Pregovori Hamasa i Blaira osuđeni na propast

Blair je često izražavao svoju punu podršku Izraelu, piše Nashashibi (EPA)
Blair je često izražavao svoju punu podršku Izraelu, piše Nashashibi (EPA)

Piše: Sharif Nashashibi

Pregovori između Hamasa i bivšeg izaslanika za Bliski istok Tonyja Blaira da se okonča osmogodišnja opsada Gaze navodno su se dogodili prije i poslije Blairove ostavke u maju. Nijedna strana ovo ne želi ni potvrditi ni poreći, pa je vjerovatno da su se pregovori dogodili, ali kvaka je u detaljima koji su nepotpuni i zasnovani na anonimnim izvorima.

Ono što je do sada otkriveno ne nudi nadu da će pregovori postići veliki pomak. Zaista, “još nije spreman sporazum da se okonča opsada niti je potpisivanje blizu,” napisao je David Hearst urednik portala Middle East Eye, koji je prvi objavio ovu priču.

U julu 2014, Blair je i sam kazao kako vjeruje da Izrael i Hamas neće vjerovati jedan drugom “sada, a možda i nikada”. Izrael izgleda zna za pregovore, ali nije u njih uključen. Izrael je oduvijek odbijao okončati blokadu Gaze, i najviše što su uradili je privremeno olakšanje restrikcija.

Ništa ne ukazuje na to da će Izrael promijeniti mišljenje, pogotovo s obzirom da je u Izraelu nedavno izabrana vlada koja se smatra najoštrijom u historiji.

Preblag prema Hamasu?

Nova vlada uključuje članove koji vjeruju da je premijer Benjamin Netanyahu zapravo bio preblag prema Hamasu, i žele potpunu invaziju i ponovnu okupaciju Gaze da se s lica zemlje zbriše ova palestinska frakcija.

Prilikom dogovora oko ranijih sporazuma o prekidu vatre, Izrael je oklijevao pri pomenu ne tako velikih pitanja kao što su izgradnja luke u Gazi i obnova aerodroma koji je bombardiran 2000. godine (oba su ova pitanja navedena u trenutnim pregovorima).

Među zahtjevima navodno nisu ni Hamasovo priznanje Izraela ni demilitarizacija Gaze. S obzirom da su ovi zahtjevi među glavnim preduvjetima koje je postavljao Izrael, teško je i zamisliti da će sada odustati od njih, posebno s obzirom na to da je Izrael ranije odbijao daleko ograničenije uvjete.

Sve i da ovi pregovori nekim čudom rezultiraju sporazumom, ne spominje se šire rješenje za izraelsko-palestinski sukob, posebno palestinsko samoopredjeljenje. Ovo je kobna greška koja je zajednička ranijim sporazumima o prekidu vatre. Neumoljivo učvršćivanje izraelske okupacije i kolonizacije pokazalo je dosljedno protivljenje Izraela palestinskoj državi.

Trenutna vlada je jednostavno odustala od bilo kakvog pretvaranja da bi Izrael mogao razmisliti o toj ideji. U njoj se nalaze stranke i pojedinci koji ili izričito odbijaju palestinsku državu, ili prihvataju državu sa uvjetima koji čine vjerovatnoću njenog uspostavljanja, a kamoli njene održivosti, nemogućom. U posljednjoj bici za glasove, Netanyahu je prekrižio mogućnost palestinske države dok je on na čelu.

Bilo kakav sporazum u vezi Gaze osuđen je na propast ukoliko ne obuhvata ostatak palestinskog pitanja. Ovo je jedna od nekoliko stvari o kojima se slažu sve palestinske frakcije, i nešto što ni prijašnji ni sadašnji posrednici nisu prihvatili.

Motivi

I pored detalja o pregovorima, Blairovi motivi su veoma sumnjivi i to ne samo zato što je često izražavao svoju punu podršku Izraelu. Prošle godine je rekao da će se uništenje Hamasa “jedino dogoditi, ako se dogodi, u kontekstu puta ka naprijed, posebno za narod Gaze, što im daje neku nadu u budućnost. Jer na kraju politički pokret poput ovog ima podršku na terenu i potrebno ih je smijeniti i oduzeti tu podršku”.

Ovo je navodno i razumljivo, prouzrokovalo veliku nelagodu u Hamasu, jer stvarni Blairov plan nije dobrobit stanovnika Gaze već uništenje Hamasa. S obzirom na to, ukoliko bi vodstvo Hamasa prihvatilo sporazum u kojem je posredovao Blair, to bi moglo dovesti do podjele unutar Hamasa, do jaza jednako dubokog kao onaj između Hamasa i Fataha. To bi samo po sebi moglo značiti kraj za Hamas.

Spekulira se da je podsticaj za trenutne pregovore sve jasnije shvatanje da je blokada Gaze dovela do uvjeta koji su omogućili džihadistima, uključujući i one koji su odani grupi Islamska država Irak i Levant da uspostave uporište na ovoj teritoriji i izazovu dominaciju Hamasa, izvodeći niz nedavnih napada.

Iako se trenutne vlade u Izraelu i Egiptu žestoko protive Hamasu, ova palestinska frakcija im je prihvatljivija od izgleda za džihadističku državu u Gazi, posebno uzevši u obzir sve veće prisustvo ISIL-a na susjednom Sinaju i u Siriji.

Kairo je nedavno otvorio granični prelaz Rafah da se omogući protok cementa za izgradnju u Gazi, a egipatski sud je skinuo Hamas sa liste terorističkih organizacija.

Lažni prijatelj

Prošle sedmice je bivši šef Mossada Efraim Halevy opisao Hamas kao izraelskog “frenemija” (nastala od friend-prijatelj i enemy-neprijatelj i označava lažnog prijatelja). Ova frakcija “je u ratu sa Izraelom, dok njena borba protiv drugih organizacija u Pojasu Gaze, koje odbijaju priznati Hamasov autoritet, služi izraelskim sigurnosnim potrebama.”

Prošli mjesec je general major Sami Turgeman, koji je kao zapovjednik izraelskih snaga van Gaze imao vodeću ulogu u prošlogodišnjem ratu s Hamasom, rekao da obje strane “imaju zajedničke interese”, uključujući i “mir i tišinu”.

Dodao je: “Nema zamjene za Hamas kao vladara u Pojasu. Zamjena je IDF [izraelska vojska] i haotična vladavina…a tada bi sigurnosna situacija bila daleko problematičnija.”

Ovo, međutim, ne znači da bi Izrael podržao rehabilitaciju Hamasa u sporazumu koji bi povećao Hamasovu popularnost.

Izrael bi, umjesto tog, tražio način da Hamas održava dovoljno jakim kako bi mogao držati Gazu pod kontrolom bez da mu da podstreka protiv njegovog glavnog neprijatelja.

Opasnost za Hamas vreba u prihvatanju sporazuma koji ga u praksi stavlja u poziciju izraelskog policajca u Gazi, na sličan način na koji je Palestinska samouprava izraelski policajac u nekim dijelovima Zapadne obale – zbog čega je Hamas oštro kritizirao Palestinsku samoupravu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO