništen. Pa ipak, hiljade ljudi su i dalje u zatvoru, jer pripadaju Muslimanskoj braći ili drugim ljevičarskim grupama, ili grupama studentskih aktivista koje je Sisi zabranio. U februaru prošle godine su naprimjer aktivista Ahmed Douma, boarc za ljudska prava Hend al-Nafea i 228 drugih dobili doživotne kazne za učešće u protestu iz decembra 2011. godine.

Prva godina vlasti predsjednika Sisija nudi mnoštvo dokaza da okretanje vojnoj vladavini, ušutkivanje pluralističke opozicije i kontroliranje ideja i vijesti koje kruže u društvu ne mogu biti put ka boljoj budućnosti za Arape. Nadajmo se da će Sisi i njegova svita uskoro shvatiti ovu situaciju i promijeniti kurs, umjesto da nastave ovu iscrpljujuću vojnu vlast, koja je u konačnici dovela Egipat u nepovoljan položaj u protekle dvije generacije. Građanska prava u sklopu vjerodostojne demokratije prije će proširiti vidike i poboljšati vitalnost 90 miliona Egipćana, nego trenutni režim ugnjetavanja, ovisnosti i straha.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO