Izbjegličke horor priče sa Sredozemnog mora

Piše: James Denselow

Priča o “Ezadeenu”, brodu koji je plovio na autopilotu prema Evropi sa 450 sirijskih izbjeglica u bijegu, mogla bi predstavljati prekretnicu u odgovoru Evrope na krizu u Siriji. U odgovoru na sukob u kome je stradalo gotovo 200.000 ljudi, a koji bijesni na njenom pragu, primarni fokus Evrope bio je pobrinuti se da se ona sačuva od plamena. Pojava brodova bez posade, najnovije sablasne taktike bijega iz zone konflikta, koja je uvela izraz “eksplozivna burad” u popularni leksikon, mogla bi dovesti do prijeko potrebne ponovne procjene strategije reakcije Evrope.

Otkriće “Ezadeena” je samo najnovija horor priča, kojih na Sredozemnom moru ima sve više. Ovaj brod koji je ranije bio namijenjen za prevoz stoke, pronađen je na nemirnom moru nekih 40 nautičkih milja od italijanske obale. Ovo je već drugi brod koji je pronađen dok je plovio bez posade.

Sablasne taktike bijega iz zone konflikta (‘eksplozivna burad’) mogle bi dovesti do prijeko potrebne ponovne procjene strategije reakcije Evrope.

Brodovi bez posade ujedno predstavljaju i novu taktiku – korištenje velikih teretnih brodova da se tokom zime prevezu ljudi preko većih razdaljina – i novi trend dolaska izbjeglica iz Sirije. Prošle godine je preko Sredozemnog mora ilegalnim putem u Evropsku uniju došlo otprilike 230.000 ljudi.

Italija je primila najveći broj izbjeglica, njih gotovo 160.000, dok je oko 3.500 ljudi stradalo u putu. Iz Visokog komesarijata Ujediinjenih naroda za izbjeglice su objasnili da su u 2014. godini po prvi put ljudi uglavnom iz Sirije “postali glavna komponenta u ovom tragičnom prilivu, čineći gotovo 50 posto od ukupnog broja.”

Brod za 100 dolara

Evropa je uglavnom vodila politiku “tvrđave Evrope”, koju karakterizira smanjenje humanitarne pomoći izbjeglicama na moru i oštrije granične kontrole prema istoku. Više od tri miliona izbjeglica iz Sirije prihvatile su susjedne zemlje, a Evropa veoma mali broj. Nedavno je dogovoreno da će Evropa ponuditi azil za svega 33.000 ljudi.

Politika Evropske unije prepuštena je slučaju, baš kao i brojne izbjeglice koje se bore da prežive na Sredozemnom moru. Iznenadni mali porast broja izbjeglica koji pokušavaju pobjeći iz Sirije i visokorizični brodovi bez posade koji se koriste trebali bi podstaći na reviziju državnih politika članica EU-a i nadnacionalne politike EU-a uopće. Stanje u Siriji se pogoršava, gotovo 5.000 Sirijaca iz ove zemlje bježi svaki dan (više od tri svake minute) i broj izbjeglica bi u 2015. godini mogao dostići četiri miliona.

Više od tri miliona izbjeglica iz Sirije prihvatile su susjedne zemlje, a Evropa veoma mali broj.

Evropa mora usvojiti moralniju politiku bolje strategije u pogledu sirijske izbjegličke krize, drugačiju od trenutne, čiji neuspjeh se mjeri sve većim brojem života izgubljenih na Sredozemnom moru.

Kreatorima politika je daleko lakše privući pažnju argumentom borbe protiv terorizma nego humanitarnim argumentom. Činjenica je da krijumčari koji kupuju brodove po cijeni od 100 do 150.000 dolara, a zatim ih pune stotinama očajnih izbjeglica, koji put plaćaju i do 6.000 dolara po osobi, zarađuju velike količine nelegalnog novca.

Kriminalci ‘zarađuju’ milione

Bande u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku, za koje stručnjaci upozoravaju da “zarađuju” milione, trebale bi biti znak za uzbunu, s obzirom na trenutni sukob s transnacionalnim kriminalcima, kao što je grupa Islamska država Irak i Levant. Resursi se trebaju koristiti za zajedničke operacije nadziranja prostora u kojem rade ovi sve bogatiji krijumčari.

Sirijci koji se otisnu na ovaj put riskiraju sve na, kako je UNHCR naziva, “najsmrtonosnijoj ruti na svijetu”. Jedan od izbjeglica na “Ezadeenu” jezgrovito je to objasnio kada je italijanskoj obalskoj straži kazao: “Mi smo sami i nemamo nikoga ko bi nam mogao pomoći.” Moramo biti svjesni da će rat – u kojem je stradalo gotovo 12.000 djece, samo u prošloj godini skoro 3.500, nagnati ljude na očajničke mjere u potrazi za boljim sutra.

Sirijci koji se otisnu na ovaj put riskiraju sve na, kako je UNHCR naziva, ‘najsmrtonosnijoj ruti na svijetu’.

Evropa mora ozbiljno razmotriti opciju prihvatanja većeg broja tražitelja azila i usmjeriti svoje napore na to da obezbijedi najugroženijima legitiman način da dođu do njihove obale. Ako se u međuvremenu za većinu izbjeglica pogoršaju uslovi u susjednim  državama, onda nas ne bi trebalo iznenaditi ako vidimo izbjeglice kako opet riskiraju život da odu negdje drugo. Činjenica da je Svjetski program za hranu morao nakratko prekinuti donacije hrane sirijskim izbjeglicama zbog nedostatka sredstava u decembru je skandal koji se ne bi smio ponoviti.

Na kraju, naravno, nikada ne smijemo izgubiti iz vida širu sliku. Izbjeglice – bilo da traže utočište od zime u dolini Bekaa u Libanu, ili da istrajavaju na valovima Sredozemnog mora – simptomi su sukoba čiji se kraj ne nazire. Nova godina daje Evropi šansu da se ponovo uključi u rješavanje ovog najtežeg izazova.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera