Sirijsko bojno polje na internetu

Sirijski medijski aktivista iz pobunjeničkih redova objavljuje fotografije i videosnimke napada Vladinih snaga (Getty Images)

Piše: Luke Coffey

Često se cyber-ratovanje opisuje kao „buduća prijetnja“. Nikakva drugačija tvrdnja ne bi bila dalja od istine. Ratovanje u cyber prostoru je sada svakodnevno dešavanje – i tako je već neko vrijeme.

Rusija je 2007. godine izvela cybe-napad protiv Estonije. Korištenje takozvanog virusa Stuxnet da se uspori iranski nuklearni program skoro da su zvanično priznale Sjedinjene Američke Države. Tokom napada na utočište Osame bin Ladena 2011. godine, svjetla su se misteriozno ugasila u gradu Abbottabad, a čak ni danas niko nije objasnio kako se tačno ovo desilo.

Cyber-ratovanje, kao i prijetnja koju ono nosi, je veoma stvarno. Građanski rat u Siriji je odličan primjer toga.

Razlog zašto je cyber prostor tako atraktivna meta u modernom ratovanju je taj što postoji određeni nivo ovisnosti društva o internetu. Sirija nije izuzeta od toga.

Tamna strana

Za Sirijce, zarobljene u ratom razorenoj državi, internet je način komunikacije sa vanjskim svijetom. Ratni zločini koje su izvršili Assadov režim i ISIL su dokumentirani zauvijek u cyber-prostoru i cijeli svijet ih može vidjeti.

Rat u Siriji je možda prvi građanski rat gdje su obje strane koristile mogućnosti društvenih mreža, interneta, masovnih komunikacija i satelitskog emitiranja novosti kako bi se vodila kampanja koordiniranog cyber-ratovanja.

Tokom opsade Kobanija, svijet se fokusirao na ovaj mali, prašnjavi, pogranični grad koji zauzima samo sedam kvadratnih kilometara prostora – što je bilo moguće samo visokim stepenom mobilizacije koji krasi Kurde na socijalnim mrežama.

Međutim, ovisnost Sirijaca o internetu ima i svoju tamnu stranu – naročito u ratovanju.

Kao što je slučaj sa većinom ratova, građanski rat koji bjesni u Siriji služi kao Petrijeva zdjelica za sablasnu kreativnost i jezovitu inovaciju. Pritisci koje sukob ima primorali su sve strane da pronađu nove načine za napade na protivnike. Ovo se vidi u nekim strašnim kreacijama, poput barel-bombi Assadovog režima, naprimjer. Cyber-prostor nije iznimka.

Rat u Siriji je možda prvi građanski rat gdje su obje strane koristile mogućnosti društvenih mreža, interneta, masovnih komunikacija i satelitskog emitiranja novosti kako bi se vodila kampanja koordiniranog cyber-ratovanja.

U jednom nesimetričnom sukobu kao što je građanski rat u Siriji, glavni cilj pobune ili snaga Vlade je da se napadne protivnik sa minimalnim naporom, maksimalnom pogodnošću, te sa nanošenjem najveće količine štete na centru protivničke ravnoteže kako bi se postigao optimalni željeni efekat.

Taj cilj se sada postiže zahvaljujući 24-satnom emitiranju vijesti, internetu i mogućnostima telekomunikacija, a sve sa malo troškova i relativno niskim stepenom rizika za borce.

Cyber-halifat

Isti pametni telefon, koji dozvoljava terorističkoj grupi sa slabim vezama da jednog dana koordinira napad preko međunarodne granice, može se iskoristiti kao uređaj za detonaciju bombe pored ulice narednog dana.

Videosnimak se može napraviti istim pametnim telefonom odmah nakon napada barel-bombom u Halepu i lako postaviti na YouTube. Za samo nekoliko minuta, milioni posjetitelja iz cijelog svijeta ga lako mogu pregledati.

Korištenje pametnih telefona i računara u borbi uskoro će biti normalno tokom ratovanja, jednako kao i korištenje pušaka, tenkova i aviona.

Oružana grupa Islamska država Irak i Levant (ISIL) koristi cyber-prostor za regrutiranje i promoviranje svojih šokantnih propagandnih videa. Takozvani cyber-halifat, koji u najmanju ruku simpatizira ISIL, ako nije i direktno povezan sa terorističkom grupom, hakirao je internetske stranice velikih medija poput Newsweeka i profila Centralne komande SAD-a na društvenim mrežama. To je sve povezano sa strateški razrađenom komunikacijskom kampanjom na internetu.

Na sličan način Sirijska Elektronska Armija, za koju se sumnja da je povezana sa Assadovim režimom, izvodi cyber-napade protiv portala međunarodnih medija i organizacija kako bi proizvela isti efekat.

Ono što čini korištenje cyber-prostora u Siriji interesantnim, te u nekim slučajevima jedinstvenim u ratovanjima, je direktan i trenutni utjecaj koji može imati na bojnom polju.

Sjedinjene Američke Države su javno priznale da su koristile „selfije“ koje su pravili borci ISIL-a da identificiraju njihove lokacije. Za samo nekoliko sati te lokacije su bile mete zračnih udara. Iako nije riječ o sofisticiranom cyber-napadu, ovaj primjer pokazuje drugi način korištenja cyber-prostora u sirijskom građanskom ratu.

Moderna medna zamka

Assadov režim ponukao je pobunjeničke borce da pomisle da su mlade žene zainteresirane za komunikaciju sa njima na internetu.

Ova moderna verzija verzija klasične „medne zamke“ uvjerava pobunjenike, koji ništa ne sumnjaju, da kliknu na internetsku vezu zaraženu virusom kako bi vidjeli sliku navodne djevojke.

Nakon toga, virus sa računara pobunjenika uklanja datoteke sa borbenim planovima i informacijama o pobunjeniku, njegovim prijateljima i saborcima.

Assad potom može pokrenuti ciljane napade koristeći dobijene informacije.

To je ratovanje 21. stoljeća u modernoj Siriji.

Ono čemu svijet u Siriji svjedoči kada je riječ o cyber-ratovanju je tek početak. Sviđalo se to nekome ili ne, cyber-ratovanje je ovdje za stalno. Korištenje pametnih telefona i računara u borbi uskoro će biti normalno tokom ratovanja, jednako kao i korištenje pušaka, tenkova i aviona.

Lideri i kreatori politika država trebaju se spremiti. Ova takozvana „buduća prijetnja“ već je danas tu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO