Amerika na udaru ekstremne desnice

Ministarstvo domovinske sigurnosti ima samo jednog analitičara koji prati svu domaću terorističku aktivnost nemuslimana (EPA)

Piše: Musa al-Gharbi    

Prema izvještaju koji je objavila organizacija New America Foundation, desničarski ekstremisti su ubili gotovo duplo više Amerikanaca kroz domaći terorizam od “džihadista” nakon napada 11. septembra 2001. godine. Međutim, ista baza podataka pokazuje da muslimani čine znatno veći postotak onih protiv kojih su podignute optužnice za terorizam, ili koji su ubijeni u suočavanju s vlastima. Iako su odgovorni za samo 35 posto žrtava terorizma, oni čine 60 posto optuženih za terorizam. Razlog za nesrazmjer je taj što desničarske ekstremiste ne prate, niti istražuju toliko intenzivno.

Nedugo nakon što je Barack Obama izabran za predsjednika – posebno nakon značajnog izvještaja Ministarstva domovinske sigurnosti iz 2009. godine o prijetnji desničarskog ekstremizma – zakonodavci republikanci su, zajedno s konzervativnim medijima i lobističkim grupama, tvrdili da Bijela kuća politizira termin “ekstremizam”, da bi mogla koristiti zakonske mjere protiv inače zakonitih neistomišljenika, kao što su oni koji su povezani s pokretom Tea Party.

Policija i agencije za nacionalnu sigurnost oklijevaju da djela koja počine desničarski ideolozi nazovu terorizmom.

Da bi doprinijele ublažavanju ovog narativa, nacionalne sigurnosne agencije bile su ograničene u vezi praćenja i krivičnog gonjenja desničarskih grupa. Ministarstvo domovinske sigurnosti je u toj mjeri ograničeno da ima samo jednog analitičara koji prati svu domaću terorističku aktivnost nemuslimana – i ova organizacija više ne vodi statistiku o desničarskim ekstremistima.

Na Samitu o suprotstavljanju nasilnom ekstremizmu, koji je nedavno održan u Bijeloj kući, nije se raspravljalo o prijetnji koju predstavljaju ovi ideolozi. Zapravo, policija i agencije za nacionalnu sigurnost oklijevaju da djela koja počine desničarski ideolozi nazovu terorizmom.

Republikanski zakonodavci i lobisti

Uzmimo za primjer napad bombaša samoubice Josepha Andrewa Stacka iz 2010. godine, kada je napao kompleks Echelon u Austinu, savezna država Teksas. Njegov manifest jasno ističe da je motiv napada njegova antipatija spram federalne vlade – posebno njegovo nezadovoljstvo Poreznom upravom, čiji je ured pogodio. U ovom dokumentu se zatim detaljno navodi da je njegova namjera bila izazvati događaj s velikim brojem država kao katalizator političke promjene, što je gotovo doslovno definicija terorizma kojom se vodi američki Federalni istražni biro. Pa ipak, FBI je izjavio da ovaj događaj ne istražuju kao takav i da se ne radi na generalnom planu koji bi pomogao spriječiti naredni napadi.

S obzirom da je izostala reakcija agencija za nacionalnu sigurnost, dvije sedmice poslije, Porezna uprava je počela samostalno istraživati grupe povezane s pokretom. Kada je njihova istraga postala javna, automatski je uzeta kao dodatni dokaz da Obamina administracija koristi policiju za obračun s političkim protivnicima. Kao rezultat političkih posljedica ovog skandala, FBI je otvorio istragu protiv Porezne uprave, umjesto da istražuju desničarski terorizam.

Grupe koje šire mržnju i separatisti su se naoružavali i formirali milicije tokom protekle decenije.

U pogledu politike, gotovo je nemoguće doći do ovih grupa, zbog zaštite koju im pružaju republikanski zakonodavci i lobisti. Medijski izvještaji su minimizirali prijetnju koju predstavljaju desničarski teroristi (nekada su ih čak predstavljali sa saosjećanjem), dok su u znatnoj mjeri preuveličavali prijetnju koju predstavljaju islamski ekstremisti, uklonivši etničke nacionaliste i separatiste od suda javnosti također.

Desničarskim ekstremistima je tako dat prostor da šire svoju ideologiju i da planiraju i izvode napade, što objašnjava i veću relativnu smrtnost uslijed desničarskih napada i značajno manji broj podignutih optužnica protiv počinitelja. Grupe koje šire mržnju i separatisti su se naoružavali i formirali milicije tokom protekle decenije, neke s jasnom svrhom da vode rat protiv vlade manjina. Njihove metode postaju sve smjelije i ekstremnije. Njihove ideologije postaju progresivno sve raširenije i oni sve više sarađuju i komuniciraju s analognim  nacionalističkim pokretima bijelaca širom svijeta – jačajući svoja vjerovanja i povećavajući ulog svoje borbe.

Ogroman nesrazmjer u ciframa

Bilo bi, međutim, pogrešno, zamijeniti histeriju zbog “džihadista” panikom zbog desničarskih ekstremista, jer je prijetnja koju terorizam predstavlja uopćeno dramatično pretjerano naglašena. U većini terorističkih napada strada nekoliko ljudi, ako iko uopće i strada. Prema podacima koje ima New America Foundation, najveći broj stradalih u incidentu domaćeg terorizma nakon 11. septembra iznosio je 13 ljudi; u većini napada stradale su dvije ili jedna osoba.

Nakon 11. septembra, 74 Amerikanca su ubili domaći teroristi. U tom periodu najmanje sedam puta više ljudi umrlo je od udara groma – što je zaista neobična nesreća. Broj osoba koje su ubili teroristi je neznatan u odnosu na druga ubistva: 537 Amerikanaca ubila je policija do sada u 2015. godini, što je sedam puta više od broja stradalih od terorizma u posljednjih 14 godina. Otprilike 6.000 Amerikanaca stradalo je od meksičkih narkokartela u SAD-u u periodu od 2006. do 2010. godine.

Broj osoba koje su ubili teroristi je neznatan u odnosu na druga ubistva.

U 2013. godini više od 100.000 Amerikanaca stradalo je u automobilskim i drugim nesrećama. U međuvremenu, od hroničnih bolesti, uslijed ljekarske greške i zloupotrebe položaja, strada više od milion osoba u SAD-u svake godine. S obzirom na ogroman nesrazmjer u ciframa, čak ni uspješan veliki napad ne bi mnogo promijenio relativnu smrtnost uzrokovanu terorizmom.

Političari često ističu da je njihova najsvetija dužnost zaštita američkih života i dobrobiti Amerikanaca. Ako je to tačno, kreatori politika bi trebali uložiti svoje vrijeme i resurse u zaštitu okoline, poboljšanje infrastrukture i sigurnosne situacije, ili u poboljšanje kvaliteta i pristupa zdravstvenoj njezi (uključujući psihijatrijske i socijalne usluge), umjesto što su opsjednuti teroristima. Ne samo da su prijetnje koje proizilaze iz ovih izazova daleko ozbiljnije, već ih je i lakše kontrolirati.

Skupo su nas koštali

Ali, ne radi se samo o broju ubijenih. Najveća prijetnja koju desničarske grupe predstavljaju ne odnosi se na sigurnost nacija Zapada, već na njihov karakter. U onoj mjeru u kojoj ovi ideolozi mogu iskoristiti svoju sve veću popularnost da utječu na kreatore politika i socijalne narative, u toj mjeri predstavljaju egzistencijalnu prijetnju osnovnim političkim vrijednostima, kao što su pluralizam, tolerancija i jednakost, koji tvore osnovu liberalne demokratije.

Nemoguće je, naravno, osloboditi svijet od ekstremizma. Međutim, sasvim je moguće reducirati i u velikoj mjeri suzbiti domaću prijetnju koju predstavljaju svi ekstremisti. Da bi se ispravio nesrazmjer u količini pažnje koja se pridaje jednim i drugim, prvi korak je da zakonodavci koji naginju na desnu stranu, zatim autoriteti i intelektualci zauzmu jasan stav protiv separatista i etničkih nacionalista za dobrobit svih, umjesto da se ulizuju ideolozima zbog uskih političkih interesa.

Sasvim je moguće reducirati i u velikoj mjeri suzbiti domaću prijetnju koju predstavljaju svi ekstremisti.

Nakon 11. septembra SAD je osmislio čitav niz alata da bi se detektirali i omeli teroristički planovi i ekstremističke organizacije. Mnogi od ovih resursa, kao što su brojni programi nadziranja Nacionalne sigurnosne agencije i drugi propisi Patriotskog zakona, skupo su nas koštali u pogledu naših vrijednosti, prava i sloboda. Ako smo mi, kao društvo, odredili da smo spremni tolerirati ove žrtve u ime sigurnosti, trebali bismo bar iskoristiti ove resurse efikasno protiv svih terorističkih grupa, možda posebno njihovih desničarskih ćelija. One trenutno predstavljaju daleko veću prijetnju od “džihadista”, velikim dijelom zato što nisu na meti – ni policije, ni naše političke kulture.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera