Stipe Petrina – mostaš protiv kuge i kolere

Piše: Damir Petranović

Pasionirani ljubitelji političke kombinatorike i zaluđeni navijači crvenog i crnog tabora u Hrvatskoj ovih dana pomno prate proces sastavljanja nove vlade, trakavicu koja će se već sasvim izvjesno dodatno rastegnuti, jer obje strane snube Most, nezavisnu listu sastavljenu od mahom mlađih i nezavisnih nestranačkih stručnjaka s lokalne razine. Predvodi ih Božo Petrov, psihijatar koji je u malenom Metkoviću doslovno pomeo korumpiranu vlast i u dvije godine koliko-toliko uspio stabilizirati gradić.

Od neizvjesnih parlamentarnih izbora prošlo je samo nekoliko dana, a mediji i dio javnosti – mahom onaj dio navezan na krupni kapital i bankarski lobi – već šire histeriju: ako se nova vlada uskoro ne sastavi, Hrvatskoj slijedi kaos i pakao. Petrovu i njegovoj ekipi, nenaviklima na svjetla reflektora i javni pritisak, vidno je neugodno i dosta vremena trebalo im je samo kako bi se sabrali i objavili da svijet neće propasti zbog par dana pregovora. Makar su svjesni da na njima leži velika odgovornost.

Most je, na prvi pogled, heterogena skupina anonimaca udruženih samo kako bi građanima ponudili alternativu.

Na prošlotjednim hrvatskim izborima, naime, nije pobijedila Hrvatska demokratska zajednica, kako se očekivalo. A ni Socijaldemokratska partija nije izgubila, što je samo nekoliko mjeseci ranije izgledalo kao vrlo realan – dapače, s obzirom na četiri izgubljene godine na vlasti i logičan scenarij. Ostali su neriješeno, a presudnih 19 ruku osvojio je Most, na prvi pogled heterogena skupina anonimaca udruženih samo kako bi građanima ponudili alternativu i nekakav “treći put”. Koji se tradicionalno traži na svakim izborima, dok se brzo nakon njih pretvori u ćorsokak.

Uglavnom, jednako kao što je bilo malo vjerovatno očekivati neriješen ishod između HDZ-a i SDP-a, nakon proglašenja izbornih rezultata jednu bismo činjenicu mogli proglasiti čistim zicerom. Kladioničarskim rječnikom, ne bismo se usrećili kad bismo stavili nešto para na pogađanje tko će biti najmaštovitiji, najkontroverzniji, najprovokativniji i najbučniji hrvatski narodni zastupnik u idućem mandatu. Koeficijent otprilike 1,05.

Hit na internetu i mrežama

Dame i gospodo, ako još niste upoznali gospodina imena Stipe Petrina, vrijeme je da se barem potrudite zapamtiti njegovo ime. Obratite pažnju, bit će vam drago.

Čovjek dolazi iz Dalmacije, iz malenog turističkog mjesta Primošten, a u Sabor se ukrcao upravo preko Mosta Bože Petrova. Na prvi mah ostavlja dojam ekscentrika i neke vrste lokalnog Don Kihota, koji iz teške provincije ispravlja krive Drine i rješava globalne probleme. No, to je vrlo plitko i površno promatranje stvari: Petrina je već danas hrvatski politički fenomen. Koji je sada konačno stupio na veliku scenu.

Petrina je već danas hrvatski politički fenomen.

Postao je načelnik svog Primoštena prije dobrih petnaestak godina i od tada ga najčešće prate pridjevi “kontroverzan” ili “živopisan”. A nije da i sam ne daje povoda: s javnim i državnim institucijama i tvrtkama komunicira narodskim jezikom i dosta prostim rječnikom, pa su njegovi službeni dopisi, u kojima suce i činovnike s pečatom šalje u mjesto pečata pravi pravcati hit na internetu i društvenim mrežama.

Otvoren, iskren i drzak, Petrina bi se mogao opisati kao hibrid zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića (jer je populist), bivšeg splitskog gradonačelnika Željka Keruma (jer je prost i neotesan) i Franje Tuđmana (jer su mu usta puna Hrvatske).

Samo što ovo posljednje on shvaća potpuno suprotno od hrvatskih konvencija, pa je jedini lokalni šerif koji je ukinuo naziv “Ulica Franje Tuđmana”. Jer je, kaže, upravo prvi hrvatski predsjednik upropastio domovinu.

‘Nama Hrvatima svi su loši’

Stipe Petrina na lokalnim izborima osvaja i po 70 posto glasova, “jer narod nije glup”, jednom je čak pokrenuo akciju kolektivnog neplaćanja televizijeske pretplate – jer upravo Hrvatska radio-televizija njemu ne plaća najam za općinsko zemljište na kojemu stoji odašiljač – i u tome je uspio, a vrhunac mu je, ipak, obračun s kompletnim pravosuđem.

On, naime, u svakom trenutku vodi barem nekoliko procesa, mahom bizarnih, koje dodatno začinjava pismima u kojima suce i odvjetnike, pa čak i zapisničare, proglašava “korumpiranim kretenima”, “đubradi”, “kravama” i “smradovima”. Što je samo manji dio korištenog vokabulara, probrali smo onaj najpristojniji.

Uspio je pobijediti Republiku Hrvatsku pred Europskim sudom pravde i, umjesto četiri mjeseca zatvora, dobiti 7.000 eura.

A opet, u jednom je postupku uspio pobijediti Republiku Hrvatsku pred Europskim sudom pravde i, umjesto četiri mjeseca zatvora, dobiti 7.000 eura. Takav je Petrina: zbilja živopisan, lak na jeziku i čestto nepovezan, ali u cijeloj toj bujici bizarnosti, uvreda i optužbi često se može pronaći smisao i logika. Samo ako ste dovoljno strpljivi i sposobni sve to sistematizirati.

“Nama Hrvatima svi su bili loši: i Mađari, i Mlečani, i Austrijanci, i Nijemci, i Talijani, i Srbi… A evo, sad smo sami. Pa nije nam beogradska čaršija napravila dug od stotina i stotina milijardi kuna…”, kazat će kad se povede rasprava o javnom dugu.

“Apsolutna vlast apsolutno kvari ljude, a sudovi u Hrvatskoj danas je apsolutno imaju”, dodat će kad treba kazati koju o pravosuđu i potrebi njegove temeljite reforme.

Narodski, ali i prosto

“U proračunu imam tri milijuna eura, a to je samo četiri posto od onoga što se zaradi. I svejedno sam preporodio Primošten. A da mi je 75 milijuna eura, napravio bih od njega Monte Carlo”, opisuje svoj rad na lokalnoj razini i Hrvatsku koja ima Zagreb kao glavu i zakržljale udove na sve strane.

Uglavnom, Hrvatima, sitim vječitih podjela na ustaše i komunjare, očito je dobro legao taj Most, a u sklopu njega i Stipe Petrina – čovjek na čijim jumbo-plakatima je stajalo da su HDZ i SDP “isto sr…, drugo pakovanje”. Čovjek koji im je plastično objašnjavao da je izbor između njih jednak biranju hoćete li ispiti cijankalij (HDZ), pa ćete odmah umrijeti, ili SDP-ov otrov za miševe, koji će vas ubijati sustavno i polako.

Most je, zajedno s Petrinom, ključan faktor bez kojeg nema buduće vlasti.

“Ma, to su kuga i kolera”, opisat će ih u finišu kampanje.

Sada, kad je izborna histerija ustupila mjesto kombinatorici i pregovorima, slučaj je htio da je upravo Most, zajedno s Petrinom, ključan faktor bez kojeg nema buduće vlasti. Što znači da će se morati odlučiti između kuge i kolere. Kako god bude, bit će zabavno. Narodski, ali i prosto. Dalmatinci teško znaju drugačije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera