Hoće li Amerika izgubiti vojnu nadmoć?

Piše: Dan Steinbock

Sjedinjenim Američkim Državama prijeti opasnost od gubljenja vojne superiornosti, iako realnost pokazuje da su američke oružane snage i dalje najnaprednije na svijetu.

SAD ulaže dvostruko više sredstava u istraživačke i razvojne projekte u vojnoj oblasti u poređenju s velikim silama poput Francuske i Rusije, a devet puta više od onoga što u tu svrhu izdvajaju Kina i Njemačka.

Međutim, nastavak tehnološkog liderstva Amerike nije nešto što je i dalje zagarantirano.

Od 2005. godine američko Ministarstvo odbrane smanjuje ulaganja u istraživanje i razvoj za 22 posto. Tako je Kongres 2013. godine, u sklopu dogovora da se izbjegne konfrontacija oko pokrivanja dugovanja, automatski naredio smanjenje ulaganja u vojsku u iznosu od oko 1.200 milijardi dolara.

Činjenica je da je ovakav korak, koji je zahtijevao smanjenje ulaganja u brojne projekte, uključujući i nekoliko istraživačkih inicijativa odbrane, administracija Baracka Obame opisala kao “izuzetno štetan po nacionalnu sigurnost”.

Ukoliko se nastavi erozija odbrambene inovativnosti u SAD-u, posljedice toga neće se osjetiti samo na američkoj odbrambenoj sposobnosti, nego će i cijela zemlja biti izložena opasnosti gubljenja ekonomske inovativnosti i konkurentnosti.

Prepolovljena ulaganja

Budžetska ograničenja nameću neke od najvećih izazova pred naporima koje američka vojna institucija ulaže u svrhu očuvanja svoje tehnološke nadmoći.

Takva situacija najviše je pogodila vojsku i Agenciju za raketnu odbranu, pored toga što su još od 2005. godine ulaganja u istraživanje i razvoj skoro prepolovljena.

Također je uslijedilo smanjenje budžeta za mornarička istraživanja u oblasti naoružanja za 20 posto, dok je Agencija za istraživanje naprednih projekata odbrane – organizacija čiji je zadatak održati vojnu instituciju na tehnološkom vrhu – bila prinuđena smanjiti ulaganja u oblast istraživanja i razvoja za 18 posto.

Čak je i Američka ratna avijacija, koja je u Kongresu tradicionalno imala prioritet po pitanju ulaganja u oblast istraživanja, bilo primorana smanjiti budžet za četiri posto.

Kod raspodjele sredstava, pritisci oko troškova investiranja u velikoj mjeri su povezani s projektima koji obećavaju brze rezultate, što predstavlja pristranost na račun dugoročne inovativnosti, koja može obezbijediti stratešku prednost.

Čak je i Agencija za istraživanje naprednih projekata odbrane postala žrtvom takvog pritiska te se usmjerava prema istraživanjima koja bi mogla pokazati brz napredak.

Da stvar bude još gora, napori koje američke vojne institucije ulažu u oblasti inovacija suočavaju se s mnogim strukturalnim problemima.

Šest decenija pokušaja da se provedu reforme odbrambenih kapaciteta do sada nisu dale rezultate. Najveći dio onoga što vojni sistemi dizajniraju, razvijaju i proizvode realiziraju civilne industrije, no proces donošenja odluka i dalje je čvrsto u rukama vojnih zvaničnika, koji možda nisu u stanju pronaći ispravan balans između smanjivanja troškova i inovacije.      

Slabljenje infrastrukture

Konkurencija unutar i između vojnih službi oponaša ulogu konkurencije u privatnom sektoru, pa je i to pomagalo povećanju inovativnosti.

Međutim, okončanjem Hladnog rata smanjuju se pritisci koji su podsticali instituciju odbrane da stalno ide korak naprijed, uslijed čega je sektor odbrane lišen veoma važnog pokretača za napredovanje.

Osim toga, umanjeni su iznosi za velike kompanije koje rade za Ministarstvo odbrane na projektima istraživanja i razvoja, kada se radi o udjelu u prodaji, otprilike za trećinu u periodu između 1999. i 2012. godine.

Nasuprot toga, američki tehnološki giganti izdvajaju četiri do šest puta više nego što to čine kompanije koje pružaju usluge Ministarstvu odbrane na polju istraživanja i razvoja.

S druge strane, Sjedinjene Američke Države suočavaju se s problemom slabljenja infrastrukture odbrambene vojne industrije zbog sve veće kineske konkurencije i drugih velikih ekonomija u razvoju koje su oslabile američke industrijske kapacitete.

Ovo je ugrozilo sposobnost Amerike da proizvodi sofisticiranije odbrambene platforme u tehničkom pogledu, dok je ranije njihova vojna industrija stvarala novu tehnologiju, poput laserskih uređaja, sistema za globalno pozicioniranje i interneta – što je uveliko pomoglo jačanju američke ekonomije.

Zastava liderstva

Danas postoje veliki izgledi za to da civilna tehnologija ponese zastavu liderstva u većini oblasti. Rezultat možemo vidjeti u povećanju strane konkurencije na međunarodnom tržištu oružja. Činjenica je da američke industrijske kompanije nailaze na sve veću konkurenciju u oblastima u kojima su nekada imali dominaciju – kao što su zračne baze za dronove, nadzor obavještajnih službi i izviđanje, rakete, sateliti – dok niskobudžetne konkurentske firme ostvaruju sve veći udio na tržištu.

U 2013. godini izvoz ruskog oružja premašio je američki za više od dvije milijarde dolara.

Tadašnji ministar odbrane Chuck Hagel najavio je u novembru novu inicijativu “za podršku i jačanje američke vojne domincije u 21. vijeku”.

U vrijeme koje su obilježili rezanje budžeta i promjenjivi strateški izazovi, Hagel se fokusirao na inovacije, pa kaže: “Sve veći finansijski pritisci vjerovatno će ograničiti naše vojne mogućnosti da odgovorimo na dugoročne izazove kroz povećanje naše snage, ili – jednostavnije rečeno – superiornosti u odnosu na potencijalne protivnike u ulaganju u trenutne sisteme. Kao i da prevaziđemo izazove s kojima se suočava naša vojna superiornost, što nam nalaže da promijenimo svoj put u oblasti inovacija, radu i njihovom upravljanju.”

Politika koja ima za cilj povratiti inovativnost u oblasti odbrane i proizvodnje u SAD-u treba osigurati da Washington održi globalno liderstvo u oblasti tehnologije i konkurentnost poslovanja.

Ali, postoji velika vjerovatnoća – iako je to žalosno – da će Hagelov sljedbenik (sadašnji ministar odbrane) otkriti kako sveobuhvatna strategija inovativnosti koju je zamišljao njegov prethodnik neće biti izvodiva u vrijeme koje karakterizira ograničavanje budžeta i automatsko rezanje potrošnje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera