Sirija je mrtva, živjeli Sirijci

Nakon više od 1460 dana krvoprolića, vrijeme je da se promijeni pristup prema humanitarnoj krizi (EPA)

Piše: James Denselow

U protekle četiri godine u Siriji je poginulo više od 220.000 ljudi, a milion ih je povrijeđeno. Procjenjuje se da je do kraja prošle godine državu napustilo otprilike 4,3 miliona Sirijaca – što je jednako cjelokupnoj populaciji Hrvatske – a više od polovine stanovništva ovisi o humanitarnoj pomoći.

BDP Sirije pao je za gotovo 120 milijardi dolara, u 83 posto stambenih objekata je isključena struja i četiri od pet Sirijaca žive ispod granice siromaštva.

Novi izvještaji su pokazali da je prosječan životni vijek Sirijaca skraćen za 22 godine tokom rata, sa 79 godina na 55. Iz organizacije Ljekari bez granica kažu da je od 2500 ljekara, koliko ih je prema procjenama radilo u drugom gradu po veličini u Siriji Halepu prije rata, ostalo njih manje od stotinu.

Kada sam živio u Damasku, sjećam se da sam čuo priču o irskom turisti kojem je ukraden fotoaparat. Policija je provela nekoliko sati ispitujući osumnjičene i fotoaparat je vraćen vlasniku kojeg je policajac uvjeravao kako “ovdje u Siriji nema kriminala”.

Danas oni koji su dovoljno hrabri ili ludi da pređu granicu iz Turske i uđu u državu mogu naići na razapete ljude, rijeke ljude koji bježe da bi se spasili ili oblake dima u daljini izazvane napadima improvizovanim eksplozivnim napravama, koji se dižu iznad razorenih sirijskih gradova.

Novi pristup

Sirija je u svakom smislu, u odnosu na državu kakva je nekad bila, sada mrtva i dok obilježavamo četvrtu godišnjicu najkrvavijeg sukoba u generaciji, vrijeme je da se odabere novi pristup za budućnost.

Fokus se mora preusmjeriti sa budućnosti Assada i relativno minorne, ali veoma profilirane uloge ISIL-a – prema strateškom fokusu na opkoljeni sirijski narod.

Nemojmo zaboraviti da je prosječno vrijeme koje ljudi provedu u izbjeglištvu sada premašilo 17 godina. Imajući to na umu, potrebni su novi načini predstavljanja sirijskih izbjeglica i interno raseljenih koji bi im dali više udjela u odlučivanju o njihovoj budućnosti. U suštini, “treći politički put” koji ne može biti smatran kao isključivo “za” ili “protiv” režima.

Mora se više razmišljati o tome šta znači izgubiti generacije. Polovina dječije populacije u Siriji ne pohađa školu protekle tri godine. Ključne godine u kojima se formira ličnost ova djeca provode noseći se sa gubitkom, nemirom ili čistim užasom.

Susjedne države koje su prihvatile izbjeglice (posebno Liban) strahuju od mogućih posljedica ukoliko njihovi gosti iz Sirije postanu ispolitizirani.

Pa ipak, osnaživanje izbjeglica umjerenih stavova može dati dostojanstvo i udio u odlučivanju sve mnogobrojnijoj dijaspori koju posmatramo kao pasivne primatelje humanitarne pomoći umjesto kao ljude koji imaju pravo izbora u vezi sa smjerom kojim će u budućnosti krenuti njihovi životi.

Ovaj novi pristup stavlja humanitarnu komponentu krize na prvo mjesto. Takav pristup skreće debatu sa naizgled nerelevantnih diskusija o podjeli, cjepkanju ili decentralizaciji na kreiranje sigurnih prostora gdje sirijski narod može ponovno odlučivati o svom životu.

Efikasnija politika

Ukoliko postoji volja da se za to dodijele resursi, moguće je pobrinuti se da se udovolji zahtjevima UN-a, dati susjednim državama podršku koja im je potrebna i preuzeti veći teret onoga što je, sada se već mora priznati, izbjeglička populacija širom Evrope, i šire, koja će se dugoročno zadržati u izbjeglištvu.

Ukoliko se  za ovaj novi pristup osigura samo djelić hitnosti i političkog konsenzusa postignutog na visokom nivou za borbu protiv ISIL-a, može se pojaviti efikasnija globalna politika u vezi sa Sirijom. Pristup koji podrazumijeva da smo SA Sirijcima, a ne za ili protiv bilo koje određene vizije, zahtijeva ozbiljno globalno vodstvo kojeg do sada nije bilo.

Ovo vodstvo, umjesto da isključivo reaguje na mnoštvo kriza koje su se pojavile kao posljedica situacije u Siriji – bilo da je riječ o ekstremistima u Siriji ili stotinama izbjeglica koje umiru dok pokušavaju preći preko Sredozemnog mora – može se fokusirati na proaktivnu i stratešku viziju pružanja podrške ljudima čija je država umrla za vrijeme njihovog životnog vijeka.

Nakon više od 1460 dana krvoprolića, pristup u kojem se prioritet daje bavljenju “krutom politikom” sukoba i diplomatije nije polučio rezultate i u novom pristupu mora se pozabaviti “mekom politikom” humanitarnih posljedica smrti Sirije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera