Američki muslimani: Pretpostavlja se da su krivi?

Piše: Khaled A Beydoun

Od 19. aprila 1995. godine, Oklahoma ima posebno mjesto u američkoj fantaziji o terorizmu. Muslimane u Americi njihov trenutni status glavnih otpadnika iz društva podsjeća na optužbe spram islama nakon događaja u Oklahoma Cityju. Gotovo dvije decenije poslije, isto stanje se ponavlja nakon što se u predgrađu Oklahoma Cityja 25. septembra dogodilo ubistvo. Alton Nolen, 30-godišnji lokalni mještanin, odrubio je glavu Colleen Hufford, bivšoj kolegici u fabrici hrane, iz koje je Nolen nedavno otpušten.

Medijske kuće su odmah nakon jezivog incidenta pokušale povezati ovaj barbarski čin sa počiniteljevim nedavnim prelaskom na islam. Njegov bogati kriminalni dosije je zanemaren kao nevažan, da bi se pažnja javnosti usmjerila ka pretpostavljenoj „krivici“ islamske doktrine.

Naravno, nasilje koje popularizira ISIL i koje uključuje smaknuća, ali nije samo na njih ograničeno, omogućilo je stručnjacima koji imaju vrlo malo uvida u motive zločina da povežu Nolenov čin sa terorističkom mrežom. Osim tog, uloženi su jasni napori da se pronađe veza (bez obzira koliko nategnuta) između američkih muslimana i ISIL-a, što je  za zajednicu koja je već pod lupom medija još gore.

Kada je priča o prvom obezglavljivanju na radnom mjestu u SAD-u dostigla vrhunac u medijima, postalo je odvratno jasno da pravi motiv i specifičnu ličnost krivca novinari smatraju nerelevantnim za priču koja je do sada postigla svoj pogrešno usmjereni momentum „zasnovan na terorizmu“.

Ali, ovih dana nijedno breme krivice muslimanske zajednice nije potpuno bez očajno loše i nabrzinu sročenog izvinjenja predvodnika zajednice i imama za zločine počinjene na domaćem terenu ili u inozemstvu.

Politika izvinjenja

Osnovno obilježje koje Vas ovih dana određuje kao muslimana u Americi nije ni vjera ni državljanstvo. Suština američkog muslimanskog identiteta trenutno je kolektivni strah koji se pojavljuje tokom kriza nacionalne sigurnosti. Sve su više ovi „prelazni trenuci, između katastrofe i otkrivanja pravog krivca [za terorizam]“, ti koji najbolje definiraju veliki dio iskustva onoga što znači biti musliman u Americi danas.

Iako veliku većinu terorističkih napada izvrše nemuslimani, preovladavajući narativ koji povezuje masovno nasilje sa islamom nadmašuje statistiku, lagano prebacivši pretpostavku krivice na svakog sljedbenika islama, putem pregleda vijesti punih pretjerivanja.

Traženje načina da se optuži islam nakon svakog svirepog čina je na sistematski način dovelo do formiranja odbrambenog stava među američkim muslimanima i među našim institucijama. Praksa momentalnog pripisivanja krivice, zajedno sa američkim shvatanjem islama kao duhovnog, ideološkog i demografskog monolita, satjerala je američke muslimane u poznati ćošak. Zarobljeni između „podržavanja terorizma“ i većeg zla, američki muslimani su stalno opterećeni krivicom samo zbog svoje vjerske pripadnosti.

Davno smo još prihvatili činjenicu da pozivnice na večeru u Bijeloj kući predstavljaju ponudu muslimanima koji su spremni uskočiti u tramvaj zvani krivica. 

I mi sami snosimo određeni dio krivice za ovakvo tužno stanje. Predstavnici američkih muslimana (od kojih su neki samoproglašeni) i prevelik broj naših glavnih institucija je podlegao zastrašivanju. Razne su stvari u igri.

Za prvog muslimana koji progovori kada se desi novo zvjerstvo, „glasnogovornika muslimana“ to može značiti veliki publicitet. Davno smo još prihvatili činjenicu da pozivnice na večeru u Bijeloj kući predstavljaju ponudu muslimanima koji su spremni uskočiti u tramvaj zvani krivica.  Onima koji, nažalost, stavljaju lične ambicije ispred dugoročne strategije zajednice i ulizuju se vladinim agencijama koje profiliraju, krivično gone i progone američke muslimane.

Izvinjenje, kada dolazi od američkih muslimana, predstavlja puno više od čina kajanja. To je prećutno priznanje krivice. Evo jednog primjera: Ako neko ko živi u mojoj blizini i koga ja nikada nisam upoznao ukrade vaš bicikl, da li se ja trebam izviniti zbog tog? I ako se izvinim, zar se nećete zapitati zašto dovodim sebe u vezu s tim krivičnim djelom?

Potkopavajući stereotipe

Oklahoma, prigodno nazvana “Sooner State” predstavlja američku brzopletost da zaključe kako je islam odgovoran za nasilna i svirepa djela prije nego se prikupe i procijene činjenice. Tako je bilo 1995., kada se desilo bombardovanje u Oklahoma Cityju, a i sada, u slučaju ubistva od prošle sedmice.

Sada se aktivisti s društvenih mreža pokušavaju osloboditi okova stalnog izvinjavanja. Hashtag na Twitteru #MuslimApologies (izvinjena muslimana) koji su osmisliti frustrirani mladi muslimani sa Zapada, na briljantan način ismijava pritisak društva da se izvinjavate stalno, gotovo besmisleno impulsivno za svo zlo na svijetu – ako ste musliman.

Vjerno zabilježivši pravu atmosferu u muslimanskoj zajednici, humor umiruje dušu naše zajednice i daju drugima uvid u apsurdnu prirodu naše dileme.

Assed Baig: „Izvinjavam se jer vam uporno blokiramo napade dronovima.“  Ili ovo izvinjenje od „Raz-a“:“Izvinjavam se što vas moja brada plaši. To je do hormona, kunem se.“

Izborom da predstavi muslimane kao raznoliku zajednicu, ova nova perspektiva može ponuditi strateški način da se odmaknemo od sumornog, zastarjelog i žalosnog stanja koje obuzima mnoge službenike u raznim organizacijama i koja je iznevjerila sve nas u SAD-u svojom ispraznošću. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera