Okupirani grad i dokinuta fetva o Al-Aqsi

Piše: Muhamed Jusić

Iyad Madani, generalni sekretar Organizacije islamske saradnje, druge po članstvu međunarodne organizacije nakon Ujedinjenih narda, koja broji 57 zemalja, posjetio je (5. januara 2015. godine) svetu džamiju Al-Aqsa u Jerusalemu i pozvao muslimane da ga slijede, da počnu “masovnije posjećivati ovu džamiju i tako pojačaju palestinske aspiracije prema tom svetom mjestu”. Posjeta je uslijedila nakon što je Organizacija u junu prošle godine proglasila Jerusalem “Prijestonicom islamskog turizma za godinu 2016. godinu”.

Treća najsvetija džamija u islamu i jedina uz one u Meki i Medini koje je Poslanik Muhamed, a.s., preporučio da se hodočaste ili ono što je u jevrejskoj tradiciji Brdo hrama, na kojem je stajao Solomonov hram prije nego su ga porušili Rimljani, zasigurno je politički i sigurnosno jedna od “najneurotičnijih tačaka” na svijetu. Zato i ova posjeta ima simboličnu vrijednost i sa sobom nosi brojne, prije svega političke, ali vidjećemo to, i drugačije poruke. Svjetski mediji su, prije svega, primijetili kako ona dolazi u vrlo delikatnom trenutku, kada je palestinsko-izraelski mirovni proces došao u ćorsokak i kada su Palestinci diplomatskom kampanjom napravili nekoliko samostalnih koraka ka priznanju države Palestine u granicama od 1967. godine bez ranije postignutog dogovora ili bilo kakvog mirovnog aranžmana s Izraelom.

Zajednička poruka

Analitičari nisu mogli a da ne primijete kako je Iyad Madani kompleks Al-Aqse obišao u pratnji jordanskog ambasadora i palestinskih zvaničnika. A upravo je Jordan država koja je u Vijeću sigurnosti UN-a u ime Palestine podnijela neprihvaćenu rezoluciju čiji je cilj određivanje roka za okončanje izraelske okupacije. Prema toj rezoluciji, Istočni Jerusalem trebao bi biti glavni grad buduće palestinske države.

“Posjeta je simbolična i zbog toga što su Organizacija islamske saradnje, Palestinci, Jordanci i Saudijci poslali zajedničku poruku međunarodnoj zajednici u kojoj podržavaju takvu ideju”, javila je izvještavajući o ovoj posjeti novinarka  Al Jazeere.

Međutim, ova posjeta nosi još neke poruke, koje nisu ništa manje značajne. Jedna od njih je ta što je ovim potezom i pozivom muslimanima da posjećuju sveta mjesta u Jerusalemu prekršena fetva kou su izdali i promovirali neki muslimanski vjerski krugovi, a kojom se zabranjuje posjeta džamiji Al-Aqsa dok je on pod okupacijom i dok to zahtijeva traženje saglasnosti Izraela.

Zagovornici ove fetve, ili šerijatsko-pravnog stava po nekom pitanju, takav su stav pravdali tvrdnjom da bi dolazak u svetu džamiju dok je pod okupacijom predstavljao priznanje Izreala kao države i njihove okupacije palestinske zemlje, što bi u konačnici vodilo normalizaciji odnosa s državom koju oni smatraju stranim tjelom u arapskom okruženju. Tu normalizaciju odnosa s Izraelom u arapskom svijetu nazivaju ‘et-tatbi’ i do sada su je organizacije bliske Muslimanskoj braći i arapskim nacionalističkim pokretima, ali ne samo oni, smatrali veleizdajom. Nekoliko arapskih parlamenata je čak donijelo rezolucije kojima se osuđuje svaka normalizacija odnosa s Izraelom ili bilo kakav oblik naučne, kulturne ili bilo kakave druge saradnje.

Danas je sve kraća, ali ipak duga lista većinski muslimanskih zemalja u koje ne možete ući ako u pasošu imate izraelsku vizu ili pečat njihove granične policije. Građani Saudijske Arabije iz koje dolazi i sekretar Madani i gdje se nalazi sjedište Organizacije islamske saradnje moraju se prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanja pasoša obavezati da neće putovati u nekoliko zemalja, među kojima i Izrael.

Judizacija Istočnog Jerusalema

Niko još ne zna znači li to da će se ove politike sada preispitati, odnosno da li će muslimani koji poslušaju novi poziv i “novu fetvu” i dalje imati problema prilikom povratka u svoju domovinu, ili ako se odluče putovati u neku od članica OIC-a. Ustvari, postoji još jedno čitanje čitavog događaja.

Najglasniji zagovornik i ideološki tvorac spomenute fetve je egipatski šejh Jusuf al-Kardavi, povezan s pokretom Muslimanska braća, koji se, nakon vojnog puča u Egiptu, našao u nemilosti svih onih centara moći koji su odlučni da ne dozvole političkim snagama povezanim s idejama tzv. političkog islama da dođu na vlast nakon Arapskog proljeća. Taj progon je kuliminirao nedavnim raspisivanjem crvene INTERPOL-ove potjernice za njim, izdate na zahtjev Egipta, koji ga tereti za “kriminalne radnje i pomaganje pri bijegu zatvorenika i druge nezakonite radnje”.

Zato se ovaj potez može shvatiti kako još jedan udarac na samog Kardavija, Svjetsku uniju islamskih učenjaka, kojom on predsjedava, ali i na sve one koji dijele takvu viziju rješenja problema arapskog i muslimanskog svijeta, pa tako i palestinskog pitanja. Mnogi su ovu fetvu već odavno, naročito među stanovnicima Jerusalema, kritizirali kao kontraproduktivnu.

Ipak, mnogi smatraju da poziv da se ona ne poštuje nije trebao poslati poruku samo Izraelu, nego, prije svega, onima okupljenim oko ideja Muslimanske braće, te da im se poručuje kako njihova vizija rješenja palestinskog pitanja više nije aktuelna i da oni više nisu faktor u ovom procesu. U tom smislu, bitniji je poziv sekretara Madanija nego sama posjeta.

Madanijev prethodnik, Turčin Ekmeleddin Ihsanoglu, također je posjetio Jerusalem i složio se sa stavom predsjednika Mahmouda Abasa da bojkot šteti Palestincima, ali nije otvoreno pozvao muslimane da slijede njegov primijer. Šta će novi pristup ponuditi, ako išta, tek treba da se vidi.

Ipak, šta god Arapi i međunarodna zajednica poduzimali ili ne poduzimali, malo šta će promijeniti trenutnu politiku Izreaela, ne samo prema Jerusalemu, nego i prema Palestincima. Nastavit će se judizacija Istočnog Jerusalema, njegovo okruživanje jevrejskim doseljeničkim naseljima i otimanje arapskih kuća i imovine raznim pravnim peripetijama i malverzacijama.

Svako malo će u dvorište džamije i nju samu nastaviti upadi ultradesničarskih izraelskih skupina i političara. Restrikcije na to ko i kada može klanjati u džamiji će se nastaviti. Izrael, koji već dugo poznaje samo argument sile, ne ostavlja nikakvu opciju Palestincima osim beznađa.

Kada se odluče boriti silom kao u Gazi, šalju im poruku da će čitav narod platiti visoku cijenu. Kada, pak, odluče mirnim putem i u skladu s međunarodnim pravom zaštiti minimum svojih državnih i nacionalnih prava koja su im okupacijom i ratom otuđena, kao što čini administracija predsjednika Abbasa na Zapadnoj obali, ne prolaze ništa bolje.

Američki veto

Još jedan pokušaj da se Izrael obaveže na povlačenje sa okupiranih teritorija (barem onih okupiranih 1967. godine) nije prošao zbog američkog veta u Vijeću sigurnosti UN-a. Kada je palestinska samouprava zatražila članstvo u Međunarodnom krivičnom sudu, kako bi mogli tužiti Izrael za ratne zločine, Izrael je uzvratio blokiranjem miliona dolara prihoda od poreza koje ta zemlja ubire u ime Palestinske samouprave. I tako dalje.

Zato će i dolazak ili nedolazak muslimanskih hodočasnika u Al-Aqsu teško šta promijeniti u konačnom statusu ovog grada. Prije će se to pitanje, kao i čitavo pitanje Palestine do sada, koristiti za unutarmuslimanska i unutararapska politička, vjerska i ideološka previranja.

Davno su rekli da oni koji vladaju Jerusalemom vladaju svijetom i da je to tako još iz drevne historije. Ako želite znati koja imperija, civilizacija ili savez dominira svjetskom historijom, pogledajte da li se u njenim granicama ili granicama utjecaja nalazi Al-Quds. Jerušalajm ili Ûrshalîm, u svakom od svojim etimološkim korijenima još od kada su ga ustanovili drevni Kanaanci nosi značenje mira, ali će proteći još puno vode rijekom Jordan prije nego on usitinu postane gradom mira, a ne plijenom oko kojeg se krv prolijeva. I to ko sa muslimanske ili arapske strane predvodi tu, nazovi, borbu nije nebitno, kao ni to ko ima mandat time se baviti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera