Rasizam cvjeta u nepravednoj ekonomiji

Piše: Lynn Stuart Parramore

Zapanjujući izvještaj Ministarstva pravde o Fergusonu do sada je doveo do zbacivanja gradonačelnika i ostavke šefa policije. Ako ste pratili vijesti, vjerovatno ste čuli neke iskrivljene priče o izvještaju.

Na konferenciji za novinare o izvještaju, odlazeći državni tužilac Eric Holder ispričao je kafkijansku priču o tome kako je siromašna Afroamerikanka koje je ponekad bila i beskućnica, preživjela sedmogodišnju odiseju maltretiranja nakon što je dobila kaznu od 151 dolar zbog parkiranja na pogrešnom mjestu. Provela je sedmicu dana u zatvoru i platila gradu kazne u iznosu od 550 dolara – a u decembru je i dalje dugovala 541 dolar.

„Neobjašnjivo“, prokomentirao je Holder.

No, da li je zaista tako? Možda i nije, ako uzmete u obzir vezu između ekonomske krize i rasnih tenzija.

Ekonomski šokovi

Prema izvještaju Brookings instituta, Ferguson su, kao i mnoge druge zajednice u Americi, pogodili višestruki ekonomski šokovi u posljednjih nekoliko godina, uključujući i nagli porast stope nezaposlenosti, pad prosječne plate za trećinu i povećanje koncentracije siromaštva u siromašnim četvrtima.

Ove trendove potiče politika štednje i deregulacije koja je stvorila ekonomsku nestabilnost u SAD-u, što je rezultiralo ozbiljnijim i češćim ekonomskim padovima koji su ispraznili javne rezerve, povećali nejednakost i pojačali nesigurnost. A to sve potiče rasizam.

Sveopći rat protiv radnih mjesta u javnom sektoru, pokrenut u ime štednje, neproporcionalno je pogodio Afroamerikance. Vjerovatnoća da budu zatvoreni je u 2010. godini za Afroamerikance bila šest puta veća nego za bijelce, no malo je učinjeno da se to riješi.

Naučnici su nedavno pokazali kako loša ekonomija može pogoršati rasne predrasude. David Amodio, profesor psihologije na Univerzitetu u New Yorku i njegove kolege istraživali su da li ekonomska kriza utječe na to kako ljudi doživljavaju rasu.

Proveli su eksperimente u kojima bijelci reaguju na slike lica ljudi čija boja kože varira u rasponu od veoma svijetle do veoma tamne i došli do uznemirujućih saznanja: Kada ljudi misle o ekonomskoj nestašici, veća je vjerovatnoća da će lica Afroamerikanaca vidjeti tamnija i više „stereotipno crna“. To je upravo ona vrsta podsvjesne pristrasnosti koja povećava diskriminaciju.

Kada su u Amodijevom istraživanju bijelci zamoljeni da podijele novac između bijelih i crnih ljudi, oni su manje novca dali pojedincima koji se percipiraju kao tamniji.

Nije teško zamisliti kako ova vrsta fenomena može utjecati na odluke koje se odnose na policiju, politiku, zapošljavanje i tako dalje. Od kada je počela Velika recesija, vidjeli smo veliki broj alarmantnih znakova koji ukazuju na povećanje predrasuda: u mnogim školama se ponovno uvodi segregacija, Afroamerikanci se suočavaju sa velikim brojem prepreka pri glasanju, a politika pozitivne diskriminacije se polako ukida.

Sveopći rat protiv radnih mjesta u javnom sektoru, pokrenut u ime štednje, neproporcionalno je pogodio Afroamerikance. Vjerovatnoća da budu zatvoreni je u 2010. godini za Afroamerikance bila šest puta veća nego za bijelce, no malo je učinjeno da se to riješi.

Ti faktori imaju sinergijske efekte koji kolektivno sprečavaju Afroamerikance da dođu do političke i ekonomske moći. Jedna nedavna studija je pokazala da vjerovatnoća glasanja za Afroamerikance koji su bili u zatvoru, čak i na kratko vrijeme, opada za 22 posto.

Politika straha

Političari koji profitiraju od straha javnosti, predstavljajući sebe kao beskompromisne borce protiv kriminala, za svoj rad budu nagrađeni glasovima na izborima. To rezultira sve većim uznemiravanjem i hapšenjem Afroamerikanaca, što doprinosi njihovom smanjenom političkom interesu i većem siromaštvu.

Ferguson je sada vijest, ali on ne predstavlja anomalija u SAD-u. Pripisivanje rase kriminalu koje puni općinske i državne blagajne, a koje su prazne zbog Velike recesije, dešava se u cijeloj zemlji.

Američka unija građanskih sloboda (ACLU) istakla je slučajeve siromašnih ljudi, većinom Afroamerikanaca, od Georgije do Michigana, koji su žrtve drakonskih kazni čiji je cilj izvlačenje para.

Istraživanje ACLU-a u gradu Ferndaleu u Michiganu otkrilo je da Afroamerikance policija zaustavi u 60 posto slučajeva, iako oni čine manje od 10 posto stanovništva tog grada. Siromašne Afroamerikance kažnjavaju zbog najtrivijalnijih krivičnih djela, kao što je nekošenje travnjaka, a model je isti: zaustaviti, kazniti, zatvoriti, isprati, ponoviti.

Očigledno je da su potrebna rješenja kao što je reforma sudova i smanjenje kazni i zatvorskih kazni za ljude koji ih ne mogu platiti. Ali, rješenja su također potrebna za disfunkcionalnu ekonomiju koja doprinosi tim zloupotrebama.

Svaki političar u Americi koji tvrdi da mu je stalo do sprečavanja rasizma mora odgovoriti na nekoliko jednostavnih pitanja: Da li ćeš tražiti od bogatih Amerikanaca i velikih korporacija da plaćaju porez? Da li ćeš raditi na ukidanju štetnih programa štednje koji prazne gradske i državne budžete? Da li podržavaš ozbiljne kazne za prevarante sa Wall Streeta koji su opljačkali javne prihode i prevarili porezne obveznike da bankarima predaju milijarde dolara? Da li bi odobrio uvođenje fiskalne politike kako bi se stvorila nova radna mjesta, otvorile nove mogućnosti za obrazovanje i obnovila dotrajala infrastruktura? Da li ćeš insistirati na boljim finansijskim regulacijama?

Ako se ne poduzmu ove mjere, nejednakost na rasnoj i nacionalnoj osnovi će se i dalje povećavati, a na kraju će cijela ekonomija patiti, jer žrtve diskriminacije ne mogu doprinijeti ekonomiji, a njihovi smanjeni prihodi koštaju Ameriku milijarde dolara godišnje. Socijalni nemiri će zasigurno eskalirati.

Ako želimo manje rasizma, treba nam manje priče, a više ekonomske pravednosti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera