SAD i genocid: Selektivno spašavanje naroda

Piše: Victoria Fontan

Hvala Vam, predsjedniče Obama, što ste spasili situaciju, a sve u svrhu sprečavanja genocida u Iračkom Kurdistanu. Hiljade jezida Kurda koji lutaju planinom Sinjar su čekale vašu neprocjenjivu pomoć u protekloj sedmici. Brojni ljudi su umrli od žeđi i iscrpljenosti zato što Vi niste na vrijeme reagovali, ali, što se kaže, bolje ikad nego nikad.

Kršćani iz Mosula, koji su sistematski bili meta nasilja i prije nego što je grupa Islamska država zauzela njihov grad, dugo su čekali pomoć Amerike, kao i stanovništvo Sirije i Darfura, kojima nikada nije dodijeljen ovaj privilegovani status, koji se dobija usljed neposrednog „genocida“. A da ne spominjemo Ruandu – to bi bio nizak udarac. 

Zar nam svima nije bilo lakše kada su američke bespilotne letjelice i avioni lansirali svoje rakete zemlja-zrak na položaje grupe Islamska država, koja se približavala svetom utočištu Erbilu, ekonomski uspješnom novom Dubaiju, u kojem se nalaze deseci nevladinih organizacija, kompanija i, naravno, američka vojska?

Amerika ne spašava nikoga osim svoje vlastite interese u Kurdistanu.

Meni bi, zapravo, trebalo biti drago što su se ti zračni udari dogodili. Kada sam preselila sa svojom sedmogodišnjom kćerkom na kraj svijeta kako bih predavala mirovne studije na Univerzitetu u Duhoku, rečeno mi je da sačekam nekoliko dana dok se situacija ne poboljša, kao da grupa Islamska država nije ništa više od snježnog nanosa koju će moćna američka Vlada počistiti nakon snažne oluje. Sada se mogu preseliti i prisiliti mlade i lakovjerne Kurde da prihvate liberalne mirovne studije. Bespilotne letjelice su mi otvorile put da dođem i opravdam vaše zločine u ime mira i sigurnosti. Zahvalna sam, jer su zračni napadi značili da mogu zadržati svoj posao.

Zanemareni Malikijevi zločini

Početkom godine sam posjetila Jemen i svjedočila ljudskim žrtvama, te razaranju uzrokovanom napadima na nenaoružane civile bespilotnim letjelicama. Razgovarala sam sa porodicama žrtava, organizacijama za ljudska prava i lokalnim aktivistima. Svi oni su povezali Vaše napade sa porastom popularnosti Al-Kaide na arapskom poluotoku, jer su deseci civilnih žrtava, zapravo, potaknuli lokalnu podršku grupi. Da li će ovi zračni napadi potaknuti moralnu podršku borcima grupe Islamska država u nekim sunitskim dijelovima Iraka? Da li će američki angažman u sukobu pojačati antiarapska osjećanja, koja se već šire kroz Irački Kurdistan?

Prošlog ljeta sam posjetila demonstracije u Falluji, gdje su izložena tri jednostavna politička zahtjeva, od kojih je Obamina administracija pristala na jedan – da sektaški vladar Nouri al-Maliki odstupi sa pozicije. Niko od međunarodne zajednice se nije potrudio saslušati zahtjeve demonstranata u Falluji, koji su, također, uključivali ukidanje sektaštva i kraj svih pregovora o federalizmu. Umjesto toga, svi su stali na stranu Malikijevog režima kada je koristio sablasti „terorizma“ da slomi demonstracije.

Kada je Nouri al-Maliki prošlog decembra odlučio vojno slomiti pokrajinu Anbar, stanovništvo Falluje nije imalo drugog izbora nego da na kraju stane na stranu grupe Islamska država. Od tada su barel-bombe bacane na bolnice, škole i civile, a sve je prolazilo nekažnjeno. Niko ne priča o ratnim zločinima Malikija, a, ipak, svi jadikuju zbog napredovanja grupe Islamska država prema Erbilu.

Najnoviju situaciju u Iračkom Kurdistanu je stvorila odlučna američka podrška sektaškoj politici Nourija al-Malikija, kao i Misija Ujedinjenih naroda za pomoć Iraku, čija se odluka da ne posjeti pokrajinu Anbar prije nego što je slomljena, uprkos stalnim pozivima iz Falluje, lokalnom stanovništvu učinila pristrasnom.

Iako sada Amerika i UN oplakuju trenutnu situaciju, činjenica je da ih ovo čini saučesnicima u navodnim zločinima, koje je nedavno počinila grupa Islamska država. Sektaštvo šiitskih i sunitskih Arapa nikada nije bilo prisutno u Iraku kao što je to postalo nakon invazije zemlje.

Za Kurde su, međutim, diskriminacija, etničko čišćenje i genocid stvarnost od ”Operacije Anfal” Saddama Husseina 80-ih godina prošlog stoljeća, koju međunarodna zajednica nikada nije priznala kao genocid.

Niko se ne može radovati kada velesila koja je odgovorna za trenutnu situaciju provodi zračne napade. Amerika ne spašava nikoga osim svoje vlastite interese u Kurdistanu. Da se grupa Islamska država nije približila Erbilu, vjerovatno se nikakve intervencije ne bi dogodile, a raseljeni jezidi iz Sinjara bi bili prisiljeni još neko vrijeme jesti lišće, baš kao i stanovništvo Halabje, koje nije bilo spašeno Saddamovog oružja za masovno uništenje.  

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera