Riječi lažu više nego brojke

Piše: Dženan Kulović

Ovaj tekst počinjem tvrdnjom da riječi lažu više nego brojke. U pokušaju oslikavanja bosanskohercegovačkog jučer, danas i sutra teško je zaobići godišnji izvještaj o konkurentnosti koji godinama objavljuje Svjetski ekonomski forum. Međutim, od svih tih vremena, kako kaže Charles Kettering, nas najviše mora zanimati futur, jer ćemo u njemu provesti ostatak života.

Upravo u prilog projektovanju poželjne budućnosti, nezaobilazno se moramo osloniti na Izvještaj o globalnom indeksu konkurentnosti koji predstavlja jedan od najkorisnijih portreta koji oslikava privredni potencijal nacionalne ekonomije.

Ovaj indeks, skraćeno poznatiji kao GIC, računa se sumiranjem podataka na nivou države za 12 stupova konkuretnosti kao što su makroekonomsko okruženje, tržište rada, veličina tržišta i slično, što zajedno daje cjelovitu sliku o privrednom potencijalu jedne zemlje.

Dostupni pokazatelji

U ovogodišnjem izvještaju, trideset i četvrtom po redu, obuhvaćene su 144 zemlje. Rangirane su na osnovu zvanično dostupnih statističkih pokazatelja i ankete u kojoj je učestvovalo 13.500 poslovnih ljudi iz cijelog svijeta.

Titulu najkonkurentnije svjetske ekonomije šestu godinu zaredom ponijela je Švicarska sa prosječnom ocjenom 5,7 od mogućih 7,0. Uprkos navedenim rizicima, u izvještaju koji se odnosi na poteškoće kompanija i institucija u pronalaženju talentovanih ljudskih resursa nužnih za zadržavanje visoke inovativnosti, ocjena je, ipak, zaslužena. Rezultat je to efikasnog sistema, inovacionog potencijala i makroekonomske stabilnosti.

Među deset najkonkurentnijih svjetskih privreda popis zemalja sa prošlogodšnje liste je ostao isti, promijenjen je samo njihov redoslijed. Nakon Švicarske slijedi Singapur, a na trećem mjestu su Sjedinjene Države koje su prošle godine bile na petom mjestu.

Finska je pala s trećeg na četvrto, a Njemačka sa četvrtog na peto mjesto. Japan se nalazi na šestom mjestu, Hong Kong je sedmi, Holandija osma, dok je Velika Britanija napredovala za jedno mjesto i sada je na devetoj poziciji.

U pokušaju oslikavanja bosanskohercegovačkog jučer, danas i sutra teško je zaobići godišnji izvještaj o konkurentnosti koji godinama objavljuje Svjetski ekonomski forum. 

Švedska je nazadovala za čak četiri mjesta i sada je posljednja među deset najboljih. U zaključku ovogodišnjeg izvještaja Svjetskog ekonomskog foruma navodi se da je “zdravlje globalne ekonomije u opasnosti”, jer države imaju poteškoće u provedbi strukturnih reformi koje su neophodne za poticanje privrednog rasta.

Spoznaje koje su rezultat obrađenih podataka i formiranih rang-lista mogu biti veoma važna lekcija za Bosnu i Hercegovinu. Posebno nam mogu poslužiti u procjeni sopstvenih snaga i slabosti, s jedne strane te prilika i prijetnji, s druge.

Iako ni prije nismo briljirali, posljednjih nekoliko godina Bosna i Hercegovina na svjetskoj listi konkurentnosti ubrzano tone. Prošle godine nalazila se na 87. mjestu, dok je ove godine uopće nema na popisu, zajedno sa Bjelorusijom, Kosovom, Afganistanom, Irakom i Sirijom.

Razlog i objašnjenje je visok stepen nepostojanosti rezultata istraživanja, a utjeha bi valjda trebala biti činjenica da svake godine neka od zemalja izostane sa popisa. Uprkos svemu, nema sumnje da su domaće institucije koje pripremaju podatke učinile veliki napor da navrijeme dostave tražene podatke. Međutim, ključno pitanje koje se nameće iz ove zavrzlame je ishod tih analiza.

Kome odgovaraju rezultati ako su bolji u odnosu na prethodnu godinu ili kome ne odgovaraju rezultati ako su lošiji u odnosu na prethodnu godinu. Naravno, ono što nikako ne smijemo ispustiti iz vida je da je ovo izborna godina, te je ovakav ishod, možda, i najbolje rješenje.

Međutim, nije bolje stanje ni u susjednim zemljama. Hrvatska je nazadovala (sa 75. mjesta prošle na 77. mjesto ove godine), Crna Gora je zadržala istu poziciju (67. mjesto), dok je Srbija napredovala (sa 101. mjesta prošle godine napredovala je za sedam mjesta). Svi navedeni podaci ne trebaju nas toliko zabrinjavati jer se rang-lista dinamično mijenja. Za izvođenje relevatnih zaljučaka potrebno je pratiti da li je rastući ili opadajući trend u rangiranju. Na temelju toga je moguće zaključiti koja se zemlja posvetila strukturnim reformama i opravdala ukazano povjerenje svojih birača, a koja ih je izigrala.

Spoznaje koje su rezultat obrađenih podataka i formiranih rang-lista mogu biti veoma važna lekcija za Bosnu i Hercegovinu. 

Samo za primjer, strukturne reforme u Makedoniji od kojih je najpoznatija uvođenje ‘one-stop shop’ sistema koji omogućava otvaranje firme za samo jedan dan i na jednom mjestu plasirale su ovu ekonomiju na 63. mjesto. Makedonska ekonomija je napredovala deset mjesta u odnosu na prošlu godinu, dok je prošle godine napredovala deset mjesta u odnosu na pretprošlu.

Tako je posljednjih godina Makedonija na listi globalne konkurentnosti ostvarila jedan od najvećih pomaka u svijetu gdje je u periodu od 2007. godine do danas napredovala za više od 39 mjesta. Za razliku od Makedonije, Bosna i Hercegovina je 2007. godine bila rangirana na 106. mjestu, 2008. na 107, 2009. na 109, 2010. na 102. i 2011. godine na 100. mjestu. Uporedimo li brojke u ove dvije zemlje jasno će nam biti koja je zemlja zauzela reformski put.

Bosna i Hercegovina, da bi slijedila put ekonomija koje su napredovale na rang-listi Svjetskog ekonomskog foruma, mora se okrenuti strukturnim promjenama koje će, nužno, pratiti bolni rezovi. Međutim, građanima je sve teže razlučiti koji su rezovi zaista potrebni za spas zamrle investicione aktivnosti, a koji su potrebni za demontiranje elemenata socijalne države.

Takav reformski put, koji nema alternativu, nužno uključuje okončanje odlaganja bolnih strukturnih reformi kojima bi se rješavali problemi odavno mrtvih preduzeća, lošeg radnog zakonodavstva, tromosti javnih preduzeća, viška neproduktivnih zaposlenika, neusklađenog obrazovnog sistema i slično.

Takvi patrioti bi žrtvovali četverogodišnji mandat zarad nužnih i bolnih reformi nakon kojih bi sigurno izgubili sljedeće izbore, ali bi dobili međunarodnu reputaciju. Međutim, analiziramo li prethodne izvještaje u kontinuitetu, možemo posvjedočiti da u svim segmentima ovog izvještaja nismo podjednako loši. Ono što nas treba zabrinjavati je činjenica da smo mnogo lošiji od drugih sa kojima se, već neko vrijeme, ambiciozno poredimo.

Deklarativna opredijeljenost

Rječitost uspavane vlasti i njihova deklarativna opredijeljenost na reformski put nije garancija pomaka na listi Svjetskog ekonomskog foruma. Garancija tome je odvažnost koju prate strukturne reforme u svim segmentima društva. Posebno je potrebno reforme izvršiti u javnom sektoru, koji je trom i neefikasan.

Koliko trebamo vjerovati političkim elitama iz regiona kada na sva zvona govore o dobrodošlici stranih ulaganja?

Da riječi lažu više nego brojke potvrđuje i činjenica da se našim političarima ne vjeruje. Dok u zemljama EU-a 22 posto ispitanika smatra da političari govore istinu, u Bosni i Hercegovini tek njih osam posto ima povjerenja u političare.

Za razliku od riječi, brojke kojima obiluje opsežan izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma imaju dva važna zadatka za Bosnu i Hercegovinu. Prvi je da konkretno i brojčano argumentuje stanje u zemlji i time oslikaju njene glavne specifičnosti, obim problema i dubinu izazova. Drugi je da jasno i slikovito pokaže da su promjene stalne i da se unutar desetljeća mogu učiniti znatni pomaci, veliki napredak i vidljiv napor. 

Rječitost uspavane vlasti i njihova deklarativna opredijeljenost na reformski put nije garancija pomaka na listi Svjetskog ekonomskog foruma.

Promjene sa kojima se suočavala Bosna i Hercegovina većinom su bile nametnute i dirigovane. Međutim, zamislimo samo da je neka vlast prije deset godina projektovala kako će većina pokazatelja iz izvještaja izgledati za deset godina i na tome predano radila kako bi ih dovela u željeno stanje. Kako bi Bosna i Hercegovina izgledala za deset godina?

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera