Ekonomija: Kosovo najbrže, BiH najsporija

U bruto društveni proizvod nisu uvršteni podaci o sivoj ekonomiji, koja cvjeta na ovim prostorima (EPA)
U bruto društveni proizvod nisu uvršteni podaci o sivoj ekonomiji, koja cvjeta na ovim prostorima (EPA)

Piše: Dženan Kulović

Posljednji izvještaj Svjetske banke o visini bruto društvenog proizvoda (BDP) po stanovniku nalik je našoj poznatoj narodnoj umotvorini: „Kadija te tuži, kadija ti sudi.“ Ovaj scenarij me podsjeća na asasina iz drvenih vremena, koji bi, iskoristivši gužvu, izvukao kratki bodež i upotrijebio ga, a nakon toga prvi povikao: „Ubistvo!“

Svim međunarodnim organizacijama, zajedno sa Svjetskom bankom, dobro su poznate ove brojke, kojima su svojim dvojbenim postupcima značajno doprinijele. To nikako ne amnestira domaće političare, čija je nebriga, u velikoj mjeri, Bosnu i Hercegovinu i susjedne zemlje bez izuzetka učinila ovisnim o ovim organizacijama.

Prema tome istina obimnom izvještaju, Bosna i Hercegovina je zauzela 91. mjesto, što je najgora pozicija u odnosu na zemlje u regiji. Hrvatska se nalazi  na 46. mjestu, Crna Gora na 71, dok je Srbija na 79. mjestu od ukupno 215 država i upravnih regija iz cijelog svijeta koje se nalaze na popisu ovog izvještaja.

Iako su analitičari Svjetske banke planirali rast bruto društvenog proizvoda za zemlje regiona od 1,9 posto u ovoj godini i 2,6 posto u narednoj godini, od toga, po svemu sudeći, neće biti ništa.

Prema podacima sa tog popisa najrazvijenija zemlja je Luksemburg, sa visinom BDP-a od 111.162 dolara po stanovniku. Rezultati najrazvijenih zemalja nam govore da je zadnjih desetljeća svjetska privreda koračala “čizmama od sedam milja”. Evidentno je da su tržišne promjene bile toliko brze da je s pravom moguće reći, posebno sa ove vremenske odrednice, da onaj ko ne trči zaostaje. Na našu veliku žalost, u kojoj susjedi mogu skoro pa ravnopravno suosjećati sa nama, umjesto da trčimo, mi zaostajemo.

Potrebne reforme

Iako su analitičari Svjetske banke planirali rast bruto društvenog proizvoda za zemlje regiona od 1,9 posto u ovoj godini i 2,6 posto u narednoj godini, od toga, po svemu sudeći, neće biti ništa.

Prema procjenama, samo u Bosni i Hercegovini štete od poplava iznose skoro 20 posto bruto društvenog proizvoda. Imajući u vidu da visina bruto društvenog proizvoda daje realnu sliku ekonomskog rasta i životnog standarda, sudeći prema rezultatima Svjetske banke možemo zaključiti da zemlje u regiji kontinuirano nazaduju i prednjače u nerazvijenosti. 

To znači da ni nakon trećine stoljeća ili cijele jedne generacije privrede zemlje u regiji nisu u stanju stvoriti vrijednost koja bi se približila prosječnoj vrijednosti koju stvara Evropska unija. Kao glavni krivac za dugoročnu stagnaciju bruto društvenog proizvoda navodi se kumulativni gubitak proizvodnje zbog rata, s jedne strane i transformacijska recesija privrede zbog privatizacije s druge strane.

U oba slučaja zorno je prikazano da su uzročnici lošeg stanja u ekonomiji dugoročne sturkturne slabosti, koje se neminovno odražavaju i na opću sliku ekonomije. Tu prednjače tržište rada, javna uprava, industrijska struktura, javna potrošnja i niz drugih slabosti u bilo kojem dijelu tromog funkcioniranja sistema.

Iako su navedene oblasti godinama predstavljale područje reformskih prioriteta, dojam je da nosioci strukturnih politika ne shvataju ozbiljnost tih reformi, smatrajući da su zbog političke ekspeditivnosti (tj. kratkog mandata i želje za drugim) parcijalne reforme dovoljne da se ekonomija pokrene. Međutim, za izlaz iz lošeg stanja u ekonomiji potreban je sveobuhvatan pristup.

Očito je da se danas niko ne rukovodi podacima iz zvanične statistike, smatrajući da su podaci u realnosti značajno drugačiji nego na papiru. Ako bruto društveni proizvod pokazuje vrijednost finalnih dobara i usluga proizvedenih u jednoj zemlji u toku godine u novčanim jednicama, onda ovakva promišljanja možemo donekle i razumjeti.

U bruto društveni proizvod nisu uvršteni podaci o sivoj ekonomiji, koja cvjeta na ovim prostorima. Najveći prostor za sivu ekonomiju je u građevinarstvu, trgovini i uslugama. Naravno, ovi pokazatelji, za koje smo svi svjesni da su naša svakidašnja realnost, značajno dovode u pitanje kako voditi ekonomsku politiku, ako nemamo podatak koliki je stvarni nivo i smjer promjene realnog bruto društvenog proizvoda.

Međutim, kada bi se i te brojke dodale, bruto društveni proizvod bi i dalje zaostajao za prosjekom Evropske unije. Kada bi, naprimjer, uporedili naš bruto društveni proizvod sa godišnjom vrijednošću prodaje vodećih svjetskih kompanija, Bosna i Hercegovina bi se našla negdje na 150. mjestu, među kompanijama kao što su Microsoft, Johson&Johnson ili Apple.

Dakle, u svijetu se na popisu nalazi 119, a u SAD-u samo 36 kompanija, čija je godišnja vrijednost prodaje veća nego godišnja vrijednost prodaje svih kompanija, svih grana i svih djelatnosti naše Bosne i Hercegovine. Relativno mali BDP je dobar pokazatelj zaostajanja i nerazvijenosti.

Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Crna Gora i Srbija spadaju u relativno siromašne države, čija tržišta niti su krupna, niti su zanimljiva. Pokazatelje koje je objavila Svjetska banka ne trebamo čitati samo kao gomilu brojki koje nam ponovo pokazuju kako smo siromašni i nerazvijeni. Ove podatke je potrebno tumačiti u kontektstu političkog položaja, zainteresovanosti partnera, pregovaračke pozicije, svjetskog plasmana, rizika zemlje i drugih implikacija koje izaziva ili može izazvati.

Teška investiciona klima

Najnovija istraživanja pokazuju da je Bosna i Hercegovina najveći rast BDP-a zabilježila 2011. godine, koji je iznosio 4.754 dolara po stanovniku, što se približava nivou privrednog razvoja kao uoči početka rata. Međutim, s obzirom na to da stalno govorimo o europskom putu, malo ćemo analizirati poziciju Bosne i Hercegovine u kontekstu ovih pokazatelja. Naime, uprkos ubilježenoj 2011. godini kao godini najvećeg rasta bruto društvenog proizvoda, možemo konstatovati da je BDP Bosne i Hercegovine i tada bio ispod 50 posto prosjeka Evropske unije.

Uprkos pozitivnim predviđanjima, Bosna i Hercegovina i dalje ostaje ekonomija sa najsporijim rastom, a Kosovo sa najbržim.

Kada bismo ove podatke uporedili sa očekivanim stopama rasta za taj period, možemo procijeniti da nam je potrebno 35 godina da dostignemo prosječnu razvijenost EU-a. Znači, možemo govoriti o 19 izgubljenih godina nakon rata, koje je teško nadoknaditi.

Međutim, naredne godine bruto društveni proizvod je pao na 4.396, dok je prošle godine zabilježio porast na 4.656 dolara po stanovniku. Očito da to još nije ni približno dovoljno za snažniji oporavak ekonomije i podizanje standarda građana.

Jedan od ciljeva Bosne i Hercegovine je da se odlijepi od ispodprosječne pozicije i koliko-toliko ublaži poziciju fenjeraša po rastu bruto društvenog proizvoda u odnosu na Hrvatsku, Crnu Goru i Srbiju. Da bi se to postiglo, potrebno je znatno povećati bruto društveni proizvod i održavati ga na dvostruko većoj stopi od prosječne razvijenosti Evropske unije. To je moguće postići isključivo formulacijom i implementacijom agresivnije razvojne strategije. Međutim, u datom vremenu i datim okolnostima udvostručavanje stope rasta u odnosu na prosječnu razvijenost EU-a je nemoguća misija. Nije pretjerano reći da, zbog stalnog smanjenja konkurentnosti, domaća ekonomija stagnira i zaostaje.

Uprkos pozitivnim predviđanjima, Bosna i Hercegovina i dalje ostaje ekonomija sa najsporijim rastom, a Kosovo sa najbržim. Nepovoljno tržište rada, teška investiciona klima i smanjena lična potrošnja samo su neki među brojnim faktorima koji su doprinijeli smanjenju konkurentnosti i povećanju troškova.

Ovakvo stanje, ukoliko se nastavi, neminovno će dovesti do produbljivanja dužničkog ropstva i patološke ovisnosti o međunarodnim organizacijama, koje jedva čekaju da nam priteknu u pomoć.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO