Sramotna godišnjica zatvora Guantanamo

Dokumentacija o Guantanamu mora izaći na vidjelo (Getty Images)

Piše: Viviana Krsticevic

Tradicionalni urugvajski odrezak; narandžaste zatvorske pantalone koje više nikada neće biti nošene mašu poput pobjedničke zastave s balkonska; riječi “Živjela sloboda” napisane na španskom jeziku na crnom pijesku svjetlucaju na poslijepodnevnom suncu.

Ovo su neke od slika koje su prošlog mjeseca objavljene u novinama The Miami Herald nekoliko dana nakon što je američka vojska prebacila šest zatvorenika Guantanama u Urugvaj. Članak prikazuje jasnu sliku ljudske otpornosti nakon više od deset godina ekstremnog uskraćivanja prava i patnje.

Kolikogod one bile inspirativne, fotografije su prikazale i jasnu suprotnost svakodnevnici koju su proživljavali bivši zatvorenici tokom pritvora – svakodnevnici koju još proživljava 127 muškaraca zatvorenih u Guantanamu.

Na trinaestu godišnjicu Guantanama, Vlada SAD-a mora nastaviti marljivo raditi, bez ikakvih dodatnih izgovora, kako bi osigurala pravni proces za preostale zatvorenike i zatvorila jednu od najmračnijih zaostavština iz “rata protiv terorizma”.

Tračak nade

U zajedničkoj izjavi koju su prošle godine izdali specijalni izvjestitelj Ujedinjenih naroda za torturu, nekoliko drugih agencija UN-a i Međuamerička komisija za ljudska prava (IACHR), Sjedinjene Američke Države su pozvane da “usvoje sve zakonodavne, upravne, pravosudne i sve druge vrste mjera potrebne za krivično procesuiranje, uz puno poštivanje prava na fer suđenje, pojedinaca koji se drže u pomorskoj bazi Guantanamo ili da se omogući njihovo puštanje ili transfer u treću zemlju u slučajevima gdje je to primjenjivo”.

Od ukupno 779 muškaraca i dječaka koji su zatvoreni u Guantanamu od 2002. godine samo ih je devetero osuđeno za neki zločin.

Dok izvještaj američkog Senata otkriva neke od najšokantnijih slučajeva mučenja, 6.700 stranica izvještaja predstavlja samo vrh ledenog brijega.

Od 127 preostalih zatvorenika američka obavještajna i sigurnosna služba je jednoglasno oslobodila 59 njih bilo kakve umiješanosti u terorizam, – a ti ljudi još čekaju na oslobođenje. Ostalih 68 zatvorenika označeno je kao “zatvorenici nedefiniranog statusa” – kafkijanska kategorija za zatvorenike koji nemaju pravo ni na suđenje, ni na oslobađanje.

Ove muškarce čeka saslušanje pred Odborom za periodičnu reviziju, što je prvi međuagencijski proces kojim će se procijeniti predstavlja li zatvorenik prijetnju za SAD ili ispunjava uvjete za transfer. Međutim, ovaj postupak ne pruža garanciju za pravni proces i vjerovatno će produžiti proizvoljno pritvaranje.

Osim toga, dok se transfer zatvorenika nastavlja, SAD se mora pridržavati načela “zabrane protjerivanja” i poštivati pravo zatvorenika da ne bude vraćen u zemlju gdje će biti suočen s progonom, mučenjem ili smrću.

Ta garancija se nije odnosila na Djamela Amezianea, klijenta Centra za pravdu i međunarodno pravo i Centra za ustavna prava, kojem je odobreno oslobađanje, ali je prisilno vraćen u rodni Alžir uprkos izraženom strahu od progona i mjera opreza usvojenih u njegovu korist.

Po povratku, Ameziana su uhapsili alžirski državni agenti kao dio “procesa evaluacije” te ga podvrgli zlostavljanju zbog kojeg mu se pogoršalo zdravstveno stanje.

Prisilni povratak Ameziana samo je jedan od nekoliko slučajeva. Druga dvojica muškaraca su 2014. godine prisilno vraćena u Libiju, a dvojica muškaraca su 2007. godine vraćena u Tunis.

Vraćanje zatvorenika u zemlje u kojima će oni i njihove porodice biti izloženi prijetnjama, progonima i – u slučaju zatvorenika koji nisu oslobođeni optužbe – trajnom pritvoru i mučenju, samo će povećati godine patnje i nepravde.

Snaga izvršnog tijela

Šokantni izvještaj Obavještajnog komiteta američkog Senata o CIA-inim metodama ispitivanja i vraćanje zatvorenika koji su oslobođeni optužbi predstavlja važan korak ka otkrivanju istine o “ratu protiv terorizma”, čineći je dostupnom javnosti. Međutim, ostaje pitanje kako će osobe koje su osmislile i provodile mučenja biti pozvane na odgovornost u skladu s međunarodnim pravom.

Kao potpisnici Konvencije protiv mučenja i drugog okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, SAD-u ne samo što je zabranjeno prakticiranje mučenja, nego ima i dužnost da ga spriječi i pozove na odgovornost sve pojedince koji su uključeni u te vrste kršenja ljudskih prava. Prema toj Konvenciji, američke savezne vlasti dužne su provesti “brzu i nepristrasnu istragu” o tim zločinima.

Osim toga, prema Zajedničkom članu 3 Ženevske konvencije – članu koji zabranjuje mučenje, okrutni, nehumani i ponižavajući tretman ratnih zatvorenika – Sjedinjene Američke Države bi se mogle  smatrati odgovornim za ratne zločine.
I na kraju, prema međunarodnom pravu, zakoni o amnestiji ne bi trebali biti dopušteni i oni koji su provodili mučenja moraju biti procesuirani – u svojoj zemlji ili u inozemstvu.

Dostupnost dokumentacije javnosti kako bi utvrdili istinu o zatvoru Guantanamo zasigurno će igrati ključnu ulogu u demontiranju arhitekture kršenja ljudskih prava koje odobrava država.

Dok izvještaj američkog Senata otkriva neke od najšokantnijih slučajeva mučenja, 6.700 stranica izvještaja predstavlja samo vrh ledenog brijega.

Početkom decembra, američki sudija naložio je objavljivanje više od 30 snimki koje pokazuju kontroverzno prisilno hranjenje kroz nos štrajkača glađu u Guantanamu, uključujući i Abu Wa'ela Dhiaba – jednog od šest muškaraca koji su prebačeni u Urugvaj. Dok Obamina administracija pokušava poništiti presudu, grupe za ljudska prava i dalje traže objavljivanje snimki.

Skoro šest godina nakon što je američki predsjednik Barack Obama potpisao izvršnu naredbu da se zatvori Guantanamo, neshvatljivo je da je taj međunarodni simbol američkih kršenja ljudskih prava još otvoren. Nevoljnost da se kazne odgovorni za odobravanje i korištenje mučenja predstavlja još veću nesreću.

Ali, sada, više nego ikada prije, američka Vlada može poslati snažnu poruku da niko nije izuzet od međunarodne odgovornosti i krivičnog progona. Ono što bude sada učinjeno bit će prvi korak ka tome da vojnici i obavještajci SAD-a ili drugih vojnih i obavještajnih agencija nikada više ne koriste tehnike mučenja ili “poboljšane tehnike ispitivanja” u konfliktnim situacijama.

Promoviranjem potrage za istinom i pravdom, SAD će konačno moći zatvoriti jedno od najmračnijih poglavlja svoje historije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera