Zašto su stale reforme u Sjevernoj Koreji?

Mladi vođa Sjeverne Koreje možda voli bizarnu odjeću i frizure, ali ekonomske politike bile su mu iznimno konzistentne - sve donedavno (Reuters)

Piše: Andrei Lankov

Iako je Kim Jong-un u zapadnim medijima često predstavljen kao komična, prijeteća i nepredvidiva osoba, ovaj opis navodi na pogrešne zaključke. Mladi vođa Sjeverne Koreje možda voli bizarnu odjeću i frizure, može biti i da je sklon izljevima bijesa, ali njegove ekonomske politike bile su iznimno konzistentne, sve donedavno.

Nedugo nakon što je došao na vlast, on je polako počeo usmjeravati svoju državu prema nekoj vrsti tržišno orijentisane reformističke politike, koja se ne razlikuje mnogo od politika Denga Xiaopinga u ranim danima reformi u Kini. Nedavno se, međutim, ovaj pristup promijenio i tempo uvođenja reformi je znatno usporen.

Ekonomske reforme su počele 2012. godine, kada je poljoprivreda u ovoj državi prešla na model baziran na porodičnom gazdinstva. Od 2013. godine farmeri u Sjevernoj Koreji koji su decenijama radili za fiksne procente, dobili su 30 posto od ukupnog uroda. Očekuje se da će se ta cifra ove godine udvostručiti i popeti na 60 posto.

U novom sistemu farmeri rade napornije i preuzimaju veću odgovornost, a rezultati su se brzo pokazali: I u 2013. i u 2014. godini, urod je bio dobar. Čak ni ozbiljna suša u proljeće 2014. nije uspjela negativno utjecati na oporavak sjevernokorejske poljoprivrede.

‘Kapitalistički geto’

Sjevernokorejska vlada je istovremeno poduzela mjere da privuče strane investicije. Kreirano je nešto više od 20 specijalnih ekonomskih zona, da služe kao „kapitalistička geta“ koja se mogu kontrolisati, a na kojima je stranim investitorima dozvoljeno da razvijaju tržišnu ekonomiju pod budnim okom sjevernokorejskih zvaničnika.

Sljedeći korak se očekuje ove godine. Sjevernokorejska vlada je 30. maja izdala novu odluku, poznatu pod nazivom „Mjere od 30. maja“. Ovaj dokument, iako je u principu povjerljiv, opšte je poznat i o njemu se već govorilo. U sklopu ovih mjera, Vlada je obećala osigurati industrijskim menadžerima u Sjevernoj Koreji do sada nezamislivu slobodu.

Menadžerima je obećano pravo da kupuju sirovine i da prodaju gotove proizvode bez ograničenja i po tržišnoj vrijednosti. Također im je dato diskreciono pravo da zapošljavaju i daju otkaze svojim radnicima po svom nahođenju, kao i pravo da isplaćuju plate u iznosima koji smatraju prikladnim.

U praksi to znači da bi menadžeri koje postavlja država dobili nivo slobode koji je veoma sličan onom koji imaju privatni poduzetnici u regularnim tržišnim ekonomijama. Implicirano je, ali ne i eksplicitno navedeno, da će menadžeri iskoristiti novi sistem da se obogate.

Novi sistem upravljanja trebalo je da se provodi po cijeloj državi od 2015. godine, kada bi gotove sve industrijske kompanije prešle na novi model. Međutim, to se nije desilo.

Informacije koje dolaze iz Sjeverne Koreje kroz različite i nepovezane izvore ostavljaju malo prostora za sumnju da se nije prešlo na novi sistem upravljanja.

Zvanični mediji su kao i obično tihi, ali strani investitori i biznismeni, kao i Kinezi koji su posjetili svoje rođake u Sjevernoj Koreji, i neki pouzdani kontakti u Sjevernoj Koreji pričaju istu priču: reforme se ne provode kako je očekivano.

Nova pravila

Kao što je bio slučaj prošle godine, postoji određeni broj industrijskih kompanija koje rade u skladu sa novim pravilima. Međutim, takve su kompanije malobrojne, nisu blizu i još se zvanično smatraju „eksperimentalnim“. Većina postrojenja i tvornica navodno slijedi okoštala pravila lenjinističke komandne ekonomije.

Istovremeno, strani investitori počinju osjećati sve veći pritisak. Počinju se suočavati sa proizvoljnim promjenama pravila, zahtjevima za dodatnim plaćanjima i drugim sličnim stvarima.

Jedan pronicljiv posmatrač trenutnu je situaciju autoru opisao riječima:“Nekoliko godina je sjevernokorejska ekonomija ličila na automobil koji se poprilično brzo penje uz strmu padinu. Ali prije nekoliko mjeseci su isključili motor i automobil je počeo kliziti niz padinu“.

S obzirom da je sjevernokorejska vlada veoma tajnovita, možemo samo nagađati zbog čega su Kim i njegovi savjetnici promijenili mišljenje. Odluka da se zaustave reforme može održavati neke probleme u vladi, ali može biti i rezultat iznenadne promjene mišljenja kod Kima – zaista je sjevernokorejski diktator ponekad veoma promjenjivog raspoloženja, a reforme sa sobom nose određeni politički rizik.

Moguće je čak i da su reforme usporene da se šire ekonomsko okruženje bolje pripremi za njihovu punu provedbu: prelaz na novi sistem mogao bi dovesti do ozbiljne inflacije, pa je neki vid pripremne „osnove“ poželjan, a možda čak i neophodan.

Eksperimentalni poduhvati

Koji god razlog bio u pitanju, reforme su, izgleda, zaustavljene, a ne poništene. Farmeri i dalje dobijaju svoj udio od proizvodnje i neke tvornice rade u skladu sa novim sistemom, često isplaćujući visoke plate svojim uposlenicima. Rudar u rudniku željeza u okrugu Musan, gdje je sistem „eksperimentalnog poduhvata“ funkcionalan, sada može lako zaraditi 70 dolara mjesečno, gotovo 100 puta više od prosječne plate u državi koja iznosi manje od dolara mjesečno.

To nam daje razlog da se nadamo da će provedba reformi ponovo početi, i da je trenutni zastoj privremenog karaktera. Uvođenje novog modela poljoprivrede, zasnovanog na porodičnim farmama, slijedilo je sličan obrazac. Nove politike su prvo najavljene u junu 2012. godine, zatim su ostavljene po strani, da bi ih u potpunosti počeli provoditi tokom proljeća 2013.

Ipak, ove vijesti su i dalje uznemirujuće. Ako Sjeverna Koreja odbaci reforme, ponovo će se vratiti u stanje stagnacije. To znači da će život postati još teži za Sjevernokorejce, a njihovim susjedima to će stvoriti velike probleme. Reformisana Sjeverna Koreja ima šansu da preživi, dok će troma i zakržljala Sjeverna Koreja neizbježno propasti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera