Mišljenja

Podobni na državnim jaslama, stručnjaci odlaze iz Srbije

Srbiju godišnje napusti 32.000 stanovnika (Getty Images)
Srbiju godišnje napusti 32.000 stanovnika (Getty Images)

Piše: Goran Stanković

Poslednjih meseci srpska i svetska javnost zaokupirana sve većom migracijom ljudi iz ratom zahvaćenih područja. Ovi ljudi koji su se našli u nevolji spašavaju živote i traže mesto gde će moći da rade i žive u miru. Nažalost, i Srbija je suočena sa priličnim brojem građana koji svake godine odlaze iz zemlje, u potrazi za sigurnijim i boljim životom. Ako se bolje zamislimo, željene destinacije u kojima bi nastavili život se uglavnom poklapaju sa onima koje biraju emigranti koji ovih dana prolaze kroz Srbiju.

Srbiju godišnje napusti oko 32.000 stanovnika. Ono što možda još više zabrinjava je da, osim onih koji svake godine odlaze, postoji i jako veliki broj ljudi veoma različitih struktura koji bi odmah napustili zemlju, samo ako im se za to ukaže prilika. Medicinski radnici sve više napuštaju zemlju opterećeni teškim uslovima za rad i jako malim platama. To potvrđuje i podatak da je u kratkom roku više od 2.000 medicinskih radnika zatražilo pripremnu dokumentaciju za odlazak u inostranstvo.

Pre otprilike 40 godina iz bivše Jugoslavije je otišao veliki broj radnika u potrazi za boljim životom, mahom u zemlje Zapadne Evrope. Ipak, treba podsetiti da su to većinom bili ljudi sa nižim kvalifikacijama, koji su popunili tada sve veću tražnju zapadnih zemalja za novom radnom snagom. Danas smo suočeni sa tim da sve veći broj ljudi sa višim obrazovanjem napušta Srbiju. Takođe je primetan veliki broj ljudi koji imaju višegodišnju karijeru u svojim profesijama i sada, kao oformljeni stručni kadrovi, odlaze u druge zemlje, jer im je ovde egzistencija svedena na minimum.

Jeftina radna snaga

Čak su i neki naši političari koji vode državu, bez nekog većeg promišljanja o tome šta govore, u pregovorima sa stranim investiorima kao komparativnu prednost Srbije hvalili jeftinu radnu snagu. Svetska privreda je takođe suočena sa izazovima i problemima koje je donela ekonomska kriza. Ali, u Srbiji se jedan broj ljudi “lepo” snašao, našavši uhlebljenje u državnoj administraciji, i sa velikim i sigurnim platama postiže standard kakav ne postoji ni u razvijenijim zemljama. Država priprema otpuštanje oko 9.000 radnika iz državne administracije, što je dobar korak, ali daleko od potrebnog.

Srpska privreda jednostavno ne može da uposli veliki broj stručnih ljudi koji bi da započnu neku karijeru. Samo je grad Sombor izgubio oko 11.000 građana (od 2002. do 2011. godine), što je ogroman broj za grad koji, prema popisu iz 2011. godine, broji 48.000 stanovnika. Nekoliko godina unazad, jedan privatni univerzitet u Beogradu je kao reklamni logo isticao da sa diplomom tog fakulteta diplomac odmah može da ide u inostranstvo. Izgleda da je srpska javnost već nekako naviknuta na ovaj status države.

Neke stvari su dobile nove dimenzije, tako da se nekada prilikom odlaska u inostranstvo računalo na to da će se više raditi, ali i bolje zaraditi. Ali, sada smo suočeni sa iznenađujućim brojkama, koje govore da se u Srbiji radi više nego u zemljama Evropske unije. Broj radnih sati za jednu sedmicu u EU iznosi 39,5, a u Srbiji 42,7, navodi dnevni list Politika. U isto vreme jedan broj nepotrebno zaposlenih u državnoj administraciji uspeva da obori sve rekorde u kratkom zadržavanju na poslu, pa je tu poređenje sa zemljama EU-a izlišno.

Povratni talas

U prethodnim vremenima su pasivniji krajevi više bili pogođeni odlaskom ljudi, ali čini mi se da se sada izgubila ta podela. Migracije ljudi su uvek postojale i nekada su bile uslovlejne novim poslovima, tehnologijama ili tržištima, pa se to ne mora uvek nužno smatrati negativnom pojavom. Razmena stručnih kadrova takođe dovodi do razmene znanja i iskustava. Ali, trenutno stanje u srpskoj privredi je prilično haotično i ne stvara se dobar ambijent koji bi omogućio privrednicima da rade i razvijaju svoj posao bez političkih veza. To, naravno, dovodi do stagnacije privrede, tako da se i oni mladi ljudi koji bi inače želeli da rade u svojoj državi odlučuju na odlazak u inostranstvo.

Šezdesetih godina prošlog veka bivša Jugoslavija je, osim migracije prema inostranstvu, bila suočena i sa migracijom seoskog stanovništva prema regionalnim centrima. To je bila pojava koja je bila uslovljena i procesom industrijalizacije tadašnje države. Sada smo se suočili sa problemom da se i gradovi poput Kraljeva napuštaju baš onako kako su se tada napuštali ruralni krajevi. Naravno, postoji i povratni talas onog dela stanovništva koji je na Zapadu stekao penzije.

Sve ovo ne mora baš ovako da izgleda, a uvođenjem reda u privredu se može zadržati veliki broj ljudi koji ovde vidi svoju budućnost.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Srpska dijaspora je u prosjeku osam godina mlađa od onih koji ostaju u zemlji. Bez državne strategije kako zadržati mlade i vratiti one koji su otišli, Srbiji prijeti daljnje starenje stanovništva. U okviru serijala Gastarbeiter Ausweis, koji se bavi migracijama iz balkanskih država, reporter Dragan Stanimirović razgovarao je sa mladima od Kraljeva do Sombora o […]

Više iz rubrike Piše
POPULARNO