Grčka – ispit za ekonomsko funkcioniranje EU-a

EU nema ideju kako da razriješi dužnički vrtlog (EPA)

Piše: Dženan Kulović

“Ako se Europa treba spasiti od bijede, od konačne propasti, moramo izgraditi novo povjerenje u europsku porodicu naroda i dati joj političku strukturu u kojoj Europa može živjeti u miru, sigurnosti i slobodi. Postoji samo jedan lijek – moramo stvoriti neku vrstu ‘Sjedinjenih Država Europe'”, poznate su riječi nekadašnjeg britanskog premijera Winstona Churchilla s polovine 20. vijeka. Izazov je ostao isti i poslije više od 50 godina.

Ako uzmemo za istinu da je Europska unija politički projekat, možemo konstatirati da taj projekat danas proživljava vrlo kompleksnu krizu. Činjenica je da se radi o krizi javnog sektora, javnih finansija i javnog duga, ali i o efektima koji se time induciraju u sferi realne ekonomije i socijalnog sektora.

Europska unija nije cjelovit i homogen sistem, u ekonomskom smislu te riječi. Nastala je iz tri kruga proširenja, gdje je bilo 11 država inicijatora, zatim četiri države pridružene u drugom krugu, u kojem je i Grčka, do današnjeg broja (28) država članica. Sve države članice su u osnovi potpuno različite po svojim razvojnim performansama i makroekonomskim indikatorima. Zatim, jedinstvena monetarna politika, na čelu sa zajedničkom valutom eurom i, nasuprot tome, decentralizirana fiskalna politika, kao i potpuno liberalizirana vanjskotrgovinska politika, dovele su do velikih razlika, prvenstveno u stopi poreskog opterećenja, visini javnog duga i deficita u budžetu kod država članica.

Tendencija za rješavanje problema

Samim tim su sve države članice poodmaklo prekoračile zahtjeve iz Maastrichtskog sporazuma, koji je osnov za pristupanje i “održivost” u Europskoj uniji. Cijeneći navode iz Izvještaja Europske komisije iz 1999. godine, a za posmatrani period 1996-1998, Grčka nije ispunjavala nijedan kriterij konvergencije pri ulasku u EU, osim deficita u budžetu 1998. godine koji je iznosio 2,2 posto. Ovo ukazuje na to da je Grčka imala tendenciju da svoje ekonomske probleme rješava u Uniji, a ne i prije pristupanja.

Podaci koji se odnose na visinu javnog duga govore o tome da su se ekonomije država Europske monetarne unije (EMU) finansirale i “razvijale” na račun sve većih dugova i nezdrave ekonomske strukture i tako uzrokovale stagnaciju ekonomskog rasta i razvoja. Jeftin novac koji se koristio za oživljavanje privrede, nasuprot porastu dugova, čuvao je stopu inflacije na maastrihtskom nivou i stvarao iluziju da će dugovi ostati pod kontrolom.

Sistemska greška, koja leži u neuravnoteženoj trgovinskoj razmjeni, stvorila je visok suficit novca u zemljama osnivačicama EMU-a i rast deficita u zemljama iz drugog kruga proširenja, uključujući i Grčku. Odsustvo vlastite monetarne politike i deviznog kursa onemogućili su uspostavljanje ravnoteže u razmjeni između ovih zemalja. Politika štednje i dodatno zaduživanje, utemeljeno na vjerovanju da će to pokrenuti rast, predstavljali su determinante finansijske politike koja je vodila u kolaps.

Samo za kratko podsjećanje: Maastrichtski sporazum podrazumijeva da članice Europske unije ne mogu imati javni dug veći od 60 posto bruto društvenog proizvoda (BDP), deficit budžeta ne veći od tri posto BDP-a, stopu inflacije ne veću od 1,5 posto u odnosu na tri države s najnižom stopom inflacije, a kamatnu stopu ne višu od dva posto u odnosu na tri zemlje s najnižom dugoročnom kamatnom stopom. Ako se vodimo statističkim pokazateljima Eurostata, stvarnost je frapantna i potvrđuje navod da su sve države prekoračile postavljene zahtjeve.

Grčka finansijska kriza je u isto vrijeme i politička kriza Europske unije. 

Posljedice recesije sa evidentnom represivnom ekonomskom politikom štednje novca i nasuprot tome ekspanzivnom monetarnom politikom virtuelnog novca, uzrokovale su povećanje opreznosti banaka, rast kreditnog rizika, asimetričnost upotrebljivih informacija, pojavu moralnog hazarda, čime su stvorile logičnu matricu za sunovrat u euroskepticizam i europesimizam.

Trend privrednog rasta

Niska stopa inflacije u ovom trenutku, uz ukupan pad tražnje i visoku stopu nezaposlenosti, očekivan je rezultat, ali ne i garancija da neće uslijediti i naredna faza krize, koja može biti karakteristična po bujanju inflacije, uvoznim ograničenjima, rastom kamatnih stopa i još većeg porasta nezaposlenosti.

Istini za volju, zanimljivo je stanje u kome je bila privreda Grčke prije ulaska u EU. Je li još onda bila sposobna da ide ukorak sa izazovima Maastrichta? Ili ih je samo privremeno ispunila da bi ušla u Europsku uniju? Je li politička elita radila u interesu opstanka u Europskoj uniji, konkurentnosti nacionalne ekonomije i mogućnosti da izdrži sav nalet prekookeanske krize iz 2007. godine?

Nesporna je činjenica da je Grčka imala trend privrednog rasta. Glavna karakteristika tog rasta je bila golema i neoporezovana dobit u kojoj su uživali bogataši. Javni novac je pljačkan, a privreda je uvozila robe. Sve do pojave krize, agencije za rejting su smatrale da model “jeftinog novca, jeftinog rada” je osovina dinamične privrede u nastajanju.

Međutim, kriza je samo donijela teret novih nevolja. Tendencija automatskog rasta duga nastaje preko svih antikriznih budžetskih intervencija za spasavanje banaka, berzi i osiguravajućih društava. Podsjećamo da je grčki bankarski sektor u većinskom vlasništvu njemačkih banaka. Jasno je da politika štednje ide u korist kreditorima, a ne i dužnicima.

Šta se sa Grčkom desilo? Zaduženost Grčke do izbijanja finansijske krize iznosila je 90 milijardi eura ili 106 posto BDP-a; 2010. odobren joj je kredit od 110 milijardi eura od Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i EU-a; 2011. godine iskorištava prvu tranšu kredita i time otplaćuje jedan dio dospjelih obaveza u iznosu od 52 milijarde eura; 2012. godine odobreno je novih 130 milijardi eura uz otpis duga od 107 milijardi eura; iste godine dug narasta do 380 milijardi eura. Grčka će iz postojećeg duga platiti do 2020. godine samo na kamatu 13 milijardi eura. 

To je samo dio profita koji povjerioci-kreditori izvlače iz posrnule grčke ekonomije. Pristigli kapital se ne sliva u ekonomiju od koje grčki narod ima korist, već se spašavaju američki hedž fondovi, francuske i njemačke banke i britanska osiguravajuća društva, i pod plaštom spašavanja Grčke od bankrota spašavaju se banke u stranom vlasništvu od lančanih dejstava krize i novih kriznih talasa. Apsolutno je izostalo oživljenje privrede i faktora razvoja kao inkluzivnih parametara ekonomske samostalnosti i vitalnosti ekonomije Grčke.

Politička kriza EU-a

Europska unija nema ideju kako i na koji način da razriješi dužnički vrtlog, kako i na koji način da se izbori s potencijalnim bankrotima članica eurozone. Grčka u tom slučaju ima opciju proglašenja bankrota, izlaska iz eurozone i povratka drahmi ili da nastavi put štednje i podrške europskih kreditora. S obzirom da je referendum rekao “NE” Europi i politici štednje Međunarodnog monetarnog fonda, izlazak iz eurozone i povratak na drahmu predstavlja ozbiljnu intenciju grčke Vlade.

Međutim, povratak na drahmu podrazumijeva i devalvaciju valute, što bi za Vladu predstavljao dodatni izazov. Zemlja koja provodi devalvaciju valute treba da ima u vidu da je za uspjeh devalvacije potrebno da se ispune brojni zahtjevi, a naročito da se poslije provedene devalvacije osigura: stabilna monetarna situacija, bez inflacije i porasta cijena (možda uspostavljanjem valutnog odbora), stabilna unutrašnja privredna situacija (nizak stepen nezaposlenosti), raspoloživost sadašnjih i potencijalnih fondova roba za izvoz, realno odmjerena stopa devalvacije koja će dovesti do deviznog kursa ravnoteže na kome se može duže ostati, kao i da se devalvacija izvrši bez prethodne najave.
Za grčku Vladu u tom kontekstu tek predstoje izazovi.

Grčka finansijska kriza je u isto vrijeme i politička kriza Europske unije. Potpuno je jasno da se ne može uspješno voditi razvojna i stabilizaciona makroekonomska politika bez koordinacije i sinhronizacije monetarne i fiskalne politike. U regulativu Europske unije treba dodati mogućnost da pored pristupanja postoji i detaljno elaboriran koncept dobrovoljnog izlaska iz Europske unije, te i da se razmotri mogućnost da se visokorizičnim državama dozvoli da napuste euro i vrate se na nacionalnu valutu.

Uzrok krize je u činjenici da je Europska unija skup država s veoma visokim razlikama u svim faktorima razvoja te tu treba prepoznati i signal svih budućih kriza, s obzirom na spomenute suprotnosti utkane u njenom funkcioniranju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Kako bi udovoljila zahtjevima kreditora koji traže dodatne reforme i uštede u zamjenu za novi paket finansijske pomoći, Grčka vlada uvela je porez na luksuz, koji obuhvata i sva rekreaciona plovila duža od 5 metara. Poreska stopa je uvećana sa 10 na 13 odsto. Grci tvrde da takve mjere ne pogađaju samo bogate vlasnike brodica, […]

Published On 26 Jul 2015

Grčki parlamentarci rano jutros usvojili su novi paket mjera štednje koji se tiče bankarskog i pravnog sektora.Time su otvorena vrata za početak pregovora sa međunarodnim kreditorima o novoj finansijskoj pomoći, a prvi naredni sastanak s trojkom je u petak.

Published On 23 Jul 2015
Više iz rubrike Piše
POPULARNO