BiH pred vratima velikog pospremanja

Piše: Amel Kovačević

Opća je ocjena da se bosanskohercegovačko društvo urušava, a razlozi za to mogu se sažeti u nekoliko riječi: posljedice rata, tranzicija, globalizacija/ kolonijalizacija, korupcija, nefunkcionalnost sistema, partiokratija, negativna selekcija, nedostatak vizije… Ukoliko želimo učiniti našu domovinu prosperitetnom, neophodno je napraviti radikalne promjene u svim sferama društvenog života.

Prije svega, moramo prestati tolerirati neuspjeh i neodgovornost u upravljanju državom i javnim institucijama. Blagostanje cijele nacije ovisi o uspješnosti u upravljanju javnim poslovima. Principi kao što su meritokracija, efikasnost, efektivnost, uslužnost i razvojni kapacitet stubovi su na kojima se mora graditi javna uprava, dovoljno ojačana da se može nositi s velikim izazovima koji stoje pred bh. društvom.

Blagostanje cijele nacije ovisi o uspješnosti u upravljanju javnim poslovima.

Prije svega, to znači investirati u proces pronalaska najefikasnijeg modela uprave u svim oblastima. Projekti Evropske unije za reformom javne uprave su potreban, ali ne i dovoljan uvjet kako bismo došli do željenog cilja. Treba nam nepristrasna ekspertiza, rasterećena kratkoročnih političkih interesa, koja će predložiti najadekvatnija rješenja u cilju maksimizacije beneficija za krajnje korisnike usluga ovog sektora. Ako to, između ostalog, znači veliko “rešetanje” svih uposlenih u javnoj službi, neka tako i bude, jer u interesu društva je da nas vode i pružaju nam usluge najbolji među nama, na svim nivoima i u svim sferama društva.

Teške i bolne odluke

Čuvajući radna mjesta nesposobnih mediokriteta hranimo aždahu koja će progutati budućnost naše djece. Kada se identificiraju adekvatna rješenja koja će Bosnu i Hercegovinu dovesti do zacrtanog cilja, neophodna je politička snaga koja može provesti teške i bolne procese. U protivnom, sve će ostati mrtvo slovo na papiru, dok će naša djeca tražiti sreću u društvima koja cijene kvalitet.

Sve dok se političari povlače pred izazovima odluka za koje su plaćeni da ih donose, dotle javni prevoz neće funkcionirati po redu vožnje, doktori će živjeti paralelne profesionalne živote u javnim i privatnim ordinacijama, sudovi će biti zatrpani trivijalnim slučajevima, dok će kriminal i dalje cvjetati, a hiljade pasa lutalica će nas zastrašivati. Mora se uspostaviti mjerljiva odgovornost – od Predsjedništva države do općinskog šaltera, od doktorske ordinacije do uličnog čistača.

Armija obrazovanih, a nezaposlenih sanja svoju šansu, žele se dokazati, ali su u javnoj upravi sva mjesta zauzeta.

Neki će reći kako je okrutno da toliki svijet koji sada radi u javnom sektoru može ostati bez posla ako neko realizira ovu ideju, no to je pogrešno postavljena teza. Svi koji primaju platu u javnom sektoru, a nemaju učinka u kreiranju dodane vrijednosti, za društvo su višak. Zamislite šta bi se sve moglo unaprijediti ukoliko ne bi bilo radnih mjesta koja nam ne trebaju i ukoliko bi na radnim mjestima koja nam trebaju radili kvalitetni kadrovi. Cijela ta ušteda bi se mogla usmjeriti u oblasti od prioritetnog značaja za budućnost našeg društva. Armija obrazovanih, a nezaposlenih sanja svoju šansu. Žele se dokazati, ali, nažalost, u našoj javnoj upravi sva su mjesta zauzeta. Zato nam treba veliko pospremanje, koje će pružiti šansu budućnosti.

Okosnica privrednog razvoja Bosne i Hercegovine doskora je bio državni sektor. Privredni giganti su se jedan za drugim davili u pogrešnim odlukama raskalašenog vlasnika. Mislilo se da državnim preduzećima nema “izdera”, ali smo im uspjeli “dohakati”. Danas su to samo sjene od uspješnih priča, koje se još mogu pronaći na požutjelim brošurama i u oronulim poslovnim zgradama. Jedino pravo rješenje je da se pogledamo u ogledalo i priznamo sebi da smo “dotjerali cara do duvara”. Kad se to desi pola posla je odrađeno. Zatim je red na stručnjake, koji donose, korak po korak, teške i bolne odluke.

Ako može Microsoft…

Onaj ko bude vodio državu na osnovu izbornog legitimiteta u narednom periodu mora provesti dubinsku analizu svakog pojedinačnog državnog i javnog preduzeća, kako bi krenuli u proces njihove konsolidacije i ukrupnjavanja. Treba jednostavno presložiti ono što nam je preostalo od državnog kapitala u preduzećima, kako bi se stvorili preduslovi da se zaustave negativni trendovi i postigne ekonomija razmjera. Recimo, kada su u pitanju komunalna preduzeća u Sarajevu, smanjili bi se nepotrebni troškovi dupliranja funkcija.

Neka preduzeća bi po hitnom postupku morala ići u stečaj, poput Grasa, a neka bi “progutala” one manje sposobne za opstanak u teškim uvjetima privređivanja. Treba počistiti naslage decenijskih nepotističkih, korumptivnih i nekompetentnih odluka. Ne smije se dozvoliti da direktori državnih preduzeća sebi propisuju bezobrazno visoke plate, a da njihov učinak niko ne mjeri.

Otpušteni će se, uz pomoć države, morati prekvalificirati i potražiti nafaku u oblastima i sektorima koji imaju budućnost.

Neophodno je, također, otvoriti vrata privatnom kapitalu da popuni vakuum na tržištu pružanja javnih usluga. Država koja se teško zadužuje treba na inovativan način doći do neophodnog kapitala, ali i znanja koje javno privatno partnerstvo može ponuditi. Ako Microsoft može otpustiti 18.000 uposlenika koji mu predstavljaju višak, zašto to ne mogu uraditi željeznice, elektroprivrede, telekomi, rudnici, energoinvesti, grasovi, hidrogradnje… u našoj zemlji.

Armija otpuštenih radnika nije opasnost za društvo, kako to na prvi pogled izgleda. Da, to jeste šok koji donose stres i neizvjesnost, međutim, za ovu situaciju treba spremiti sveobuhvatan i održiv plan, koji će donijeti nova radna mjesta. Otpušteni će se, uz pomoć države, morati prekvalificirati i potražiti nafaku u oblastima i sektorima koji imaju budućnost.

Promijeniti status quo

Idu opći izbori, slušat ćemo kandidate kako punih usta govore o svijetloj budućnosti. Oni će svirati melodije koje mi želimo čuti, međutim, ako ne budemo iskreno otvorili dijalog o temama koje načinjemo u ovom tekstu, bojim se da ćemo izgubiti još četiri godine. Da li smo kao društvo zreli za ovaj dijalog? Mislim da jesmo, jer mnogo je više onih kojima ovakav status quo ne odgovara. U tu grupu spadaju svi oni koji rade u privatnom sektoru, jer im je “puna kapa” sunarodnjaka koji im “činovnički sjede za vratom”.

Tu je i penzionerska populacija, koja na vlasti želi vidjeti onoga ko je u stanju ustrojiti zdravstveni sistem i pružiti im adekvatnu zdravstvenu zaštitu, da ne umiru po čekaonicama. Tu je i armija nezaposlenih, koja nikada nije dobila svoju šansu. Tu je i dijaspora, koja je umorna od pravdanja i objašnjavanja svojim novim komšijama zašto bh. društvo hrđa i gubi supstancu. Tu su i oni čestiti i vrijedni ljudi koji rade u javnoj upravi i državnim i javnim preduzećima, a koji su se nagledali nepotizma, javašluka, nesposobnosti i korupcije u uredima i hodnicima institucija u kojima rade.

Ako ne budemo iskreno otvorili dijalog, bojim se da ćemo izgubiti još četiri godine.

Ne dozvolimo da osobe kojima status quo uvijek iz prizemnih razloga odgovara budu većina koja glasa i da monopoliziraju javno mnijenje. Većina u ovom društvu neće izgubiti ništa ako dođe do velikog pospremanja. Naprotiv, vjerujem da ćemo svi zajedno dobiti šansu za generacije koje dolaze.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera