Palestinski otpor – povratak otpisanog

Neophodno je da sve palestinske frakcije potpišu sporazum (EPA)

Piše: Mohsen Saleh

Tokom prve sedmice nedavnih napada na Gazu pojedine regionalne i međunarodne snage imale su veoma hladan odnos prema cijeloj situaciji, ignorirajući brutalne izraelske napade na Pojas Gaze, kao da su iščekivali konačan pad „bika u areni“ (Palestinski otpor) dok se toreador sprema da u njega zabode svoj nož.

Njihove nade su propale – nije bilo koride, ni bika iz arene.  Onima koji su uživali u prizoru pada srce je ubrzano tuklo, zapalili su posljednju „cigaretu“, a onda su ugledali otpisanog kako se vraća, uništavajući sve njihove planove.

Od osnivanja cionističkog entiteta, palestinski otpor ne pamti težu regionalnu situaciju od one koja je vladala neposredno i tokom samih izraelskih napada na Pojas Gaze, u ljeto 2014. Sve pripreme išle su u tom smjeru da se slučaj „palestinskog otpora“ okonča i da se na njega stavi tačka.

Pojedini veliki igrači bili su ubijeđeni da će se zatvaranjem slučaja palestinskog otpora i vraćanjem korumpiranih i tiranskih režima na vlast, te njihovim repozicioniranjem s ciljem osiguravanja situacije slabosti, sektaških i etničkih sukoba, omogućiti prilika za formiranje idealnog okruženja izraelskom entitetu.

Kako bi do toga došlo, neophodno je sljedeće:

– Napad na glavne pokrete koji su osnovica procesa promjene, a posebice na islamske pokrete;

– Zatvoriti sve teme koje bi dovele do nestabilnosti u regiji, konkretno se usmjeravajući na palestinski slučaj i njegov najosjetljiviji dio predstavljen kroz djelovanje otpora.

Uloga Egipta

Početkom ljeta nastupa period koji bi mogao biti izgovor za „sukanje mača“. Nastupa dotad neviđena situacija opsade koju provodi egipatski režim, zatvorivši „umjetna pluća“ pomoću kojih su disali (tunele), nastavlja se izraelska blokada, prekida se pomoć Irana i drugih „opozicionih snaga“ u periodu od skoro godinu i pol, te dolazi do pritiska i zabrinutosti umjerenih i opozicionih partija političkog sunitskog pokreta, u kojem Hamas predstavlja centralni palestinski blok.

Tada dolazi do „Sporazuma o obali“ (dogovora između Fataha i Hamasa) s ciljem aktiviranja pitanja o pomirenju, što bi dovelo do okončanja vlasti Hamasa u Pojasu Gaze i njene predaje u ruke privremene vlade.

Na taj način bi se mnogima pružila prilika da govore, a među njima i rukovodstvu Fataha u Ramallahu, kako je Hamas pristupio pomirenju pognute glave  ili „nag“, prema riječima jednog od utjecajnih vođa Fataha.

Tokom prvih dana rata, arapske strane očekivale su da Hamas dobije šamar i žestoke udarce, te izađe pognute glave i slomljenih krila. Njihovi mediji su se držali veoma hladno, kao da su sa dosadom iščekivali da „bik“ u areni padne.

Ovih dana regionalnom scenom vladaju trvenja i sukobi interesa. Većina smatra da su nedavna dešavanja u Gazi bila samo jedna obična turneja. No, ono što je novo za ovu „turneju“ jeste činjenica da se ona uspijeva suprotstaviti jednom velikom talasu, čija su meta bili politički islam i pokreti otpora.

Većina egipatskih medija nije se zaustavila samo na veoma efikasnom udaljavanju od nacionalne, panarapske i islamske uloge uobičajene za Egipat, nego se još u horu pridružila proslavi, uz zvuk bubnjeva i truba, kako bi narušila ustanak i borbu palestinskog naroda, dajući opravdanje izraelskoj agresiji.

Novinarka Amany al-Khayat opisala je izraelsku agresiju kao farsu pod rukovodstvom Hamasa, dok je Tawfiq Okasha opravdao napade Izraela i pozvao stanovnike Gaze na ustanak protiv Hamasa.

Novinarka Amani Darderi tražila je od vlasti u Egiptu da pomognu Izraelu u borbi protiv Hamasa, a njihova nezrelost najbolje se ogleda u postupku Mohammeda Ghaityja, koji je u svom šou na kanalu Al-Tahrir  pokazao krivotvorene i montirane slike Ismaila Haniyeha, vođe Hamasa u Pojasu Gaze, optužujući ga za seksualne odnose sa „ženama Mosada“, kao i mnoge druge laži časopisa Rose Al-Youssef.

Izraelski entitet, koji je bio zadovoljan arapskim poslom, posebno egipatskim, nije krio svoju sreću novonastalim odnosima sa državama regije, u kojima je vidio veliki potencijal za Izrael, kao što je to Netanyahu izjavio.

Izraelska ministrica pravde Tzipi Livni bila je isuviše jasna kada je govorila o tome da postoji zajednički dogovor sa Egiptom o borbi protiv Hamasa.

Što se tiče Isaaca Herzoga, predsjednika Partije rada i vođe izraelske opozicije,  u svom intervjuu za Yedioth Ahronoth izjavio je da „regionalnu koaliciju čine Egipat, Jordan, palestinske vlasti (u Ramallahu) te Saudijska Arabija i zemlje Zaljeva“, potvrđujući da je i Izrael dio te koalicije, kao i da je ona izraz regionalnog mišljenja.

Prema navodima Jerusalem Posta od 10. jula, Egipat i Izrael bili su jedna ruka u borbi protiv Hamasa, dok su novine Maarif na svojoj internetskoj stranici opisale egipatsko-izraelski odnos kao „alijansu hrabrosti“.

U isto vrijeme, Danny Danon, bivši zamjenik ministra odbrane Izraela izjavio je – nakon skoro mjesec dana napada na Pojas Gaze – kako je Egipat tražio od Izraela da nastavi sa napadima na Hamas s obzirom da im nije nanesena dovoljna šteta.

Na sajtu izraelske obavještajne službe DKBA spominje se pismo egipatskih vlasti, u kojem se kaže kako Egipat nije uspio ubijediti Hamas na bilo kakve ustupke, iz razloga što „izraelska vojska nije napala Hamas dovoljno jako“.

Žestoka borba

Poznati Izraelski orijentalista Ehud Aiera sažeo je ovu situaciju, kazavši kako egipatski predsjednik Sisi želi vidjeti Hamas da krvari, te da nastavi i dalje krvariti, stoga je tako uporno radio na njegovom uništavanju kroz akcije izraelske vojske.

Tokom sukoba, stalno je ponavljana ideja o razoružavanju Hamasa i snaga palestinskog otpora. Izraelci su izjavili kako su ovu ideju podržali SAD, Egipat i druge države, u skladu sa onim što je rekao Gilad Ardenne, ministar unutrašnjih poslova i član Vijeća ministara Izraela.

Razoružavanje snaga otpora značilo je zatvaranje poglavlja o palestinskom ustanku. U onoj mjeri koliko je ova ideja odgovarala Izraelu i Americi, odgovarala je i Sisijevom režimu, koji je njoj pronalazio način da udari na politički islam i ogranak Muslimanske braće u Palestini.

Neophodno je i vratiti život u sve dijelove Palestine, kao i svim njenim građanima u inostranstvu.

Odgovarala je i pojedinim stranama palestinske vlasti, jer su u njoj vidjeli priliku za marginaliziranje pokreta otpora i priliku za dominacijom na palestinskoj političkoj sceni, kao i nametanje svojih planova po pitanju daljnjeg rješenja palestinskog slučaja.

Svi su ostali zatečeni performansom otpora koji uništava njihove planove. Otpor ostaje čvrsto na terenu, uz herojsku izvedbu. Ponizili su kopnene izraelske elite, zasuvši svojim raketama sve cionističke grupacije u okupiranoj Palestini i po prvi put, nakon deset godina, palestinski otpor briljira na kopnu, moru i vazduhu.

Otpor je oko sebe okupio mase i ponovo vratio slavu. Postigao je veoma bitnu stvar za politički islam, pružajući argument državama i narodima, te razotkrio neuspjeh sistema.

Od otpora se nije ništa više ni očekivalo, s obzirom na veoma male mogućnosti koje su imali u borbi za odbranu časti i dostojanstva zajednice, boreći se protiv jedne od najjačih vojnih sila na svijetu. Trebali su pokazati postojanost, herojstvo i osujetiti planove neprijatelja, a u tome su i uspjeli.

Ovih dana regionalnom scenom vladaju trvenja i sukobi interesa. Većina smatra da su nedavna dešavanja u Gazi bila samo jedna obična turneja. No, ono što je novo za ovu „turneju“ jeste činjenica da se ona uspijeva suprotstaviti jednom velikom talasu, čija su meta bili politički islam i pokreti otpora.

Također nam otkriva i ogromnu količinu obmana i crnih medija kojima je ova regija bila izložena tokom proteklih mjeseci. Ista ova „turneja“ uspjela je vratiti pravu sliku umjerenog islamsko-sunitskog pokreta, te potvrditi postojanje širokih masa koje ga podržavaju.

Uspjela je i sačuvati stanovništvo od gnusnih planova u koje su ih neke sile željele uvući, stavljajući pred njih dva izbora: korumpiranu, diktatorsku državu ili iskrivljeni oblik islama koji dozvoljava proljevanje krvi i i optužbu za apostaziju.

Izrael i regionalne sile, zabrinute aktivnostima otpora koji otkriva neke od njihovih sramota, nastavit će borbu u danima koji slijede kako bi uspjehe otpora lišili suštine. Nastavlja se i sa medijskom kampanjom usmjerenom protiv njih, tokom koje će se sva pažnja usmjeriti na destrukciju i gubitke u Pojasu Gaze, s ciljem udaljavanja od priče o otporu, o junaštvu i postojanosti koju su tada pokazali.

U fokusu priče bit će, također, sva šteta i gubici koje je otpor sa sobom donio i kakve je sve „katastrofe“ prouzrokovala njihova avantura palestinskom narodu. No, neće se govoriti o zločincu, cionističkom agresoru, koji i jeste uzrok svih nedaća palestinskog naroda.

Pažnja će se usmjeriti i na kritike žrtve i svih onih koji su pokušavali odbraniti njenu čast. Izraelska strana, a sa njom i drugi, pokušat će odgađati rekonstrukciju i rješavanje pitanja devastacije, sve dok se rane ljudi ne „ubuđaju“ i na taj način ih prisile da se odvoje od otpora, kako bi onda i oni ostvarili svoj cilj i vratili „otpisanog“ tamo gdje i pripada.

Pred palestinskim otporom nalazi se veoma težak zadatak da odbrani sebe i sve što su postigli. Očekuje ih veoma žestoka borba, u kojoj će biti upotrebljena zahtjevnija sredstva i veći standardi, stoga ih čeka težak i mukotrpan posao. Sada se od njih očekuje pribranost i snaga, te jačanje veze sa narodom i njihovim brigama, kao i dosljednost svome pravcu u borbi protiv izraelskog okupatora.

Neophodno je da sve palestinske frakcije i struje potpišu sporazum u kojem bi naglasili da njihovo razoružavanja predstavlja crvenu liniju, te da se odbiju povinovati tim zahtjevima, kao i da se suprotstave provođenju naredbi izraelske okupacije na Zapadnoj obali i primjene istog na stanje u Pojasu Gaze.

Neophodno je i da se okonča dosadašnje isključivanje Pojasa Gaze, koji je pružio otpor i postigao izuzetne rezultate u protekla tri rata, što je razlog da se u narednom periodu ne dozvoli njegovo izdvajanje. Neophodno je i vratiti život u sve dijelove Palestine, kao i svim njenim građanima u inostranstvu.

Palestina će biti vraćena

Istina je da okruženje u regiji još  nije odgovarajuće za palestinski otpor, kao i to da su ulozi veliki, ali treba naglasiti da je takva situacija sklona promjenama i kretanju. Možda su neke strane i učinile pomak, ali nisu postignuti konačni rezultati ni na jednoj strani.

Činjenica je i to da palestinski otpor u većini situacija u prošlosti, a i sadašnjosti, nikada nije ni djelovao u odgovarajućem regionalnom okruženju, kao i da je pitanje palestinskog otpora bilo i ostalo pitanje istine i pravde.

To je pitanje koje će se, uz Božiju pomoć, riješiti. Palestina će opet biti vraćena, prije ili kasnije, na vojni ili na neki drugi način. Važno je da pređe sve prepreke sa što manje gubitaka i sa što boljim rezultatima, uz Božiju pomoć.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

UN navodi da će vodeću ulogu odigrati Palestinska samouprava, koja je procijenila troškove obnove na 7,8 milijardi dolara.

Published On 16 Sep 2014
Više iz rubrike Piše
POPULARNO