Šah-mat za Dodika i koaliciju u RS-u

Dodik je odbijanjem potpisivanja Agende direktno uticao na otkazivanje evropskog komesara za proširenje Hana (AFP)
Dodik je odbijanjem potpisivanja Agende direktno uticao na otkazivanje evropskog komesara za proširenje Hana (AFP)

Piše: Mladen Mirosavljević

Republika Srpska neće potpisati Ekonomsku reformsku agendu koju je na zadnjoj sjednici usvojio Savjet ministara BiH, izjavio je, odmah po obznanjivanju njenog usvajanja predsjednik entiteta Republika Srpska, Milorad Dodik.

Time je direktno uticao i na otkazivanje posjete Bosni i Hercegovini evropskog komesara za proširenje Johanesa Hana, pošto provođenje Agende ne može početi ukoliko ju ne potpišu entitetske vlade i Savjet ministara.

I premijerka Željka Cvijanović je odmah izjavila da se još nisu stekli uslovi za njeno potpisivanje, jer nisu uvažene primjedbe iz Republike Srpske, niti je usaglašen njen sadržaj.

Šira javnost, još je zabavljena oko toga da li će u skorije vrijeme u entitetskoj Narodnoj skupštini poslaničku većinu imati pozicija ili opozicija, da li će sadašnja Vlada nastaviti raditi u tehničkom mandatu ili će doći do vanrednih izbora, o sadržaju Agende nema pojma.

Slična situacija je i u Federaciji BiH u kojoj se, za manje od stotinu dana, raspala vladajuća koalicija i neizvjesno je u kojem će obliku nastaviti da funkcioniše i provodi usvojenu Agendu Vlada u ovom entitetu.

Da su reforme neophodne znaju svi

Jedine informacije koje su se pojavile u javnosti su one da, reforme slijede u oblasti očuvanja finansijske stabilnosti, konsolidacije tekuće potrošnje, smanjenja javnog duga, poboljšanja poslovne klime, povećanja konkurentnosti ekonomije BiH, reforme javne uprave i, posebno, ona koju je potencirao Dodik – da međunarodna zajednica hoće da uvuče Republiku Srpsku u proces privatizacije “Elektroprivrede”.

Za entitetsku vladajuću koaliciju prihvatljivo je samo ono što je potpisano u sklopu izjave političkih lidera o evropskom putu BiH i “Elektroprivreda RS” ne može da bude na dnevnom redu i o tome nećemo ni da razgovaramo, precizirao je Dodik.

Poslije dvadeset godina bavljenja Bosnom iole obavješteniji evropski birokrata zna da će mu u ovoj državi obećati sve što traži, ako treba i potpisati, i čim mu vide leđa, nastaviti po svome.

Odmah se postavljaju bar dva logična pitanja na koja, za sada, niko ne daje odgovor. Zašto je vladajuća koalicija u Srpskoj tako izričita i, protiv razgovora o privatizaciji “Elektroprivrede”, i zašto se o, tako iznimno važnim reformama, otvoreno ne raspravlja niti u državnom niti u entitetskim parlamentima, a građani ostaju uskraćeni za cjelovite informacije.

Da su u BiH neophodne reforme u oblasti očuvanja finansijske stabilnosti, konsolidacije tekuće potrošnje, smanjenja javnog duga, poboljšanja poslovne klime, povećanja konkurentnosti ekonomije BiH, reforme javne uprave, eliminisanje korupcije kao načina života, reforma obrazovanja, zdravstva, sudstva itd., jednom riječju da je neophodno reformisati sve, u ovoj državi zna i svaki iole obavješteniji srednjoškolac.

A, poslije dvadeset godina bavljenja Bosnom iole obavješteniji evropski birokrata zna da će mu u ovoj državi obećati sve što traži, ako treba i potpisati, i čim mu vide leđa nastaviti po svome.

Nema toga ko nije za reforme, za evropske integracije, za ulazak u NATO, za istopolne brakove, za bilo koju promjenu koju od nas traži Evropska unija, ali samo pod uslovom da se njihovo provođenje prepusti nama i obaveznom usaglašavanju lidera, stranaka, vlada i koga sve ne.

Zašto su onda neophodne reforme u BiH, koje su za sve nas zadnji vagon zadnjeg voza koji kraj nas promiče, a mi u njega ne želimo uskočiti, tabu tema za javnost u ovoj državi a pominjanje privatizacije “Elektroprivrede Republike Srpske” bogohulno.

Pronaći posao je za svaku mladu osobu danas mislena imenica, a za one koji ga izgube nemoguća misija. Broj mladih koji odlaze i iz države i iz ovog entiteta svakim danom je sve veći. 

Zašto kada svi znamo da ne postoji iole polunormalna zemlja u svijetu koja sa ovakvom privredom može izdržati ovakav administrativni aparat, ovakav stepen korupcije i ovoliku apatičnost stanovništva. Svi su za to da se izvrše reforme, ali da stanje ostane isto, za što naš narod ima jedno fino poređenje.

RS pred ekonomskim kolapsom

U Republici Srpskoj je svima jasno da se ona nalazi pred ekonomskim kolapsom. Finansijski sektor, energetski sektor i telekomunikacije su u inostranim rukama. Prema podacima Fonda PIO u ovom entitetu ček je u aprilu primilo 204.339 penzionera dok broj nezaposlenih iznosi 141.138, a broj zaposlenih iznosi 280.630. Spoljni dug je sve veći kao i unutrašnji, a Republici Srpskoj trenutno treba bar 700 miliona maraka da bi malo “prodisala”.

Pronaći posao je za svaku mladu osobu danas mislena imenica, a za one koji ga izgube nemoguća misija. Broj mladih koji odlaze i iz države i iz ovog entiteta svakim danom je sve veći. Jedini dragulj koji Republika Srpska još uvijek posjeduje u svom porodičnom blagu je upravo “Elektroprivreda”, koja upravo od 1. jula podiže cijenu struje za preko devet odsto.

To je ‘zlatna koka’ svake vlasti u Srpskoj. Poslije prodaje Telekoma to je jedina korporacija čija privatizacija može pomoći Republici Srpskoj i njenoj vladajućoj nomenklaturi da preživi u ovom obliku još izvjesno vrijeme.

S druge strane ako ju privatizuje, vlast je izgubila najmoćniju polugu finansijske, pa i političke moći. Da ne govorimo o broju onih koji će istog momenta ostati bez posla, jer su zaposleni na osnovu stranačkih i drugih veza, a ne stvarnih potreba. Isti je slučaj i  ukoliko bi se reforme iz Agende stvarno morale provoditi.

Hiljade ljudi bi ostale bez posla, a stranke sadašnje vladajuće koalicije bi postale minorne. Ništa bolje ne bi prošle ni one opozicione ukoliko bi sada došle na vlast, jer osim kritike pozicije ne nude ništa konkretno i nemaju viziju razvoja, a čekaju ih nerješivi problemi.

Ako bi se Miloradu Dodiku i vladajućoj koaliciji u Srpskoj morala zamjeriti samo jedna stvar, onda je to činjenica da su građanima Srpske kao jedini poželjni obrazac funkcionisanja i življenja nametnuli san o zapošljavanju u javnoj upravi i firmama pod državnom kontrolom kao i činjenicu da su svi oni koji rade i žive od plate gubitnici, oni koji se ‘nisu snašli’.

Dugoročno to je za Srbe u Republici Srpskoj najpogubnija posljedica sadašnje vladajuće koalicije. Zato bi stvarno, ali zaista stvarno, provođenje reformi iz Agende, pa i privatizacija “Elektroprivrede” bio šah-mat i za Milorada Dodika i za vladajuću koaliciju u Republici Srpskoj.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

 



Povezane

Vijeć ministara BIH, usvojilo je reformsku agendu.Agenda će se smatrati potpuno usvojenom tek kada joj podršku daju i entitetske vlade, a iz Republike srpske za sada podrške nema.

Više iz rubrike Piše
POPULARNO