Predsjedničke maštarije na Facebooku
Piše: Damir Petranović
Dosta je zabavno u ovo predizborno vrijeme pratiti profile naših političara na društvenim mrežama i platformama, gledati kako se nemaštovito trse progurati svoje umotvorine u virtualni svijet i kako beznadno neduhovitim objavama pokušavaju navodno motivirati birače da, eto, na taj sudbonosni dan prepoznaju baš njihovu genijalnost, društvenu odgovornost i vizionarstvo.
Ukratko, u tih par tjedana prije izbora pristojnom čovjeku najbolje je izbjegavati Facebook ili Twitter, ako već nema želudac solidne izdržljivosti.
Primijetili ste već, pretpostavljamo: sve pršti od dosadne i plitke propagande, parola, slogana i zastava, upakiranih u celofan idolopoklonstva i tolike količine patetike da ti na kraju dođe žao tog nesretnika. Ne znaš više širi li nesretnik stranačke objave samo zato što svom krugu (opet stranačkih) prijatelja želi dokazati pravovjernost i srčanost, ili je jednostavno priglup, smanjenog intelektualnog kapaciteta da baš vjeruje u te budalaštine. Kako god, bude ti neugodno kad gledaš sve te zamjenike pomoćnika tajničkih asistenata iz nekih općinica koje ni u najluđim snovima ne biste znali locirati na karti, kako zaljubljeno objavljuju fotografije sebe i stranačkog šefa snimljenih u nekakvom hodniku, pred zahodom.
Ili kako ushićeno objavljuju da će nakon izbora pasti porezi i rasti plaće, da će kuće biti od čokolade i prozori od marmelade. Osim ako se vlasti dočepaju oni drugi, zločesti, koji na umu imaju jedino razgradnju cijele države i uništavanje svakog traga ljudskog postojanja.
Politički spam
Pasionirani korisnici društvenih mreža u Hrvatskoj ovih dana trebaju imati ghandijevske živce kako bi razabrali sav taj politički spam od uobičajenog sadržaja – obiteljskih portreta, pijanih ‘selfija’, viceva, igrica i nešto ozbiljnijih, mahom aktivističkih objava društveno angažiranih prijatelja. Facebook je, naravno, posljednjih godina postao platforma za paralelni virtualni život i svašta se ondje može pronaći, osoba koja ondje ne egzistira može se komotno proglasiti niškoristi i bijednikom kojega treba odstraniti i iz fizičkog života.
I tako, postoje ondje i pravi, profesionalni političari. Što su višeg ranga, to im stranice izgledaju ozbiljnije i profesionalnije: rječnik je služben, rečenice oprezno sročene, ton diplomatski, a stil gotovo pa nepostojeći. Obično nam njihove face iskaču tamo negdje sa strane, a ozbiljno ih prate tek vjerni fanovi i novinari. Čisto radi posla.
U normalnim okolnostima, dakle kada izbora nema na vidiku i kada se još nisu probudili svi oni pusti ‘spavači’ – za koje ste već zaboravili da ih imate negdje na popisu prijatelja – lajkanje političkih opcija dođe nešto kao kada na svom zidu držite omiljeni nogometni klub, Davida Bowieja ili Čokolino; eto, da ste u toku što se s njima događa.
Djelo savjetnika
I sve je, barem što se Hrvatske tiče, ovih dana uprskala predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Taman kad su političari olakšali posao i narodu i medijima, pa isprofilirali Facebook kao nešto slično svojoj oglasnoj ploči – da, naime, sigurno i pouzdano možeš doznati što misle o svakoj prokletoj dnevnopolitičkoj glupariji – ona je uklizala u teren i sve rasturila.
Za neupućene, stvar se može opisati u dvije rečenice: najprije je – u skladu sa svojim već otvorenim i dosta nepriličnim sudjelovanjem u HDZ-ovoj predizbornoj kampanji – oplela po SDP-ovom ministru unutarnjih poslova Ranku Ostojiću, pa je baš preko Facebooka najavila da će riješiti te probleme s izbjeglicama čim joj se dadu veće, valjda tuđmanovske ustavne ovlasti.
A onda je, kada se ispravno protumačilo da javno mašta o pravom pravcatom državnom udaru, objasnila da se radilo o ‘ironiji’ koju ne bi trebalo shvatiti ozbiljno jer, eto, izrečena je ”preko Facebooka, a ne službenih kanala”. Makar upravo na njenom profilu stoji da se radi o ”službenoj stranici Predsjednice Republike”.
Malo je sličnih primjera nesnalaženja i vrludanja, teško će se pronaći sličan samoubilački potez kada se šef jedne države za svoj gaf pokušao opravdati da je izrečen valjda na nekom dječjem rođendanu, u pauzi između razmjenjivanja sličica i igranja klikerima.
Naravno, svaka ovako vesela priča ima i svoj logičan nastavak, pa se ispostavilo da sama Kolinda Grabar-Kitarović nije osobno ni sastavila ni objavila spornu najavu puča – jer se, naime, upravo tih dana nalazila u posjetu prijateljskoj Kini i kojoj je Facebook, pogađate, zabranjen. Onda su novinari otkrili da je sve djelo jednog njenog razigranog savjetnika dosta mutne prošlosti, pa je uslijedio gotovo otvoreni val pritiska na novine i vrlo gromoglasna šutnja i autocenzura.
Sve se, uglavnom, pomelo pod tepih i ostao je samo jedan mali upitnik. Zašto, dovraga, ako se već ne radi o ozbiljnim komunikacijskim platformama, jedna predsjednica ondje uopće ostavlja svoje ironične ali vrlo seriozne maštarije? Ne bi li bilo lijepo kada bi se zajedno sa svojim političkim kompanjonima, ali i suprotnom stranom, jednostavno povukla s Facebooka, pa nam ostavila barem mali kutak u kojemu nam političari neće iskakati iz paštete?
Eto vidite kako to izgleda, samo s nešto izmijenjenim ulogama: Kolinda Grabar-Kitarović o ozbiljnim stvarima na neozbiljnom mediju, a mi o neozbiljnim utopijama na sasvim ozbiljnom portalu.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera