Pitanje za promišljanje: Sigurnost u GCC-u

Erdogan daje kao poklon svoj tespih sinu princa Faisal bin Salmana (Getty Images)
Erdogan daje kao poklon svoj tespih sinu princa Faisal bin Salmana (Getty Images)

Piše: Michael Stephens

Nije neoprostivo smatrati da se Arapsko proljeće nikada nije dogodilo u većem dijelu Vijeća za saradnju Zaljevskih zemalja (GCC). Ušuškan u obilate rezerve ugljikovodika i zdrave vladine budžete, i (s izuzetkom Bahreina) s populacijama koje više vole stabilnost od haotične političke promjene, GCC je uspijevao izbjeći scenario u kojem nestabilnost doseže do njegove teritorije. Za razliku od užasa u Iraku i Siriji, i stalnih problema u Libiji, Egiptu i Libanu, vođe GCC-a su dobro prošle.

Ali od 2011. članicama GCC-a postaje sve jasnije da SAD, koji im je do tada bio garant sigurnosti, gubi interes za ovu regiju. Kao odgovor na to, GCC, a posebno Saudijska Arabija, postao je sve više frustriran jer su im tradicionalni sigurnosni proračuni radikalno uzdrmani, i ova frustracija se pretočila u aktivnije regionalne politike u Siriji, Libiji, Egiptu i Bahreinu, s tim što se sve Zaljevske zemlje nisu složile u vezi najboljeg načina provedbe ovih politika.

Zaljevske su zemlje trenutno suočene sa znatnim brojem sigurnosnih problema, i s obzirom da se radi o organizaciji osnovanoj prvenstveno kao kolektivni sigurnosni sporazum u odgovoru na iransku islamsku revoluciju, njena kolektivna odlučnost nalazi se pred teškim testom. S obzirom da su se Sirija, Irak i Jemen pokazali kao okupljališta za radikalni, sunitski ekstremizam a Iran se upliće, GCC oko svojih granica vidi samo probleme.

Kreativno razmišljanje

Međutim, veoma je malo kreativnih ideja kako stabilizovati regiju. Sirijski predsjednik Bashar al-Assad mora biti svrgnut s vlasti i njegovi pomoćnici u Iranu se moraju natjerati da prihvate činjenicu kako je on u jednakoj mjeri uzrok nevolja u regiji u kolikoj je to i grupa Islamska država u Iraku i Siriji (ISIL), koja također mora na neki način biti uništena.

No, koja rješenja postoje za ove dvostruke i kontradiktorne probleme? Izuzev prolongirane vojne intervencije Zapada (koja nikako nije rješenje), nema ih mnogo.

Najveću zabrinutost izaziva saga nalik sapunici u Jemenu, problematičnom rođaku GCC-a na jugu. Nestabilnost u Jemenu proizvodi čitav niz sigurnosnih izazova, kako vanjskih tako i unutrašnjih, te kao i u Siriji i Iraku, sadrži dupli izazov širenja iranskog utjecaja na jednoj strani i ekstremističkog sunitskog islama na drugoj.

Šiitska sekta Zeidi je u pobuni Hutija zauzela glavni grad Sanaau, nagnavši predsjednika Abd-Rabbu Mansoura Hadija da odstupi s vlasti, da bi potom predsjednik pobjegao iz zatvora u lučki grad Aden na jugu. Zaljevske zemlje smatraju da su Hutiji preuzeli vlast u ilegalnom vojnom udaru, i svoju podršku svrgnutom predsjedniku potvrdile su prošle sedmice kada je svih šest država odlučilo premjestiti svoje diplomatske predstavnike u Aden, što je direktna poruka Hutijima da će njihovoj kontroli nad državom biti pružen otpor.

Veća je vjerovatnoća da napore predvodi UN, sa Saudijcima na čelu, kako bi se pokušali nagnati Hutiji da ustupe kontrolu nad užarenom situacijom u Jemenu, ali teško da se nešto takvo može desiti bez vojnika na terenu.

Jemen se ne može izolovati od GCC-a, iako su Saudijci poduzeli korake ka izgradnji sigurnosne barijere u pokrajinama Jizan i Najran, povezanost Jemena sa ostatkom Arapskog poluotoka dugo je već ukorijenjena. Dosta velik broj državljana u svim Zaljevskim državama vodi porijeklo direktno iz Jemena i to jednu do dvije generacije unazad, i godišnji odlazak Jemenaca prema sjeveru u Hidžaz postojao je dugo prije nego je dinastija Al Saud konačno preotela kontrolu nad ovom pokrajinom od Hašemitske dinastije 1925. godine.

Sa novim kraljem na čelu u Rijadu, reakcija GCC-a na krizu u Jemenu pokazat će koliko je GCC odlučan da riješi sigurnosne krize u svojoj neposrednoj regiji – predstojeći mjeseci će biti ključni. Ali iscrpljeni neuspješnom vojnom pustolovinom protiv Hutija 2009. godine, Saudijci će oklijevati da ponovo pređu svoju južnu granicu.

Veća je vjerovatnoća da napore predvodi UN, sa Saudijcima na čelu, kako bi se pokušali nagnati Hutiji da ustupe kontrolu nad užarenom situacijom u Jemenu, ali teško da se nešto takvo može desiti bez vojnika na terenu.

Zajednička vojna komanda

Mnogo hvaljena nova zajednička vojna komanda GCC-a koja broji 100 000 ljudi mogla bi biti početak procesa koji će dati GCC-u bolju ekspedicijsku sposobnost, i sasvim sigurno bi pitanje Jemena bilo dosta lakše riješiti da je trenutna vojna jedinica u sklopu GCC-a spremna da završi posao.

Ali brojevi ne znače sposobnost i jasno je da GCC može potrošiti desetke milijardi godišnje na kupovinu vojne opreme, obuku i podučavanje, ali s izuzetkom UAE-a, Zaljevske države gotovo da ne posjeduju sposobnost da djeluju u eksternom i kontinuiranom vojnom sukobu.

Ove godine se GCC-u pruža prava prilika da počne ova pitanja shvatati na pravi način, i pozicionirati izvodive fleksibilne sigurnosne strukture koje pružaju veću radnu autonomiju i odbrambenu sposobnost. 

Iako UAE, Saudijska Arabija i Bahrein daju pozitivan doprinos međunarodnoj koaliciji protiv ISIL-a u borbama iz zraka, ideja da bi snage GCC-a intervenisale u Iraku ili Siriji na terenu u obliku stabilizirajućih misija još je daleko.

Ove godine se GCC-u pruža prava prilika da počne ova pitanja shvatati na pravi način, i pozicionirati izvodive fleksibilne sigurnosne strukture koje pružaju veću radnu autonomiju i odbrambenu sposobnost. Strah GCC-a zbog slabljenja interesa Zapada za ovu regiju do određene mjere je tačan, i ako vakuum nastao zbog manje sigurnog prisustva zapadne sile predstavlja priliku za Iran, onda GCC mora uskočiti i uraditi više. Novac i skupe igračke ne mogu kupiti stabilnost u regiji.

Vrijeme će pokazati da li će se sav novac i priča pretočiti u stvarna sigurnosna rješenja za GCC, ali ukoliko Zaljevske države žele imati ikakvog utjecaja na smjer koji će zauzeti ova haotična regija koju opsjedaju rat i nestabilnost, s promjenama se mora početi odmah. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO