ISIL, Izrael i kulturno čišćenje

Piše: Marwan Bishara

“Kako pobogu neko uspije spomenuti Izrael kada diskutuje o #ISIL-u koji je uništio #Nimrud…ccc, nevjerovatno! @marwanbishara.”

Ovo je jedna od reakcija koju sam dobio na intervju o historijskom kontekstu uništavanja arheoloških nalazišta u iračkim gradovima Hatri i Nimrudu i uništavanja raznih kipova u mosulskom muzeju koja su počinili militanti tzv. grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL).

To je poprilično predvidiv odgovor od jednog cioniste, ali isto tako pokazuje kako mnogi ne prihvataju istinu o vlastitoj prošlosti i ne vide zašto užasne stvari u Iraku i Siriji – koliko god ružne bile – nisu ni nove niti su izuzetak.

Kao što sam spomenuo tokom intervjua za Al Jazeeru, govoreći s historijske tačke gledišta, nemali broj osvajača je pokušao isto ili gore kada su zauzimali ili kolonizirali tuđe zemlje. Bilo da su to Japanci u Koreji, Nijemci u Poljskoj, Srbi u Bosni, Izraelci u Palestini ili zapadnjaci u svojim kolonijama.

Historijske činjenice

Ne mogu se poreći ove historijske činjenice; nema nijedne čija se istinitost ne može potvrditi kratkim istraživanjem. Ne bi u tome bilo nikakve štete, uistinu bi mnogo dobro proizašlo iz toga kada si SAD, Francuska, Engleska, Rusija, Turska, Portugal, Španija, Belgija, Holandija itd. pronašle način da se suoče sa mračnim aspektima svoje prošlosti.

Neke nacije su priznale svoje grijehe iz prošlosti, dok ih druge i dalje poriču. Isto važi za Izrael i njegove prijatelje cioniste.

Neki su Izraelci tokom posljednjih godina progovorili o etničkom i kulturnom čišćenju Palestine i svaka im čast na tome.

Izraelci poznati kao novi ili “revizionistički historičari” prokose nacionalnoj, konvencionalnoj mudrosti da bi otkrili državnu propagandu staru više decenija; onu koja se u Izraelu predaje kao “historija”.

Neki od ovih historičara su posvetili svoja istraživanja ispravljanju nepravde tako što otkrivaju ozbiljnu historijsku nepravdu koja je rezultirala iz prethodno osmišljenih ili početnih politika osnivača Izraela protiv izvornog stanovništva, Palestinaca.

Drugi, međutim, iako priznaju etničko i kulturno čišćenje, imaju ideološki pristup. Oni opravdavaju protuzakonite politike kao neophodne za preživljavanje “jevrejske države”. Oni tvrde da je jedini način izgradnje jevrejske države bio poništenje onoga što je bilo prije nje, dakle uništavanje ili brisanje većine palestinske teritorije.

Ponovno osveštanje Palestine

U svojoj knjizi Sacred Landscape: The Buried History of the Holy Land Since 1948, Meron Benvenisti, izraelski politolog i bivši zamjenik gradonačelnika Jerusalema piše:

“Sudbina mjesta svetih muslimanima u državi Izrael može poslužiti kao primjer kako pobjednici prisvajaju sebi mjesta koja su sveta njihovom poraženom neprijatelju i prilagođavaju ih svojim potrebama, bilo za religijske ili sekularne svrhe, čak im određujući upotrebe koje su nedvojbeno svetogrđe. Ako ih ni za šta ne upotrijebe, ostave ih napuštene i oronule, i ne dozvoljavaju članovima poraženog naroda da ih obnove, kako ne bi služile kao ‘presedan’ za njihov povratak u stari kraj”.

Benvenisti koji je bio na čelu odjela za planiranje u Jerusalemu u periodu od 1971. do 1978., nastavlja sa isitm argumentima uz podnaslov “Ponovno osveštanje od strane osvajača”, da bi objasnio izraelski plan za Palestince koji bi mogao šokirati prijatelje Izraela:

“Nema ništa novo u tome što su Jevreji kao pobjednici zauzeli mjesta koja su muslimanima sveta, izuzev činjenice da je to nešto što je možda uzeto iz druge ere; još od kraja Srednjeg vijeka civilizirani svijet nije svjedočio slučajevima gdje članovi pobjedničke vjerske zajednice mahom prisvajaju sveta mjesta poražene vjerske zajednice. Istina je da su mjesta od vjerskog značaja u mnogim državama razarana – čak i u bližoj prošlosti – od bombardovanja džamija u Sarajevu 90-ih godina prošlog stoljeća i dizanja u zrak crkava, što su radili boljševici nakon Oktobarske revolucije, pa do pljačkanja crkava i manastira za vrijeme Francuske revolucije. Ali da bismo pronašli tačne paralele za slučajeve gdje osvajač preuzima sveta mjesta, moramo se vratiti u Španiju ili Bizantsko Carstvo potkraj 15. stoljeća.”

Veliki broj ovih politika osmišljenih da izbrišu palestinsku prošlost i uvedu novu izraelsku realnost zasnovanu na selektivnom i ponekad mitskom čitanju historije, odvija se paralelno sa prisilnim deportacijama ili zabrani povratka za stotine hiljada palestinskih izbjeglica. Sve su one otvorile put za uništenje stotina palestinskih gradova, sela i zajednica širom Palestine. Izrael je od tada izgradio nekoliko stotina gradova i sela na njihovom mjestu.

Ove nepogodne činjenice mora da su neprijatne ili sramotne za one koji hvale Izrael kao oazu civilizovanosti, “grad na brežuljku” okružen ubilačkom gomilom.

Nažalost, ovo nije samo historija; ovo je tragedija koja se nastavlja. Danas, naprimjer, Pojas Gaze, najstariji na svijetu, najnaseljeniji i siromašni izbjeglički kamp i dalje je pod izraelskom opsadom nakon što su u posljednjoj izraelskoj vojnoj ofanzivi život izgubile hiljade ljudi. 

Ali ISIL je za sada preoteo centar pažnje i čini se da zbog tog svi ostali mogu odahnuti jer ih međunarodna javnost ne prati.

Neislamska država

Dok ISIL otima centar pažnje i dominira na naslovnicama kao najveći kršitelj ljudskih prava, ostale ubice i huškači rata ostaju van fokusa javnosti.

Za nekoliko dana ISIL je uspio uništiti ono što je 14 stoljeća islama sačuvalo u Iraku. Ali nije jedini.

Sijači užasa dijele se na dvije vrste, agresivni i egzibicionisti – srednjovjekovni stil, ili cinični i tajnoviti – moderni stil.

Na taj način ISIL slavi svoje zločine; snima ih i šalje po svijetu kada se drugi kriminalci kriju, mistificiraju i kamufliraju svoje zločine.

ISIL terorizira ljude i uništava njihovo naslijeđe; uključujući rušenje kipova koje niko ne obožava, u pokušaju da unište prošlost. ISIL je vrhunac višestrukih neuspjeha naše civilizacije baš kao što se ponaša kao uvreda civilizaciji.

Pa ipak, ISIL-ov jezivi egzibicionizam ne znači da su njegove žrtve “više mrtve”od drugih žrtava Assadovog režima, naprimjer, ili Izraela.

Niti je ISIL-ovo uništavanje destruktivnije. ISIL-ova eshatološka teologija nije drugačija od drugih apokaliptičnih teologija koje vjeruju da uništavanje prošlosti pomaže da se izgradi budućnost koja je više ujedinjena sa božanskim. ISIL zapravo samo prati izvjesne evangelističke kršćanske i jevrejske fundamentaliste koji se pridržavaju takve teologije.

To što se postupci međunarodno priznatih vlada mogu uporediti sa ISIL-ovim lutajućim ubicama govori mnogo o situaciju na Bliskom istoku. ISIL je, u tom smislu, simptom većeg regionalnog zla koji zahtijeva trenutan i sveobuhvatan tretman. Pouzdati se u više istog militarizma (tipa izraelskog) i sektaštva (koje podržava Iran) koji su doveli do uspona ISIL-a nije rješenje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera