Život od kredita do kredita

Piše: Mladen Mirosavljević

Vlada entiteta Republika Srpska donijela je odluku da se kreditno zaduži nešto više od 514 miliona konvertibilnih maraka, kod investicionog fonda Global Bancorp Commodities and Investments, registrovanog u gradu Sarasota na Floridi (SAD) u aprilu prošle godine, a čiji je predsjednik navodno Rus Aleksander Vasilijev.

Rok otplate kredita je tri godine od dana povlačenja svake tranše, sa odgodom plaćanja na tri godine uz mogućnost odgode na još tri godine uz fiksnu kamatnu stopu od tri odsto.

Predsjednik Republike Srpske je objelodanjujući kreditni aranžman, ocijenio da je ovo novo zaduženje „veoma dobar aranžman i potvrda da kreditori imaju povjerenja u Republiku Srpsku, te da će omogućiti likvidnost i finansijsku stabilnost Republike Srpske i prioritetno- isplatu plata i penzija“ kao i da će ovim parama biti omogućena i naredna proljećna sjetva. Dodik je građanima uputio umirujuću poruku da sljedeće tri godine koliko traje grejs period o njemu i ne razmišljaju, kao što, izgleda, neće ni vlast.

Ali zato hoće opozicija koja se upravo nada osvajanju vlasti na narednim izborima u Republici Srpskoj i nimalo ju ne raduje činjenica da osvajanjem vlasti može zateći samo opustošenu Republiku Srpsku u svakom pogledu. Zato i ne čudi izjava lidera Narodne demokratske partije i bivšeg predsjednika Republike Srpske Dragana Čavića koji je najavio da će opozicija najvjerovatnije pokrenuti krivičnu odgovornost protiv nadležnih u Vladi zbog prihvatanja zaduženja bez odluke Narodne skupštine.

Ranijom Odlukom Narodne skupštine budžet se ove godine dugoročno može zadužiti najviše 281,5 miliona konvertibilnih maraka, a Republika Srpska se već zadužila obveznicama za 165 miliona maraka. Inače vanjski dug BiH u posljednjih sedam godina povećan je za 89,5 odsto i sada ukupan dug BiH iznosi 5,87 milijardi evra.

Tajnoviti aranžman

Priča o novom kreditnom zaduženju Republike Srpske je zanimljiva iz više razloga. Ne ulazeći u analizu da informaciju o kreditnom zaduženju, mimo odobrenja Narodne skupštine, nije objelodanila predsjednica Vlade Željka Cvijanović, nego predsjednik entiteta, što inače nije njegova ustavna nadležnost, nameće se logično pitanje na kakve je sve aranžmane spremna entitetska vlast da bi izbjegla finansijski kolaps. Zanimljivo je i pitanje koja je to cijena po same građane i entitet opstanka na vlasti sadašnje koalicije i kakve će biti dugoročne posljedice njenih poteza.

Naravno, logično je i pitanje iz kojih će se izvora vraćati krediti kada privreda postoji samo u naznakama kada se više nema šta i od koga uzimati i kada se smanjuje i broj preduzeća i broj stanovnika u ovom entitetu, a sistemske probleme niko i ne pokušava rješavati.

Ključni problem Republike Srpske, pa i BiH, je ogroman pritisak direktnih poreza na cijenu rada. Nenormalno je opterećenje poreza i doprinosa na radničke plate koji direktno opterećuju plate kao i porez na kapital odnosno opterećivanje dobiti i dividende (u Republici Srpskoj 10 plus 10 odsto).

Katastrofalno je da se od prodaje kapitalnih investicija finansira pokrivanje deficita a ne služe za investicije, a visoki deficiti budžeta dugoročno smanjuju nacionalnu štednju i domaće investicije. Zbog ogromne administracije, koja je u potpunoj nesrazmjeri sa veličinom zemlje i njenom privredom BiH godišnje nedostaje 600 do 700 miliona maraka. Uopšte, stiče se utisak da i BiH i Republika Srpska žive od kredita do kredita o čijem vraćanju zasada niko i ne razmišlja, ostavljajući ih u amanet budućim generacijama.

‘Prijateljski uslovi’

Predsjednik Dodik tvrdi da „nema potrebe da se diže galama. Tim novcem ćemo samo vratiti dosadašnje nepovoljne kredite“ kao i da taj novac neće biti iskorišćen za dokapitalizaciju Banke Srpske, ali da za ovu banku, koja je pred kolapsom, šansa još nije izgubljena.

Dodik pri tome nije bio uvjerljiv u obrazloženju o kakvom se fondu i aranžmanu radi osim da je kreditor, iako osnovan prošle godine „referentan i vrlo potentan da daje kredite, što je pokazao u predhodnom periodu“, pa ma šta to značilo.

O kakvom se kreditoru radi nije znala, ili nije željela da kaže, ni predsjednica Vlade Željka Cvijanović, kada su je to pitali narodni poslanici na skupštinskom zasjedanju 20. oktobra.

“Evo ja baš sad ne znam da vam kažem i neću da vam kažem”, rekla je Cvijanović na uporno insistiranje novinara o imenu direktora fonda kod kojeg Vlada treba da zaduži Republiku Srpsku. “Imamo provjereno kako se zove direktor i taj fond i vodili smo razgovore nekoliko mjeseci”, rekla je ona. Dodala je da su u pitanju povoljne kamatne stope tog zaduženja i da bi to dobili samo pod onim što se zove “prijateljski uslovi”.

Upravo ti „prijateljski uslovi“ pokrenuli su čitav val špekulacija. Ko to, i zašto, tako voli Republiku Srpsku, a naročito u svijetu finansija, da je tako „prijateljski raspoložen“. I, kako obični građani, koji grcaju u dugovima, u sopstvenoj zemlji ne mogu da dobiju „prijateljske uslove“ u bankama koje, što se tiče vlasti, mogu prema njima da se ponašaju kako im se prohtije. I da li je ustvari u pitanju „politički kredit“ plasiran preko floridskog fonda. Kako mi možemo očekivati da ova Vlada ima kompas, kada kompas nema prva među njima Željka Cvijanović, naveo je Dragan Čavić uporedivši je „s brodom koji ne zna gdje ide i koji će potopiti Republiku Srpsku“.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera