Svitanje hidroterorizma

Piše: Ibrahim al-Marashi

Uloga vode u sukobu na Bliskom istoku postoji još od drevnih vremena, no oružana grupa Islamska država Irak i Levant (ISIL) koristi vodu sa takvim rezultatima da je dobila zasluge za izmišljanje „hidroterorizma“, prijeteći da će poplaviti nizvodne gradove na rijekama i oduzeti im resurs neophodan za svakodnevni život i navodnjavanje.

Samo prije dvije sedmice, na početku juna, ISIL je zatvorio branu u gradu Ramadi koji je osvojio nekoliko sedmica ranije, te blokirao dotok vode nizvodnim područjima koji su pod kontrolom iračke Vlade.

Nutella i smaknuća

U godini u kojoj je ISIL kreirao takozvanu svoju Islamsku državu, međunarodna pažnja je neproporcionalno pratila vojne aspekte sukoba, pratila dešavanja na frontovima ili ISIL-ovo korištenje društvenih mreža da emituje svoju banalnu ljubav prema Nutelli ili bezbrojne snimke odrubljivanja glava zatvorenicima kao načinima da „šokiraju i zadive“.

Međutim, uloga vode je važan, a opet zanemaren aspekt sukoba. Ona djeluje kao resurs za osvajanje, ali i kao geografski faktor za odluku gdje se ISIL vojno može širiti.

Gledajući regionalno, predviđa se da, ukoliko dođe do rata, njega će voditi države koje dijele iste rijeke, a ne neki nedržavni učesnici.

Predviđanja potencijalnog sukoba sadrže scenarije u kojima Turska, koja kontrolira gornji tok rijeka Tigris i Eufrat kroz mrežu brana, može biti na udaru naoružanih obalnih susjeda, Sirije i/ili Iraka, koji su ovisni o protoku vode koji prati Ankara.

Jedan od rezona zbog kojih je sirijski Hafez al-Assad podržavao Kurdsku radničku partiju (PKK) bio je korištenje ove terorističke grupe, koja je tražila nezavisnu državu za turske Kurde 1980-ih kao mjeru pritiska na Ankaru da pojača protok Eufrata kroz Siriju.

Simbolična vrijednost

Nedržavni učesnici su također ciljali vodene pogone u regiji. Fatah, oružana grupa koja je kasnije preuzela kontrolu nad krovnom grupom – Palestinskom Oslobodilačkom Organizacijom (PLO), izveo je prvi vojnički udar 1964. godine pogon vodene pumpe za raspodjelu vode izraelskog državnog vodovoda. Ovaj napad je imao simboličnu vrijednost jer je pogon odvraćao vodu od Palestinaca.

I u sukobima u Iraku je korištena manipulacija vodom za ostvarenje političkih ciljeva. Nakon Zaljevskog rata 1991. godine, Saddam Hussein je naredio da se voda skrene iz iračkih močvara, ogromnog područja koje je osiguravalo savršenu bazu za lokalne pobunjenike, a u koje vojni tenkovi i artiljerija nisu mogli biti raspoređeni.

Čak je i građanski rat u Siriji, sukob koji je omogućio pojavljivanje ISIL-a, povezan sa umanjenim vodenim resursima. Loše upravljanje vodom sirijske Vlade dovelo je do propasti usjeva, a koji su potom doveli do internog raseljavanja 1,5 miliona ljudi koji su iz sela prešli u gradove, tako pojačavši napetost društva koja je dovela do protesta i građanskog rata 2011. godine. Žestoka nestašica vode u Jemenu i posljedično raseljavanje farmera također su jedan od faktora koji su doveli do aktuelnog sukoba.

Geografska distribucija vode olakšala je jačanje ISIL-a i dala mu potencijal da izvodi hidroterorističke akcije: Korištenje vode da se postignu strateški i taktički ciljevi.

ISIL je proizvod dvije rijeke, gornjeg Eufrata i Tigrisa koji teku u različitim smjerovima sjeverno od Bagdada i tako tvore dio teritorije poznat kao Al-Jazira, kvazi-otok oivičen ovim vodenim arterijama.

Sjedište ISIL-a, Raqqa, nalazi se na sirijskom dijelu Eufrata i njihovo prvo veće uporište u urbanom iračkom centru bilo je u Fallujahu, drugom gradu na Eufratu, koji je ISIL zauzeo u januaru 2014. godine. Ulazak u Mosul i Tikrit tokom 2014. godine nije predstavljao samo ISIL-ovo zauzimanje većih iračkih gradova, već i osiguranje dvije lokacije na Tigrisu, granici buduće države.

Dvije odredbe

Granice takozvane Islamske Države su u biti prvo određene lokacijom dvije rijeke, te drugo mogućnošću da se vlada dominantnim sunitima unutar Al-Jazire. Sve grupe koje su bile za ISIL heretičke, poput jezida, kršćana ili šiitski muslimana, na silu su protjerane ili eliminirane kako bi se stvorilo vjerski homogeno stanovništvo unutar navedenih granica.

Već u aprilu 2014. godine, nekoliko mjeseci prije proglašenja svoje Islamske Države, ISIL je pokušao manipulirati branama južno od svoje baze u Fallujahu kao načinu da se poplavi područje gdje su iračke snage držale jedan grad pod opsadom čime bi se poremetila mobilnost iračke vojske i raseljavanje 60.000 Iračana sa poplavljenih procesa.

Također je ISIL pokušao manipulirati brane kako bi se stvorila suša u dominantno šiitskim gradovima Najaf, Karbala i Nasiriyah, koji ovise o Eufratu za navodnjavanje i za pitku vodu.

Kada je ISIL u junu 2014. godine osvojio Mosul, postojala su i strahovanja da će uništiti obližnju branu čime se stvara scenarij sa vodenim zidom visokim 15 stopa koji bi pogodio Bagdad i koji bi ubio, prema procjenama, 500.000 osoba. Neke od prvih meta američke zračne kampanje bile lokacije ISIL-a oko brane, čime je omogućeno iračkim snagama da povrate grad i branu augusta 2014. godine.

Ostaje pitanje zašto ISIL nije uspio uništiti ili upravljati branom Mosula, ali jeste u Fallujahu. U ovom slučaju to bi značilo plavljenje teritorije koju je ISIL želio osvojiti i koje je moglo rezultirati njihovih istovjernika sunita. Kao proglašena država, ISIL treba i vodu i hidroenergiju brane u područjima koje kontrolira, naročito u Mosulu.

Veća kontrola

Međutim, zatvaranje brane u Ramadiju tokom juna pokazalo se kao taktika na koju je ISIL mogao imati veću kontrolu, oduzimanjem vode iz donjeg toka i područja Khalidiyah i Habbaniyah koja su pod kontrolom provladinih snaga.

Smanjenje nivoa voda Eufrata odobrilo je grupi veću slobodu pokreta kroz brojne vodene puteve, omogućivši ISIL-u načine izvođenja napada na vladinim snaga na suprotnoj strani Eufrata.

Preživljavanje ISIL-a ovisi, ne samo o njegovoj vojnoj mogućnosti, već i o njegovim mogućnostima da upravlja resursima kako bi opstala država i njena populacija, kako ekonomski, tako i sa strane okoliša. Prodaja nafte i antikviteta na crnim tržištima bilo je način finansijskog održavanja ISIL-a.

Sa aspekta okoliša, osiguranje vode stanovnicima Mosula, zajedno sa nastojanjima ISIL-a da unaprijedi sistem transporta i općinskih službi u gradu, kako navodi jedan bivši irački administrator, u biti je „jedna od najopasnijih ISIL-ovih taktika do sada“.

Dok je vojna kampanja protiv ISIL-a još uvijek neuvjerljiva, ISIL je vodio, a možda i dobio, borbu u urbanom planiranju i upravljanju vodom.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera