Njemački islamofobi – pokret ili populisti?

Piše: Paul Hockenos

Nijemci su se u mnogim gradovima širom Njemačke mjesecima okupljali ponedjeljkom navečer kako bi se suprotstavili navodnoj islamizaciji Njemačke. Raširena i donedavno nepoznata grupa sa sjedištem u Drezdenu, gradu na istoku Njemačke, pod nazivom Patriotische Europaer gegen eine Islamisierung des Abendlandes (Patriotski Evropljani protiv islamizacije Zapada – PEGIDA), predvodi ova okupljanja.

Protesti u Drezdenu, na kojima je jedne večeri prošle sedmice učestvovalo 17.500 ljudi, najveći su antiislamski protesti u Evropi. Ovi protesti su posebno uznemirujući zato što su, sve donedavno, antiislamske predrasude u Njemačkoj bile relativno skrivene, za razliku od drugih evropskih zemalja, poput Francuske i Velike Britanije. Ali, to se dramatično primijenilo u 2014. godini.

Ovi protesti su posebno uznemirujući zato što su, sve donedavno, antiislamske predrasude u Njemačkoj bile relativno skrivene.

Protesti u Njemačkoj duboko su uznemirujući, ali ne zato što postoji mogućnost da ove snage dođu na vlast, kao što su nacisti ili stranke krajnje desnice u koalicijskim vladama u drugim evropskim zemljama došle 1930-ih godina. Ove struje ne privlače većinu Nijemaca i glavne stranke ne žele sarađivati s njima.

Ali, protesti otkrivaju snažnu neliberalnu struju u Njemačkoj – i širom cijele Evrope – koja, baš kao i antisemitizam u prošlosti, koristi strah od drugog, u ovom slučaju strah od muslimanskih imigranata, kako bi izrazili zabrinutost za pitanja poput međunarodne finansijske krize, izgubljenog ili ugroženog društvenog statusa srednje klase, nezaposlenosti i nasilnog kriminala. I sada, za razliku od prije samo godinu dana, u Njemačkoj postoji populistička stranka koja podržava ovu struju, probijajući se na pokrajinskim parlamentima s oko 10 posto glasova.

Nadolazeća islamofobija

Još uvijek nije jasno da li je PEGIDA bona fide društveni pokret u nastanku, ili samo populistička flash mob grupa koja neće uspjeti. Ali, porast islamofobije ima ogromne posljedice na kavalitet demokratije u Evropi, posebno sada, kada postoji sve više imigranata koji bježe od sukoba i koji računaju na pomoć Evrope.

Posebno je uznemirujuća činjenica što se centar fenomena PEGIDA nalazi u Drezdenu, koji predstavlja svijetli primjer ekonomske obnove Istočne Njemačke i u kojem živi samo 0,4 posto muslimana. Suprotno tome, muslimani čine 12 posto stanovništva Frankfurta i devet posto stanovništva Berlina. Pored toga, puno manji gradovi od Drezdena prihvatali su daleko veći broj izbjeglica iz ratom razorene Sirije i drugih zemalja od Drezdena.

Ono što ne predstavlja nikakvo iznenađenje je da su antiislamski osjećaji u Njemačkoj napokon dospjeli na ulice.

Do sada, organizatori iz PEGIDA-e i većina demonstranata ne pričaju puno s novinarima, koje optužuju da pogrešno informiraju Vladu (i sve druge stranke). Ali, njihovi slogani i plakati odražavju iracionalnu i rasističku struju populizma. Skoro polovina slogana na transparenata na protestima odnosili su se na islam (“Mirno ujedinjeni protiv vjerskih ratova na njemačkom tlu”, “Protiv vjerskog fanatizma” i “Ne šerijatu u Evropi”). Drugi idu korak dalje od islamofobije, do osnova populizma koji je nastao u pivnicama (“Više novca za našu djecu, a ne za one koji traže azil i Cigane”, “Za očuvanje naše kulture” i “Mediji lažu, mediji lažu”). Na nekim transparentima mogli su se vidjeti slogani koji su se koristili za vrijeme mirne revolucije 1989. godine, poput “Mi smo narod” i “Sloboda je sloboda da mislimo drugačije”.

Ono što ne predstavlja nikakvo iznenađenje je da su antiislamski osjećaji u Njemačkoj napokon dospjeli na ulice. Ankete već duže vrijeme pokazuju visoku antiislamsku pristrasnost među Njemcima – otprilike isto kao i u sjevernoj Evropi. Prema anketi koju je proveo Forsa institut za društvena istraživanja i statističke analize, 52 posto Njemaca kaže kako “islam ne pripada u Njemačkoj” (od čega 60 posto čine ljudi koji dolaze iz Istočne Njemačke, 61 posto omladina i 61 posto stariji ljudi). Sličnu anketu proveo je Univerzitet u Lajpcigu, prema kojoj antimuslimanski, antiimigrantski i antiromski osjećaji rastu širom Njemačke, sa 43 posto Nijemaca, koji kažu da se osjećaju otuđeno zbog velikog broja muslimana u zemlji.

Njemačka bez šerijata

Islamofobija u Njemačkoj može biti tako raširena zato što, za razliku od antisemitizma, ne postoji širi konsenzus da je ona tabu. Demonstranti dolaze iz različitih sredina, od zabrinutih starijih građana do tvrdokornih neonacista. Islamofobi se skrivaju u svim političkim partijama, od ljevičarskih do desničarskih, i nesrazmjerno među onima koji ne glasaju. Čak i neke ljevičarske feministkinje, poput Alice Schwarzer, koja zagovara prava žena, prigrlile su verziju islamofobije, ukazujući na stanje prava žena u islamskim društvima.

Kao i antisemitizam, ovo neprijateljstvo prema islamu u osnovi je neutemeljeno. Njemačka očigledno ne prolazi islamizaciju, i islamofobi, kada pričaju, imaju problema da navedu dokaze. Samo pet posto stanovnika Njemačke su muslimani. Oni su većinom mirni, integrirani građani, koji pričaju dva jezika i redovno plaćaju porez. Istraživanja pokazuju da će broj muslimana u Nemačkoj do 2050. godine porasti na sedam posto, što pobija apsurdne tvrdnje da će muslimani preuzeti Njemačku ili cijelu Evropu. Iako se povećao broj sufijskih ekstremista u nekim gradovima Zapadne Njemačke, kojih ima 6.300 širom zemlje, prema podacima koje posjeduje Vlada (i taj broj postepeno raste), šerijat nije uspostavljen nigdje u Njemačkoj.

Broj muslimana u Nemačkoj do 2050. godine porast će na sedam posto, što pobija tvrdnje da će muslimani preuzeti Njemačku ili cijelu Evropu.

Pa ipak, antiislamski osjećaji očigledno su snažni i oni predstavljaju način da njemačke stranke krajnje desnice pridobiju centralističko biračko tijelo. Prijetnja od islama usko je povezan s njemačkim imigrantskim zajednicama i njenom izbjegličkom politikom. Desetljećima su ove nestabilne teme bile centar kampanja desničara i tvrdokornih konzervativaca i one su povećavale osjećaje pričama o velikim troškovima imigracije i stalnim kriminalnim aktivnostima stranih državljana, uprkos tome što su studije pokazale da imigranti plaćaju više poreza nego što koštaju.

Pored toga, Njemačka prima više izbjeglica nego bilo koja druga zemlja Evropske unije, prihvativši oko 140.000 izbjeglica ove godine – od kojih su mnogi muslimani iz Sirije. Lokalni mediji puni su priča, uglavnom pozitivnih, o četvrtima koje pretvaraju sportske dvorane i stambene zgrade u smještaj za izbjeglice.

Uspon radikalne desnice

Kao što njihovi slogani i glasine po internetu sugeriraju, očigledno postoji nešto više u grupi PEGIDA od mržnje prema islamu. Demonstranti su kritizirali politku kao takvu i napadali nadnacionalnu Evropsku uniju zato što je dovela Njemačku u nepovoljan položaj. Oni ne vjeruju političkim strankama, medijima i heterogenim, mulitikulturalnim zajednicama. Prije 2013. godine Njemčka nije imala ni pokret ni stranku koja je privlačila radikalne desničare, diktatorsku buržoaziju i euroskeptične konzervativce. U poslijeratnoj Njemačkoj bilo je na desetine primitivnih stranki krajnje desnice i vanparlamentarnih kamapanja, ali nijedna od njih nije privlačila glasače. Umjesto toga, većina njemačkih desničara boravila je na desničarskim ograncima Kršćanskih socijaldemokrata, ali i oni sada nemaju gdje otići od kako je Angela Merkel prihvatila liberalni smjer.

To se promijenilo prošle godine, kada je stranka Alternativa za Njemačku došla na scenu. Na početku se stranka usmjerila na samo jedno pitanje: izlazak Njemačke iz eurozone i povratak na njemačku marku. Na državnim izborima 2013. godine AFD je dobio 4,9 posto glasova, malo manje od pet posto, koliko im je bilo potrebno kako bi ušli u Bundestag. Stranka je kasnije dodala islamofobiju i antiimigracijski šovinizam, što joj je osiguralo više od 10 posto glasova na pokrajinskim izborima na istoku zemlje. Ne predstavlja iznenađenje to što je ADF prijateljski nastrojen prema grupi PEGIDA, iako je stranka otvoreno ne podržava. Ali, AFD i PEGIDA imaju slične instinkte, iskorištavaju iste predrasude i pogrešna shvatanja.

Njemačka ne zna kako da okarakterizira grupu PEGIDA – kao legitimni građanski pokret, ili kao grupu nepopravljivih šovinista.

Njemačka se pridružila drugim zemljama Evropske unije u kojima su islamofobični populizam, pa čak i terorizam, dio političke scene više od deset godina. PEGIDA tvrdi da su oni miroljubivi, ali njihov skriveni podtekst pun je ksenofobije i mržnje. Neki su već odveli retoriku korak dalje: 12. decembra bačena je bomba na dom za izbjeglice u ruralnom dijelu Bavarije. Džamije su zapaljene u Francuskoj, Švedskoj i Belgiji. Njemačka ne zna kako da okarakterizira grupu PEGIDA – kao legitimni građanski pokret, ili kao grupu nepopravljivih šovinista – i kako ih se riješiti.

Dok su se pravi fanatici izgubili u racionalnom diskursu, veliki broj mladih ljudi i običnih građana među njima otvoreni su za logiku. Ako se antisemitizam u Njemačkoj mogao pobijediti razumom i upornošću, može se i islamofobija i njene pristalice.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera