Mišljenja

Znak boljih odnosa Turske i Saudijske Arabije

Posebno se puno očekuje od moguće promjene stava prema političkim snagama koje se povezuju sa Muslimanskom braćom (Reuters)
Posebno se puno očekuje od moguće promjene stava prema političkim snagama koje se povezuju sa Muslimanskom braćom (Reuters)

Piše: Muhamed Jusić

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan sastao se prije nekoliko dana sa saudijskim kraljem Salmanom bin Abdulazizom al-Saudom u glavnom gradu Rijadu. Snimke kralja Salmana koji je lično na aerodromu uz najveće državne počasti dočekao predsjednika Erdogana su došle kao šok za neke, ne samo u Saudiji, nego i u regionu.

Ali istovremeno, daleko je veći broj onih koji su u ovome vidjeli znak tako potrebnog poboljšanja odnosa koji su, prije svega zbog neslaganja oko svrgavanja sa vlasti predsjednika Muhameda Mursija u Egiptu, ali i drugih otvorenih pitanja u arapskom i muslimanskom svijetu, već duže vremena opterećivali odnose ove dvije značajne većinski muslimanske države.

Oni koji u ovoj posjeti vide“ dobar znak“ to opravdavaju tvrdnjom da bi zajednički stav Saudije i Turske mogao riješiti brojne konflikte koji su u posljednje vrijeme eskalirali širom muslimanskog svijeta.

Posebno se puno očekuje od moguće promjene stava prema političkim snagama, organizacijma i pojedincima koji se povezuju sa Muslimanskom braćom, a s kojima je Saudijska Arabija doskora bila u otvorenom sukobu, proglašavajući ih terorističkom organizacijom.

Najkrupnije promjene

Ustvari, od smrti rahmetli kralja Abdullaha, primijećeni su brojni „otopljavajući“ potezi nove postave saudijskog dvora prema Muslimanskoj braći, a onda i drugim otvorenim pitanjima u regionu. Tako su mediji bliski zabranjenoj egipatkoj Stranci slobode i pravde saopštili da je generalni sekretar Unije muslimanskih učenjaka Ali Muhjidin el-Kardagi, kojom predsjedava šejh Jusuf el-Kardavi, a koju su Emirati proglasili terorističkom organizacijom, pozvan na nedavnu konferenciju o borbi protiv terorizma u Meki.

Ali, kako je došlo do ove nagle promjene u vanjskoj politici zvaničnog Rijada? Oni bolje upućeni u dešavanja u ovoj arapskoj metropoli tvrde da promjena ima veze ne samo sa novim pristupom u vanjskoj politici na kojem će novi kralj insisitirati, nego i sa personalnim promjenama unutar vladajuće porodice Sauda i previranjima na njihovom dvoru.

I uistinu, ne možemo ne primijetiti da je novi kralj Salman i prije nego je kralj Abdullah ukopan, u svega nekoliko sati, izvršio neke od najkrupnijih promjena na ključnim pozicijama u Kraljevini i dvoru u novijoj političkoj historiji.

Prije svega, imenovao je Muhameda bin Najefa „prijestolonasljednikom prijestolonasljednika“ tj. trećim u redu za tron, što je jako bitno iz više razloga. Prije svega, ovim je, ne bude li većih previranja i ozbiljnijih sukoba unutar porodice, određeno ko će biti novi kralj Saudije iz druge generacije.

Svi dosadašnji kraljevi nakon osnivača treće Kraljevine Abdulaziza bili su njegovi sinovi, tj. braća ili polubraća. Dugo se spekulisalo oko toga čiji sin i iz čijeg klana će nastaviti kraljevsku lozu. To je ujedno i jedno od najosjetljivijih pitanja i „izvor nervoze“ u saudijskoj, kako unutrašnjoj, tako i vanjskoj politici, jer se vlast prvi put spušta „koljeno niže“.

Nije tajna da su se mnogi drugi sinovi moćnih klanova, pa i bivših kraljeva, vidjeli na toj poziciji, a svi su znali da je kralj Abdullah htio da to mjesto pripadne njegovom sinu Mutaibu bin Abdullah bin Abdulaziz al Saudu – bivšem komandantu Nacionalne garde i kasnije Ministarstva Nacionalne garde, koja je bila politička baza njegovog oca, a koji je sada značajno udaljen. Kralj je jedino ostavio Muqrina bin Abdulaziza za svog prijestolonasljednika, ali bolje upućeni tvrde da on neće opstruirati proces prenosa vlasti na novu generaciju Sauda.

Najznačajnija kadrovska promjena

Možda je, ipak, najznačajnija kadrovska promjena u satima i danima nakon smrti kralja Abdullaha, koja je uzrokovala ove promjene u saudijskoj vanjskoj politici čiji smo svjedoci ovih dana, bila potiskivanje porodice Al-Tuwaijri iz političkog života dvora.

Dugo vremena saudijskim dvorom je dominirao klan Al-Sudairija, koji su dolaskom kralja Abdullaha ozbiljno potisnuti ustranu, a sada su se dolaskom Salmana, i samog iz klana Al-Sudairi, na prijesto ponovo vratili na ključne pozicije.

Kako bi dodatno osigurao poziciju druge generacije Al-Sudairija u mogućem klanovskom sukobu, kralj Salman je svog 35-godišnjeg sina Muhameda postavio na čelo moćnog Ministarstva odbrane. Ali, druga pozicija koju mu je dao, a koja nije dobila toliko pažnje u medijima je još bitnija. Naime, on je imenovan generalnim sekretarom Kraljevskog dvora (Ed-Diwan el-Meleki). To je pozicija koju je obnašao Halid et-Tuvejdžiri, oličenje „neokonzervativnog krila saudijske vanjske politike“. Halid je tu poziciju preuzeo od njegovog oca Abdulaziza et-Tuvjedžirija, koji je pod pritiscima konzervativaca tu poziciju morao napustiti 2002.

Njegov otac je poznati nasirist (sljedbenik ideja panarapskog lidera Džemala Abdulnasera) i zagriženi arapski nacionalist koji je oko tadašnjeg kralja okupio krug arapskih nacionalista, liberala i sve one koji su pokazivali otvoreno neprijateljstvo prema selefijskim konzervativcima, ali i drugim zagovornicima ideja tzv. političkog islama. Ovaj krug liberalnih arapskih intelektualaca je bio kreator brojnih reformi koje je kralj Abdullah, za vrijeme sovje vladavine,  pokušavao „progurati“ ali su u svojoj vanjskoj politici kao glavnu opasnost ne samo Saudiji nego i drugim arapskim državama vidjeli ideje tzv „političkog islama“, čija su personifikacjia bila Muslimanska braća, pa samim time i turska AKP-partija kojoj se pripisuju islamistički korijeni. Njiihovi kritičari tvrde da je njihovo razračunavanje sa „umjerenim islamističkim političkim opcijama“ otvorilo prostor usponu radikalnih i militantnih skupina poput tzv. Islamske države.

Hoće li biti dovoljno?

Halid et-Tuvejdžiri i princ Bandar bin Sultan, nekadašnji ambasador u Washingtonu blizak porodici Bush i tamošnjim neokonzervativnim krugovima, su u posljednjim godinama etiketirani kao glavni kreatori saudijske vanjske politike.

Oni se, uz podršku još jednog arapskog wannabe neokonzervativca, princa Mohammeda bin Zayeda bin Sultana Al Nahyana, prijestolonasljendika Abu Dhabija i prijatelja srbijanskog premijera Aleksandra Vučića preko kojeg planira velika ulaganja u Srbiji, smatraju kreatorima nekih od najkontroverznijih poteza saudijske vanjske politike u zadnjih nekoliko godina – od abortiranja egipatske revolucije i svrgavanja predsjednika Mursija, slamanja i proglašavanja teroristima svih ogranaka Muslimanske braće i svih pojedinaca koji ih podržavaju širom svijeta, preko vojne intervencije u Bahreinu pa do stvaranja frakcija u sirijskoj opoziciji kako bi se oslabile islamističke snage bliske Muslimanskoj braći, Turskoj ili Kataru i formirale njima lojalne frakcije poput Al-Džebhe al-Islamiyye (što će kasnije dovesti do slabljenja Slobodne Sirijske Vojske i jačanja tzv. Islamske države).

Novi pristup saudijskog dvora je jasan znak da ovaj krug više ne upravlja procesima u arapskom svijetu i da će kralj Salman odustati od njihovih „neokonzervativnih“ metoda koji mnogi krive za haos koji je nakon izbijanja tzv. Arapskog proljeća zadesio brojne arapske države. Dolazak Erdogana u Rijad i brojni drugi potezi kralja Salmana svjedoče da postoji dobra volja da se nagomilanim problemima počne pristupati na drugačiji način i sa drugim akterima. Pitanje je samo hoće li to biti dovoljno?

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO