Mišljenja

Budi li se konačno ‘lijena’ Dalmacija?

Turisti se s domaćinima utapaju u tradicionalnoj subotnjoj gužvi na splitskoj Rivi (Pixsell)
Turisti se s domaćinima utapaju u tradicionalnoj subotnjoj gužvi na splitskoj Rivi (Pixsell)

Piše: Damir Petranović

Neiskusnim kontinentalcima ovo doba godine možda izgleda kao bljedunjavi kraj jedne oštre i nemilosrdne zime, neki od njih optimistično priželjkuju prve visibabe i već planiraju duge i opuštene proljetne šetnje mirisnim seoskim stazama, s džemperom lagano prebačenim preko ramena i cvrkutom ptica kao zvučnom kulisom, ali u nekim krajevima ovih dana radi se udarnički.

Vjerovali ili ne, događa se to u “lijenoj” Dalmaciji: zrak je pun prašine zbog grubih građevinskih radova, mješalice rade punom parom, boje se zidovi i kupuje nova posteljina, a najmlađima u obitelji povjerena je komplicirana zadaća sastavljanja online kalendara i oglašavanja po turističkim servisima na internetu.

Zrak je pun prašine zbog grubih građevinskih radova, mješalice rade punom parom… 

Treći mjesec, ožujak, kod Dalmatinaca obično se povezuje s tri snažne “marčane bure”, s vjetrovitim periodima koji bi trebali biti znak da nam slijedi dugo i toplo ljeto. Ali, još više, ožujak je mjesec kada traju pripreme za zimmer frei sezonu. Ono što je Slavoncima proljetna sjetva, Dalmatincima je sređivanje soba i apartmana.

Posljednjih godina Hrvatska se svojski trudi nekako dovući turiste i izvan ljetne špice, pa troši milijune i milijune eura kako bi reklamirala svoje mahom učmale i uspavane sredine, koje vidljivo živnu tek kad na obližnji aerodrom sleti prvi “low cost” avion, i zaspe kad posljednji odleti, tamo negdje potkraj jeseni.

Definicija ‘fjake’

Pravo bogatstvo potrošeno je na međunarodno objašnjavanje čari “predsezone” i “podsezone” na Jadranskoj obali, premda ni domaćinima još nije jasno što bi nesretnici koji zalutaju u naše krajeve ovdje mogli raditi. Zbilja, možda šetati uz more? Brojati brodove i galebe? Promatrati domorce kako uređuju svoje brodove i krpaju fasade? Eventualno možda piti kavu na nekoj pustoj plaži?

Sve te aktivnosti, naravno, imaju svoje čari i svatko tko je jednom navratio do Dalmacije u ovo neturističko doba godine vjerojatno je doživio tu blaženu nirvanu, stanje u kojemu te ne gnjave ni prometne gužve, ni visoke cijene, ni plastične lignje u restoranima, a bogme su i malobrojni turisti znatno tiši i pristojniji od onih koji nahrupe kad se temperature zraka popnu iznad 30 stupnjeva. Ovi predsezonski su, naime, obično zainteresiraniji za kulturu, prave turističke obilaske i, možda, malo noćnog života, ali definitivno ih zanima ono što mi, uz more, držimo za zdravo za gotovo.

Vrhunac fizičke aktivnosti na splitskoj Rivi svodi se na podizanje ruke kako bi se dozvalo konobara.

U gradovima poput Splita tako ćete ovih dana nabasati na strance koji sa zanimanjem prate lokalne običaje, obilaze sajmove i izložbe, zavlače se u najskrivenije zakutke gradskog centra i s domaćinima se utapaju u tradicionalnoj subotnjoj gužvi na Rivi, gdje se vrhunac fizičke aktivnosti svodi na podizanje ruke kako bi se dozvalo konobara. Vidjet ćete goste koji, poput guštera, upijaju prve proljetne zrake sunca i zatrpavaju društvene mreže fotografijama kojima vade mast svojim sunarodnjacima, najčešće na dalekom sjeveru Europe ili Dalekom istoku.

Možda tek eventualno skoče u prohladno more, jer su im kriteriji za ugodnu temperaturu ionako dosta različiti od naših. Ukratko, shvatili su ljudi definiciju “fjake”, dalmatinskog izraza za “psihofizičko stanje uma u kojemu se ne teži – ničemu”.

Šta će Grci i Turci…

Čemu uopće ovaj uvod? Pa, zbog jedne male najave u novinama koja, također, dođe nešto kao vjesnik proljeća, zbog upozorenja turističkih radnika da “Grčka i Turska svojim jeftinim aranžmanima i golemim popustima kradu Hrvatskoj goste”.

Nije to ništa neuobičajeno ili neočekivano: svake godine negdje u ovo doba razglaba se o inerciji hrvatske turističke industrije i maštovitosti konkurenata, koji će za koju godinu valjda još i plaćati da im netko šest mjeseci unaprijed obeća dolazak. Zločesti Grci i Turci vižljavo burgijaju po tržištu i već danas pune one svoje monstruozno velike hotele, domišljaju se raznih akcija kako bi iz godine u godinu nabildali brojke, ako već ne i zaradu.

Grci i Turci vižljavo burgijaju po tržištu i već danas pune one svoje velike hotele.

Prosječan aramžman u špici sezone u ovim zemljama je u prosjeku 200 do 400 eura jeftiniji nego u Hrvatskoj, što nama, dakako, ne pada na pamet: poučeni iskustvom, znamo da naši gosti uvijek nahrle spontano, otprilike u doba kada djeca u Njemačkoj, Češkoj ili Sloveniji zaključe svoju školsku godinu i taman kad se u našim apartmanima postavi novi set posteljine, a isto tako spontano iščeznu kad dođe vrijeme za povratak u školske klupe. Da se valjda nasadimo na glavu i još udeseterostručimo reklamnu kampanju na svim ovim tržištima, došlo bi, možda, još nekoliko obitelji.

A oni drugi turisti, partijaneri, koji odmor provode na relaciji plaža – noćni klub, također, nam posljednjih godina stižu po nekakvoj čudesnoj inerciji, pa još otkrivaju festivale, zabave i događaje za koje malo tko od domaćina uopće zna. Njima nikakve kampanje ni ne trebaju, oni se ionako seljakaju od grada do grada i od države do države po nekom svom rasporedu i ne mare previše za “all inclusive” aranžmane i popuste za duži boravak. Oni su, što bi rekla Jasna Zlokić, “skitnice koje ne drži mjesto”.

‘Tko to more platit’

I zato su grčke i turske prijetnje u Hrvatskoj ovih dana mahom primljene neobično ravnodušno: država je shvatila da – ako želi nastaviti rasti i ostati donekle posebna i očuvana u odnosu na konkurenciju – više ne treba pumpati ljetne brojke, već goste rasporediti nešto ravnomjernije. Rijetko pametan potez, pa makar se na proljeće ili jesen ljudima ne nudilo ništa osim mira, tišine, blagog sunca i tihih večeri. I to ima svojih čari. A i nešto je jeftinije.

Grčke i turske prijetnje u Hrvatskoj ovih dana primljene su neobično ravnodušno.

U idućoj fazi ćemo, kao u slučaju kada se razdragane strance upregne za obrezivanje maslina ili okopavanje vinograda, i proljetno čišćenje i sređivanje apartmana prodavati kao turističku atrakciju. Uz tradicionalnu dalmatinsku uzrečicu ‘tko to more platit’… Pa ćemo jednog dana, možda, ostvariti ideal po kojemu oni niti ne dolaze, nego tek poštanskom uplatnicom šalju svoje pare.

Tako je to kad imaš Bogom danu obalu. Kome se ne sviđa, eno mu Grčka i Turska…

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO