Imami u Francuskoj – ideološki štit protiv ISIL-a

Piše: Nabil Ennasri

Francuska je u žalosti. Pogođena krvoprolićem u kojem je smrtno stradalo 129 nedužnih ljudi, a povrijeđeno više od 300, ova država se sada oporavlja od najgorih napada koji su se u njoj dogodili od Drugog svjetskog rata. Budući da je suočena s takvom tragedijom, nacionalno jedinstvo više nije potreba, već imperativ.

Međutim, jedinstven stav koji nacija sa svim svojim komponentama mora izraziti u takvim okolnostima ne bi trebao biti nauštrb odanosti vrijednostima Republike. Prema tome, iako je sigurnost neotuđivo i glavno, isključivo, suvereno pravo države, ona ne bi trebala ugroziti ispoljavanje građanskih sloboda, niti bi trebala ostaviti prostora za izazivanje sumnji u vezi određenog segmenta društva.

Trenutni sigurnosni aparat je sasvim dovoljan.

Ova ravnoteža između sigurnosti i slobode jedan je od glavnih izazova u bliskoj budućnosti. U ovom smislu, vlasti su odgovorne za pregovaranje u vezi tog ishoda, jer način na koji će se situacija razvijati na državnom nivou uveliko zavisi od izbora koji se naprave danas. Dvije odluke koje su nedavno donesene su, međutim, izazvale zabrinutost. Prva je utvrđivanje vanrednog stanja.

U državi koja je nakon 11. septembra 2001. godine izglasala sedam antiterorističkih zakona, u prosjeku po jedan svake dvije godine, naglašavanje promjene sigurnosne politike izgleda kao da je više povezano s političkim pitanjem. Trenutni sigurnosni aparat je sasvim dovoljan i, ako postoji deficit, on se ne ogleda u prirodi zakonskog okvira, već je prije u sredstvima i ljudskim resursima, posebno onima koji su posvećeni misijama nadziranja. Neke organizacije za ljudska prava (kao što je Human Rights League) i neke sudije se već protive ovoj sklonosti da se iskorištava emocija kako bi se opravdala promjena sigurnosne politike.

Za ISIL su ‘nevjernici’

Drugi element koji Vlada pogoršava je pitanje koje se tiče džamija i imama. Ovo je ključno pitanje, budući da 2.500 džamija u Francuskoj predstavljaju okupljališta za većinu muslimanske zajednice. Nekoliko intelektualaca, političara i novinara optužilo je džamije kao centre radikalizacije. Stvarna situacija je takva da nema problema s većinom džamija u Francuskoj. U većini džamija okupljaju se zajednice iz Maroka, Alžira ili Turske.

Dakle, većina govora je kontrolirana. Ima nekoliko selefijskih džamija, o čijim obraćanjima vjernicima se može diskutirati, ali ova obraćanja ni u kom slučaju nisu nasilna. Štaviše, na internetu, ili u svom digitalnom magazinu na engleskom jeziku nazvanom Dabiq, grupa Islamska država u Iraku i Levantu često imame ovih džamija označava kao “nevjernike”.

Jasno je da 2.500 imama pruža prijeko potrebnu podršku strategiji suzbijanja sektaških govora.

Međutim, izjava francuskog ministra unutrašnjih poslova Bernarda Cazeneuvea o zatvaranju džamija u kojima je prisutan radikalan diskurs je, u najmanju ruku, čudna. Uistinu, isticanje da su neke džamije (prema procjenama, njih između 80 i 100, zavisno od izvora) mjesta radikalizacije je prvenstveno nerazumna. Mnogi stručnjaci i izvještaji su pokazali da se mehanizam radikalizacije ostvaruje izvan džamija i da je glavno mjesto ispiranja mozga i regrutiranja internet.

Mnogim posmatračima u Francuskoj također je jasno da 2.500 imama pruža prijeko potrebnu podršku strategiji suzbijanja sektaških govora. Budući da se nalaze na terenu, oni su ti koji prenose poruke nade i kojima se vjernici obraćaju. Slično tome, njih često vide kao ideološke štitove suočene s ISIL-ovom propagandom, i ne samo jedan od njih je u Francuskoj dobio prijetnje smrću upravo zato što oni svojim prisustvom u džamijama i četvrtima sprečavaju širenje ekstremističkih poruka. U konačnici, izgleda da riječi Cazeneuve udovoljavaju medijskoj histeriji u vrijeme kada Vlada želi “lupiti šakom od sto” da bi pokazala javnom mnijenju svoj kapacitet da reagira.

Neshvatljiva akcija

Nakon napada na redakciju lista Charlie Hebdo u januaru, nema nijedne džamije u Francuskoj da nije pod prismotrom ili pomno praćena, bilo kroz nadzor francuskih vlasti ili stranih konzulata. Cazeneuvina strategija je također nesretan primjer te prismotre: saznali smo da su ove sedmice izvršene racije u najstarijoj džamiji u Aubervilliers u Saint-Denisu, kao i u džamiji u gradu Gennevilliers.

Mnogi ovu akciju smatraju neshvatljivom. Zaista, kako neko može pomisliti da bi ovaj vjerski objekat u Aubervilliersu – poštovan i poznat kao mjesto za razmjenu ideja i dijalog s drugim zajednicama – mogao biti korišten kao odlagalište oružja i municije? Slike koje kruže društvenim mrežama naljutile su muslimansku zajednicu, koja pita kako je moguće da se takav napad desio na ovu džamiju, čije su vođe pozvane na prvi Forum za dijalog francuske Vlade s islamom prije svega nekoliko mjeseci.

Moramo uraditi apsolutno sve da izbjegnemo zamku podjele.

U džamiji, naravno, nije pronađeno ništa inkriminirajuće, ali slike ispremetanih knjiga u biblioteci ili oštećenih plafona dokaz su nasilne racije. Ovo je za mnoge pokušaj da se dokaže javnosti kako vlasti neće odustati. Međutim, naravno da se ne može tolerirati ni prihvatiti da se određeni principi poštovanja i dostojanstva mogu pogaziti zarad medijskih izvještaja.

Ako je u trenutnim okolnostima potrebno vanredno stanje, ono ne može opravdati sve. U tom smislu, neophodno je da vlasti razdvoje ova pitanja i prestanu ugrožavati koheziju naše nacije kroz mjere koje su opasne i nepotrebne samo zbog političkih ili izbornih interesa. Time bi se naginjalo ka populizmu i time bi se osnaživali ISIL-ovi ideolozi, čiji je fatalni projekat da istaknu hipotetički progon muslimana kako bi proizveli nove članove. Imamo historijsku šansu. Moramo uraditi apsolutno sve da izbjegnemo zamku podjele.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera