Zašto bi se američki muslimani trebali asimilirati?

Piše: Ananya Bhattacharyya

Članci Ananye Bhattacharyya objavljivani su u The New York Timesu, The Baltimore Sunu, The Guardianu, The Washingtonianu i drugim novinama.

Vijesti o zonama u koje nemuslimani ne smiju ići nedavno su se pojavile na naslovnicama novina, uprkos činjenici da takve zone ne postoje. Zbog snažnih i neočekivanih reakcija Francuske, a posebno Engleske, Fox News je objavio izvinjenje što su dopustili da voditelji i gosti u više navrata razgovaraju o takvim zonama. Ipak, postoje oni koji odbijaju odustati. Naprimjer: guverner Louisiane Bobby Jindal, potencijalni republikanski predsjednički kandidat.

U intervjuu za CNN on je ponovio stavove koje su drugi desničari nedavno iznijeli (i sa kojima se neki ljevičari poput Billa Mahera slažu):

„Veliki problem onih koji se ne žele asimilirati je činjenica da ljudi žele da dođu u našu zemlju, ali ne žele da prihvate naše vrijednosti – u nekim slučajevima ne prihvate naš jezik, u drugim slučajevima osnivaju svoje enklave i nastavljaju njegovati svoje vrijednosti. Mislim da je to opasno za Ameriku i Evropu“.

Komentar je uslijedio nakon govora održanog u Londonu, u kojem je rekao da muslimani koji se ne žele asimilirati „provode šerijatski zakon koliko mogu, bez da uzimaju u obzir zakone demokratskih zemalja koje su im pružile novi dom“.

Slabiji status

Takvi argumenti stvaraju velike zablude. Enklave se formiraju zato što imigranti slabijeg socioekonomskog statusa nemaju sredstva da se prilagode novoj kulturi, pa utjehu traže u poznatoj kulturi, ne zato što svjesno žele da ugroze glavnu kulturu. Historija nam pokazuje da se enklave često vremenom raspadnu. Jednako je bitno spomenuti da je bilo dopušteno da se antiasimilacija na temelju vjere razvije u mnogim dijelovima Sjedinjenih Američkih Država, često potpomognuto Prvim amandmanom, koji štiti slobodu praktikovanja religije. Zbog čega onda postoje dvostruki standardi?

Uostalom, prema članku Rachel Aviv, objavljenom u The New Yorkeru, ortodoksni Jevreji u New Yorku već duže vrijeme imaju punu slobodu. „U zamjenu za lojalnost zajednice, političari su dali ortodoksnim Jevrejima iz Brooklyna široke slobode da upravljaju svojom zajednicom“, napisala je u članku. „Oni imaju svoj vlastiti hitni medicinski tim, sigurnosnu patrolu i rabinski sistem sudstva, koji se često bavi kaznenim prijavama.“

Članak u New York Timesu, koji je objavljen u novembru, ističe u kojoj mjeri se ono što uče djeca ortodoksnih Jevreja razlikuje od onoga što se uči u javnim školama: „Dječaci u osnovnoj i srednjoj školi imaju vjerske predmete od 8:00 do 15:30, nakon čega slijedi otprilike 90 minuta engleskog i matematike. Od 13. godine, kada dječaci formalno počinju pohađati ješivu (talmudsku školu), većina dječaka prestane pohađati bilo kakve časove engleskog jezika.“

Školama u ortodoksnim jevrejskim zajednicama se dopušta da održavaju u potpunosti različitu nastavu.

Sagovornik članka Naftuli Moster, aktivista koji pokušava uvesti sistematske promjene u obrazovanju ortodoksnih Jevreja, kaže da su predmeti engleski, matematika i nauka u njegovoj ješivi smatrani grešnim predmetima. Nije čudno da mnogi završe školu sa ograničenim shvatanjem engleskog jezika.

Zakon savezne države, New York zahtijeva da sve škole imaju plan i program koji je jednak planu i programu javnih škola. Pa ipak, školama u ortodoksnim jevrejskim zajednicama se dopušta da održavaju u potpunosti različitu nastavu.

Zajednica ortodoksnih Jevreja nije jedina. Presudom Vrhovnog suda 1972. godine, djeca amiša ne moraju pohađati obavezno školovanje nakon osmog razreda, temeljem činjenice da školovanje zadire u njihovo pravo da slobodno praktikuju svoja vjerska uvjerenja i, kako je tadašnji predsjednik Vrhovnog suda Warren E. Burger napisao, da izlaže „djecu amiša svjetovnom uticaju o pitanju stavova, ciljeva i vrijednosti koje su u suprotnosti sa njihovim uvjerenjima“.

Šta je istina

Zakonom o dostupnosti medicinske njege izuzimaju se određene amiške i menonitske vjerske zajednice od obaveze kupovanja polise zdravstvenog osiguranja, što je u vezi sa činjenicom da oni ne moraju plaćati porez na socijalno osiguranje.

U 48 država mogu se napraviti izuzeci u vakcinaciji djece na temelju vjerskih uvjerenja njihovih roditelja. To je dopušteno uprkos istraživanju jedne studije, prema kojoj nevakcinisana djeca imaju 35 posto više šansi da dobiju boginje i izložena su većem riziku da dobiju hripavac.

„Miješanje stvara toleranciju“, piše u članku. „Većina američkih muslimana smatra da je njihova vjera otvorena za različita tumačenja“.

S obzirom na ove izuzetke, umjesto zauzimanja sveobuhvatnog kritičkog stava prema neasimilaciji, takozvani kritičari bi prvo trebali analizirati njihove rezultate. Amiši se brinu o svojim starim i bolesnim, tako da su izuzeci za zdravstveno i socijalno osiguranje razumljivi. Nedvojbeno postoji manje opravdanja za uskraćivanje obrazovanja djeci samo zbog uvjerenja njihovih roditelja – posebno u zemlji koja obećava da nijedno dijete neće biti zapostavljeno.

Istina je da su muslimani u SAD-u prilično dobro asimilirani. U nedavno objavljenom članku pod naslovom „Muslimani, a ipak integrisani“, The Economist citira izvještaj Pew istraživačkog centra iz 2011. godine, koji otkriva da američki muslimani dolaze iz najmanje 77 zemalja. „Miješanje stvara toleranciju“, piše u članku. „Većina američkih muslimana smatra da je njihova vjera otvorena za različita tumačenja.“

Sve u svemu, prihodi muslimanskih domaćinstava jednaki su prihodima drugih Amerikanaca i neke muslimanske zajednice, poput bangladeške dijaspore, bolje su obrazovane i zarađuju više od većine Amerikanaca.

To ne znači da svaki musliman u SAD-u predstavlja u potpunosti asimilirani dio američke kulture. Mali postotak američkih muslimana podržava ekstremiste. Ali pitanje koje bi Amerikanci trebali postaviti je: „Kako se postaviti prema većini muslimana, dok su na snazi mjere zaštite od islamskih ekstremista?“

Prošle godine dječak koji je došao iz Bagdada i koji nije znao engleski jezik upisao se u školu u koju ide i moj sin. Učiteljica je tražila od dvojice učenika da mu pomognu da se upozna sa kafiterijom i igralištem. Ona je našla internetsku stranicu pomoću koje je prevodila riječi sa engleskog na arapski jezik, kako bi uspostavila osnovnu komunikaciju. U međuvremenu, on se upisao na časove engleskog jezika. Nakon nekoliko sedmica bio je u stanju da razumije druge, a nakon nekoliko mjeseci prilagodio se školskom životu.

Kada je riječ o olakšavanju asimilacije, ja bih se kladila da je ova vrsta pristupa poželjnija od ljutitog stava i dvostrukih standarda Jindala i njemu sličnih, koji izoliraju tu istu populaciju, optužujući je da se ne asimilira.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera