Lekcije iz Davosa – reforme preče od vlasti

Nije donesena odluka na koji način će se u eurozoni utrošiti velika količina novca koju emitira ECB (EPA)

Piše: Dženan Kulović

Raznoliki i uzbudljivi sadržaj ovogodišnjeg Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, pod nazivom “Novi globalni kontekst”, u potpunosti je odgovorio svojoj agendi. Ono što je odveć poznato čekalo je da dobije verfikaciju. Zaključak je jasan: Europa je u stagnaciji. Ključni problem s kojim se susreće je deflacija. U posljednjem izvještaju koji je objavila Europska centralna banka postoji opasnost od ulaska u negativnu zonu. Predsjednik ECB-a Mario Draghi odlučio je ispucati posljednju municiju, čime je iz ruku ispustio ključnu polugu europske monetarne politike.

Iako je bilo razgovora o drugim važnim temama koje još uvijek potresaju svijet, ipak je u centru pažnje razmatranje, po mnogima, historijske odluke ECB-a. Naime, prije samo nekoliko dana ECB je donijela odluku bez presedana u mlađoj povijesti eurozone, čime je proširila program kupovine imovine na državne obveznice. To će činiti od marta ove godine do septembra naredne godine u mjesečnom iznosu od 60 milijardi eura. Ukoliko sve iznose mjesečnih anuiteta zbrojimo, iznos će u konačnici premašiti 1.000 milijardi eura.

Mario Draghi odlučio je ispucati posljednju municiju, čime je iz ruku ispustio ključnu polugu europske monetarne politike.

“Stara dama” već duže vremena se suočava s posljedicama malaksalosti privrede koju je potrebno potaknuti. Iako su do sada vidno iscrpljene sve metode koje nisu imale rezultat, ECB je odlučno iskoračio s upotrebom najnepopularnije metode operacija na otvorenom tržištu. Sa sigurnošću možemo reći, istina još uvijek neformalno, kako je ova odluka intro u početak štampanja novca, čije bi emitiranje od ECB-a trebalo potaknuti odveć zamrlu privrednu aktivnost.

Infuzija ‘svježeg novca’

Postaje jasno da je potrebno upumpati novu količnu “svježeg novca”. Ta infuzija “svježeg novca” će se prvobitno transformirati u bilanse banaka i dalje će se prenositi putem kvalitetnih projekata u privredu. Ono što Europi u ovom trenutku treba su kvalitetni projekti, koji mogu osigurati priliv stranih direktnih investicija putem privatnog kapitala. Sličan model su ranije primijenile Sjedinjene Američke Države i Japan, ali se na Starom kontinentu sumnja da bi Europska unija mogla biti efikasna kao ove dvije jake države s kojim se poredi.

Zbog takve odluke, ECB ovogodišnji Svjetski ekonomski forum u švicarskom gradiću Davosu okupio je oko 2.500 učesnika iz svijeta politike, ekonomije, struke i nauke iz preko 140 zemalja. Uz nezapamćene mjere sigurnosti, brojni ciljevi i različita očekivanja svjetskih moćnika na jednom mjestu u kratkom vremenu podijeljeni su u dvije skupine. Jedni, koji su stali u odbranu odluke ECB-a, i, drugi, koji su se toj odluci žestoko usprotivili. To očito neslaganje i proturječnosti proširili su se na stručne krugove, što je kao posljedicu imalo žestoke sukobe vodećih svjetskih ekonomista u pogledu budućnosti eurozone.

Europi trebaju kvalitetni projekti, koji mogu osigurati priliv stranih direktnih investicija putem privatnog kapitala.

Mišljenja apologetičnih ekonomista su oprečna u pogledu vođenja europske monetarne politike. Na jednoj strani su oni koji upozoravaju da je odluka štetna, jer će za posljedicu imati poplavu jeftinog novca, što će prouzročiti odgađanje provođenja bolnih strukturalnih reformi, dok su, na drugoj strani, oni koji upozoravaju da je odluka korisna, jer će jeftin novac potaknuti investicije, što će prouzročiti privredni rast.

Rano je za prognoze

Za razliku od njih, postoje i oni koji pokušavaju, istina opskurno i primjetno bezlično, opravdati i jednu i drugu stranu, nalazeći argumente koji im idu u prilog bježeći od kritičkog osvrta. Tako cijenjeni harvardski profesor Kenneth Rogoff smatra da ova odluka nije opći lijek za europsku ekonomiju, ali misli da će pomoći euru kao što je pad jena pomogao japanskoj privredi. Međutim, smatra da to nije zamjena za, naprimjer, reformu francuske i italijanske privrede, za stvaranje paneuropskih institucija, za otpisivanje dugova u zemljama na obodu eurozone.

Međutim, bez obzira na vidno skroman i blijedo argumentiran pristup ekonomista, koji su se ograđivali od bilo kakvih kritičkih osvrta i prognoziranja budućnosti, odluka koju je donio ECB za posljedicu je imala pad kursa eura u odnosu na dolar za 0,75 posto, odnosno 1,15 dolara za jedan euro. Ovaj odnos eura prema dolaru na fianansijskim tržištima je najslabiji u posljednjih 11 godina. Američka privreda je, prema posljednjim izvještajima, ostvarila rast preko tri posto, dok je smanjila nezaposlenost za blizu šest posto. Gledajući iz europske perspektive, to su izvrsni pokazatelji.

U Bosni i Hercegovini i susjednim zemljama suočeni smo s rastrošnim budžetima.

Međutim, ono što nikako ne smijemo izgubiti iz vida su implikacije ovih geopolitičkih nadmetanja i raskusurivanja na region. Sa ove tačke gledišta još je teško bilo šta prognozirati, jer nije donesena odluka na koji način će se u eurozoni utrošiti velika količina novca koju emitira ECB. Jasno je da će komercijalne banke doći do relativno likvidnih i relativno jeftinijih izvora sredstava, koji će se, ukoliko investiciona klima u eurozoni bude pogodna, odraziti na povećanje obima kreditiranja u eurozoni. Na pitanje da li se Europa sa politike štednje okrenula politici potrošnje, domaći ekonomisti tvrde da ta dva procesa moraju ići uporedo – štedi se na rashodima, a ulaže se u velike projekte.

Beskompromisno, mi moramo biti za oba pristupa istovremeno. I štednju, s jedne strane, i  investicije, s druge strane. U Bosni i Hercegovini i susjednim zemljama suočeni smo s rastrošnim budžetima. Posljedica je to većeg stepena trošenja nego prihodovanja kroz budžet. Najveći izdaci iz budžeta su za stečene penzije, zdravstvenu zaštitu, naknade borcima i socijalnu pomoć. Sve je to značajno ispod prosjeka drugih razvijenih zemalja.

Žrtvovanje četverogodišnjeg mandata

I dok je moderni svijet zaokupljen problemima pomanjkanja žena na vodećim pozicijama u kompanijama, promjeni naftne poltike nakon smrti saudijskog kralja, načina kako internet učiniti neprimjetnim u svakoj pori našeg života, nama ostaje da se ozbiljno pozabavimo akrobatikom smanjenja trošenja i povećanja investicija. Čini se da će to biti veliki izazov na novu vlast. Zbog takvih poteza, građani su u procjepu između dvije krajnosti. Sve im je teže razlučiti koji su rezovi zaista potrebni za spas zamrle investicione aktivnosti, a koji za demontiranje elemenata socijalne države. Iz industrijske zemlje sve više nalikujemo običnom skladištu.

Bosna i Hercegovina, da bi slijedila put ekonomija koje su napredovale u privlačenju stranih direktnih investicija putem kvalitetnih projekata, mora se okrenuti strukturnim promjenama, koje će, nužno, pratiti bolni rezovi. Međutim, nije bolje stanje ni u susjednim zemljama. Hrvatska je po privlačnosti za investitore nazadovala, Crna Gora je zadržala istu poziciju, dok je Srbija napredovala.

Iz industrijske zemlje sve više nalikujemo običnom skladištu.

Radikalan reformski put, koji nema alternativu, sadrži mjere kojima se okončava odlaganje bolnih strukturnih reformi kojima bi se rješavali odavno nagomilani problemi, poput lošeg radnog zakonodavstva, viška neproduktivnih zaposlenika, tromosti javnih preduzeća, kvaliteta obrazovnog sistema i slično. Međutim, naša vlast nije među njima. Pred takvim istinskim patriotama, ako to doista jesu, spremnost je žrtvovanja četverogodišnjeg mandata, čime bi se osiguralo nesmetano provođenje bolnih reformi. Rezultat toga je izvjestan izborni poraz i povoljan investicioni ambijent.

Da li će nova vlast imati odvažnost da posegne za nužnim reformama, ili će nastaviti praksu da ih odgađa za neka bolja vremena svi ćemo svjedočiti. Razumnima je jasno da nam treba vlast koja će nas povesti u suprotnom smjeru.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeere