Da li je Njemačka posljednja šansa za Evropu

Merkel je svjesna da se Nijemci ne mogu više stidljivo povlačiti pred odgovornostima, a Putin je okrenuo leđa Evropi. (EPA)

Piše: Jan Douwe Keulen

Najduže je na čelu jedne vlade u Evropskoj uniji – od 2005. godine – a sada zauzima poziciju neospornog lidera na kontinentu, braneći svoju viziju mirne i stabilne Evrope kroz diplomatsko rješenje. Važna i ključna uloga Angele Merkel u diplomatskoj histeriji je da se spriječi totalni rat u Ukrajini i kreira novu političku stvarnost u Evropi s novom, istaknutom ulogom za Njemačku.

Pojedini posmatrači bili su zatečeni samopouzdanjem i odlučnošću 60-godišnje njemačke kancelarke. “Izgleda kao nova Merkel,” izjavio je jedan TV voditelj. “Govori u ime nove, samopouzdanije Njemačke.”

Berlinski zid je pao zbog volje naroda i vršenjem diplomatskog pritiska, a ne zahvaljujući vojnoj sili.

Merkel, koja je sa sobom povela francuskog predsjednika Francoisa Hollandea na odvojene sastanke s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i ukrajinskim predsjednikom Petrom Porošenkom, zauzela vodeću ulogu na Konferenciji o sigurnosti održanoj u Minhenu, otputovala u Washington na hitne pregovore s američkim predsjednikom Barackom Obamom i položila temelje za samit u Minsku, nedvojbeno je zauzela vodeću ulogu u temeljitim naporima da pobijede pregovori.

Ona čvrsto vjeruje u diplomatiju i međunarodne norme i pravila. Odrasla je u nekadašnjoj komunističkoj Demokratskoj Republici Njemačkoj i zna da je Berlinski zid pao zbog volje naroda i vršenjem diplomatskog pritiska, a ne zahvaljujući vojnoj sili. Ona je, također, pobornica relalpolitike, ako ne i – kako neki kritičari smatraju – pobornica makijavelijanskog pristupa. Merkel je svjesna da Njemačka i većina Evrope nisu spremni – politički, vojno ili psihološki – da uđu u pravi krvavi rat s Istočnom Evropom.

Više nema povlačenja

To je jedan od razloga zašto dodatne pošiljke oružja u Ukrajinu za nju nisu opcija. To nije zato što je ona pacifista. Međutim, Merkel vjeruje da više oružja u rukama Vlade u Kijevu neće promijeniti Putinove ambicije u Ukrajini i da će samo raspiriti krug nasilja i uzrokovati još ljudskih žrtava i patnje.

Zato je Merkel shvatila da nema druge opcije nego da preuzme političku odgovornost na sebe i igra na sve diplomatske karte koje je ranije možda čuvala u tajnosti. Nasuprot Amerikancima, koji se vole hvaliti svojim vođstvom u svijetu, Njemačka nevoljko zauzima poziciju lidera. Iako je u ekonomskom pogledu supersila u Evropi, pokretačka snaga koja stoji iza eura i glavna sila u Evropskoj uniji posebno u pogledu ekonomije i novca, Njemačka je suzdržljivo pristala igrati stratešku ulogu na svjetskoj pozornici.

Za razliku od Francuske i Velike Britanije, koje su često uključene u prekookeanske vojne operacije, njemačka vojska se drži svoje defanzivne uloge u Evropi unutar parametara NATO-a. Nasuprot Francuskoj i Velikoj Britaniji, Njemačka nema predstavnika u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, iako je ova država geografski veća i najmnogoljudnija je u Evropi.

Angela Merkel je shvatila da nema druge opcije nego da preuzme političku odgovornost na sebe.

Međutim, izgleda da je “neprirodna” skromna uloga Njemačke okončana. Merkel je svjesna da se Nijemci ne mogu više stidljivo povlačiti pred odgovornostima svoje moći i njenih posljedica, u političkom ili finansijskom pogledu. S jedne strane, vodeća uloga Njemačke je neizbježna, s obzirom da Brisel nije u stanju formulizirati snažnu opću vanjsku politiku. S druge strane, Putin je okrenuo leđa Evropi. Rusija izgleda provodi geostratešku politiku koja ima neke zastrašujuće karakteristike, one iz 19. stoljeća. U interesu je Njemačke da nađe adekvatan odgovor na ruske ambicije.

Davno je prošlo vrijeme kada se Putin obratio Bundestagu, njemačkom parlamentu, riječima: “Rusija je prijateljska evropska država”, čiji je “glavni cilj stabilni mir na ovom kontinentu.” Prošli su i dani kada je on hvalio demokratiju i osuđivao totalitarizam, izazvavši ovacije publike, u kojoj je bila i Merkel. To je bilo 2001. godine. Rusija 2015. godine brani svog saveznika Bashara al-Assada u Siriji i produbljuje svoju političku i ekonomsku saradnju s Kinom, Egiptom, Turskom i Iranom prije nego s Evropom.

I velika, i mala

Bivši američki državni sekretar njemačkog porijekla Henry Kissinger jednom je za Njemačku rekao da je prevelika za Evropu, isuviše mala za svijet. Sjenka perioda između 1914. i 1945. godine i dalje pomućuje percepciju Njemačke kod mnogih.

Pojedini američki senatori, uključujući i utjecajnog predsjednika Komiteta oružanih snaga Johna McCaida, sugerirali su da Evropljani pod vođstvom Njemačke iznevjeravaju Ukrajinu i da postupci Nijemaca podjsećaju na 30-te godine prošlog stoljeća. Ali, ova jeftina retorika, koja se referira na politike ublažavanja prema nacističkoj Njemačkoj prije Drugog svjetskog rata, nisu dobro prošle u Briselu.

Henry Kissinger jednom je za Njemačku rekao da je prevelika za Evropu, isuviše mala za svijet.

Pa ipak, vodeća je uloga za Njemačku i dalje problematična. Izgleda da ne valja ako Njemačka zauzme vodeću ulogu, a ako ne zauzme – opet ne valja. Historija nikada nije daleko. U baltičkim državama i u Poljskoj, mnogi se sjećaju štetnih saveza između Rusije i Njemačke u prošlosti. U Grčkoj, Italiji, Španiji i Francuskoj mnogi preziru ekonomski i monetarni “njemački diktat”, koji smatraju krutim i arogantnim. U očima svojih kritičara, Njemačka je prevelika i isuviše moćna. Merkel sve to zna, naravno.

Ali, opasnosti koje prijete Evropi, pa i Njemačkoj, isuviše su ozbiljne: rat u Ukrajini, terorizam grupe Islamska država Irak i Levant, Bliski istok u nemirima i Grčka. Trenutno bar, evropske zemlje nemaju alternativu; pa se drže zajedno i daju Merkel šansu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera