Hoollywood ubija Arape: Film s dodatnom municijom

Pišu: Khaled A Beydoun i Abed Ayoub

Umjetnost i propaganda imaju intiman odnos. Posebno u današnjim Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se ratni film smatra svetim žanrom –a intimno se prikazuju obični ljudi iščupani iz dosadne srednje Amerike, a zatim posađeni u opasnost stranih bojišta, gdje postaju heroji veći od života.

Najnovije izdanje ovog žanra, “Američki snajperist”, fokusira se na Irak. Film, koji je režirao Clint Eastwood, sadrži svako nužno obilježje ratnog filma: protagonist je hvaljeni vojnik, sadrži paradigmu dobra protiv zla, te prateću ilustraciju potonjeg kao nepopustljivo jadnog, prijetećeg te namjerenog na uništavanje svega neokaljanog i civiliziranog.

“Američki snajperist” ne razočarava i donosi te štetne dvostranosti pojačane sa banalnim pretjerivanjem u prikazu Iračana i muslimana, što je privuklo krda gledalaca.

Film je privukao toliko gledalaca da je postavio rekord u svom premijernom vikendu prikazivanja, što će se nastaviti kako se film bude prikazivao u drugoj sedmici emitiranja.

Film je umjetnost i kreativni izražaj ne bi trebao biti zakonski ograničen. Međutim, umjetnost ima potencijal da podstakne na loše postupke, posebno kada su negativci u kino hitovima jednodimenzionalno konstruirani, zlonamjerno krivo predstavljeni, te postavljeni kao neiskupljivi protivnici Amerike i njihovog na obaraču lakog heroja.

U “Američkom snajperisti” Iračani nisu ništa drugo do topovsko meso i protivnici, na koje se Chris Kyle namjerio da ih sve pobije, kako bi promovirao parazitni patriotizam, robustni segment u koji SAD-a ne da je samo uvučen, već je i posvećen da ga ponavlja.

‘Iskrivljena pravda’

Za svakog Iračanina u filmu se pretpostavlja da je kriv. I zbog toga zaslužuje iskrivljenu pravdu koju je Kyle rado spreman da iznova dijeli.

I dok već viđeno pogrešno predstavljanje na ekranu nanosi štetu, rasistička reakcija inspirirana “Američkim snajperistom” dokazuje da film onima koji pozivaju na mržnju samo daje dodatnu municiju.

A mete su Arapi i muslimani, “oni s krpama na glavama”, “turbanisti” i svako drugi ko sliči iračkim karikaturama u “Američkom snajperisti”.

“Američki snajperist” je mnogo više od puke studije karaktera. Glavni protagonist, Chris Kyle, obični je i svakodnevni Amerikanac, koji temeljito utjelovljuje potpuni prezir prema muslimane koji je endemičan – i koji se pojačava –  u današnjem SAD-u.

Dalje, Kyle na svoje služenje u Iraku gleda kao na priliku da se osveti za terorističke napade 9.11., svodivši svoj patriotizam na osvetu protiv stanovništva potpuno nepovezanog i distanciranog od tog napada.

Te ideje i stavovi nisu samo Kyleovi stavovi. Kroz film koji postavlja Kylea kao arhetipa, Kyle predstavlja stav koji dijeli značajan dio SAD-a. Štaviše, ti stavovi nisu predstavljeni kroz tragičnu figuru ili nihilistu.

Ali heroj, kojeg glumi Bradley Cooper, miljenik žena i glumac sa hollywoodske A liste, obučen u vojnu uniformu i bejzbol kačket, gleda na neselektivno ubistvo 255 “gnusno zlih divljaka” kao i na politički i na duhovni križarski rat.

Kroz Kyleov iskrivljeni pogled na svijet, gledalac na sličan način vidi Iračane kao mete. Bez obzira da li se radi o pokrivenoj majci, malom dječaku, ili se radi o izmišljenom protivniku Mustafi – u crno obučenom, namrgođenom utjelovljenju zla koje je posvećeno uništenju Kylea i svega što on predstavlja.

Ujedno umjetnost i propaganda, “Američki snajperist” provodi tradiciju žanra ratnog filma. Ali u kontekstu značajne antiarapske i antimuslimanske nesnošljivosti u SAD-u, film podsjeća na  još jedan kritički hvaljen, ali također rasistički ratni ep, “Rođenje nacije” DW Griffitha, koji slično prikazuje dvostranost prikazanu u “Američkom snajperisti”, slavljenje pripadnika Ku Klux Klana putem žalosnog prikaza Afroamerikanaca.

Klasični stereotipi

Poput desetaka filmova prije njega, “Američki snajperist” miješa Iračane sa Arapima i muslimanima, “Al-Kaidu” i “džihadiste”.

Za Kylea i Eastwooda, razlike su nevažne. U skladu sa starim prikazom ljudi sa Orijenta, Iračani u filmu su plitko predstavljeni neprijatelji svega demokratskog i božanskog – koji moraju metodično biti ubijani za Boga i državu. Vjerovanje koje je u današnjoj Americi više činjenica nego fikcija.

Nakon objavljivanja filma, Antidiskriminatorni komitet američkih Arapa (ADC) objavio je savjetodavno saopćenje za zajednicu te je upozorio na “značajan porast u nasilnoj, mržnjom ispunjenoj retorici usmjerenoj prema zajednicama Arapa i američkih muslimana”.

Savjetodavno saopćenje je izdato kao reakcija na značajan broj nasilnih poruka usmjerenih na Arape i američke muslimane nakon objavljivanja filma “Američki snajperist”. Na socijalnim mrežama objavljene su brojne prijetnje. One pozivaju na ubijanje Arapa i američkih muslimana, a jedna od njih kaže: “Odličan film i sad zaista želim da ubijem neke proklete turbaniste”. 

U drugoj prijetnji, naknadno izbrisanoj, korisnik Twittera po imenu Dex Harmon napisao je: “Zbog ‘Američkog snajperiste’ želim da upucam neke proklete Arape”, nakon čega je postavio tri emotikona koja predstavljaju pištolje.

Govori mržnje i prijetnje kao što su ove ne bi smjeli biti ignorirani. Umjesto toga bi trebali poslužiti kao znaci upozorenja. Govor mržnje i retorika će samo da nastave dolijevati ulje na kulturu nasilja, koja će dovesti do novih incidenata i novih napada. Posebno u kontekstu već prevelike antiarapske mržnje i islamofobije.

Statistika koji je prikupio ADC, kao i Južni pravni centar za siromaštvo, pokazuje da je u SAD broj prijavljenih zločina iz mržnje protiv Arapa, muslimana i onih za koje se smatra da su Arapi ili muslimani porastao za više od 50 posto.

Samo zato što jesu

Dok god postoji negativni prikaz i dopuštena mržnja usmjerena protiv Arapa i muslimana, pripadnici tih zajednica će nastaviti da žive u stanju stalnog straha da bi mogli biti sljedeća žrtva zločina iz mržnje. Presedan je ovdje, a historija nam je pokazala da kad god se pogorša retorika, povećava se i kultura kolateralnog optuživanja i raste mogućnost za izbijanje nasilja.

“Američki snajperist” je umjetnost. Ali je isto tako i municija. Pravo na kreativni izražaj bi trebalo biti ublaženo odgovornošću. Inače “Američki snajperist” samo izvodi ono što je izbacilo centralnu figuru pod svjetlo reflektora – neselektivno cilja Arape i muslimane samo zato što to jesu.

Što, mi se nadamo, nije cilj filma.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera